U ukrasima džamije Bajrakli vide se uticaji evropske barokne umjetnosti s kraja 18. i početka 19. vijeka. Po tome je džamija Bajrakli spomenik koji ima malo ravnih na Balkanu, ističe direktor Historijskog muzeja u Samokovu i arheolog Veselin Hadzhiangelov.

Džamija Bajrakli, koja se nalazi u bugarskom gradu Samokovu, privlači pažnju posjetilaca svojom jedinstvenom arhitekturom i bogatim unutrašnjim dekoracijama, prenosi Anadolija.

Na zidovima i plafonima džamije, koji odražavaju karakteristike baroknog stila uočenog u kasnom osmanskom periodu, ističu se biljni motivi, cvjetne kompozicije, ukrasi koji podsjećaju na nabore tkanine te razni dekorativni elementi. U ukrasima se, pored osmanskog poimanja baroka, vide i uticaji zapadnoevropske barokne i rokoko umjetnosti.

Pretpostavlja se da je izgrađena oko 1845. godine, a džamija Bajrakli trenutno služi kao muzej otvoren za posjetioce.

Ova građevina, zaštićena kao kulturno naslijeđe, privlači pažnju domaćih i stranih posjetilaca kao jedan od važnih simbola historijskog i kulturnog identiteta Samokova.

Direktor Historijskog muzeja u Samokovu i arheolog Veselin Hadzhiangelov rekao je da je džamija Bajrakli izgrađena na ostacima starije i veće džamije, navodeći kako se smatra da je sagrađena u čast tadašnjeg valije Samokova, Mehmed-paše Husreva.

Hadzhiangelov je naveo da se procjenjuje kako su unutrašnje ukrase džamije izradili Hristo Yovevich, Ivan Dospevski i Kosta Valyov, vodeća imena Slikarske škole u Samokovu.

Ističući da ukrasi na džamiji nose drugačije karakteristike od tradicionalnog poimanja dekoracije u klasičnoj islamskoj arhitekturi, Hadzhiangelov je rekao: „U ukrasima džamije Bajrakli vide se uticaji evropske barokne umjetnosti s kraja 18. i početka 19. vijeka. Po tome je džamija Bajrakli spomenik koji ima malo ravnih na Balkanu.“

Hadzhiangelov je prenio i predanje koje se pripovijeda u narodu, prema kojem su upravitelji džamije iz tog perioda, vidjevši ukrase, tražili da se oni prekriju, ali je Mehmed-paša Hüsrev naglasio umjetničku vrijednost dekoracija i osigurao njihovo očuvanje.

Noseći da se tokom restoracije izvedene 1960-ih godina došlo do važnih saznanja o arhitekturi građevine, Hadzhiangelov je ispričao da su u lukovima koji nose kupolu korištena prirodno zakrivljena stabla borova donesena s visokih predjela planine Rila, te da je pri izgradnji džamije umjesto eksera preferirana tehnika drvenih spojeva (spajanje drvo na drvo).

Hadzhiangelov je naveo da je tokom radova na restoraciji u džamiji pronađen veliki broj vjerskih rukopisa na osmanskom jeziku, istakavši da to ukazuje na činjenicu da je Samokov u osmanskom periodu bio važan kulturni i obrazovni centar.

Međutim, govoreći da zbog toga što dugi niz godina na krovu nije rađena temeljita popravka curenje vode počinje nanositi štetu zidnim slikama, Hadzhiangelov je izjavio da su pripremili projekat restoracije u svrhu zaštite džamije i da se potraga za finansiranjem radova nastavlja.

Ističući da je džamija Bajrakli i dalje važna kulturna građevina koja privlači pažnju posjetilaca, Hadzhiangelov je kazao: „Na vrata smo ostavili kontakt telefon. Kada posjetioci nazovu, otvaramo džamiju i dočekujemo ih. Skoro svaki dan postoje ljudi koji žele vidjeti ovo mjesto.“

Objašnjavajući da džamija izaziva čuđenje i radoznalost kod posjetilaca, Hadzhiangelov je rekao: „U gradu koji ima šest crkava, činjenica da se nalazi ovako očuvana džamija privlači pažnju ljudi. Oni koji vide da su vrata otvorena, ulaze unutra želeći vidjeti ovu drugačiju i zanimljivu građevinu. I mi se ponosimo ovom džamijom.“

Hadzhiangelov je podvukao da je restoracija od velike važnosti za budućnost ove građevine, rekavši: „Da bi se kulturna dobra očuvala, moraju se čuvati u odgovarajućim uslovima. Trenutni problemi predstavljaju rizik za vrijedne ukrase i djela u džamiji.“