Knjiga od 190 stranica, The Young Person's Illustrated Guide to American Fascism (OR Books) – popraćena uvodom od 40 stranica od historičara umjetnosti Stephena F. Eisenmana – prikazuje Coeov provokativni i uzbudljiv rad koji se proteže od vojno-industrijskog kompleksa i klimatske krize do okrutnosti prema djeci.

Okolo su članovi Vijeća sigurnosti UN-a. Picassova Guernica, najpoznatije antiratno djelo, vrišti sa zida. Natpis glasi: “8. decembar 2023: SAD blokiraju zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a za humanitarnim prekidom vatre u Gazi.”

Na drugoj crno-bijeloj ilustraciji nacrtanoj olovkom, dim se nadvija nad djetetom dok se čvrsto drži za svojedrugove: prestravljenog magarca i neuhranjenog psa. U međuvremenu, mrtva mačka leži ispružena kraj njenih nogu. Oko njih ispod gustog smoga vide se ostaci devastiranih stambenih zgrada. Natpis glasi: “Smrt od gladi, prekid vatre!”

Ovo su samo dvije ilustracije o Gazi u jezivoj kolekciji radova britanske umjetnice Sue Coe u novoj knjizi o padu demokratskih vrijednosti u Sjedinjenim Državama.

Knjiga od 190 stranica, The Young Person's Illustrated Guide to American Fascism (OR Books) – popraćena uvodom od 40 stranica od historičara umjetnosti Stephena F. Eisenmana – prikazuje Coeov provokativni i uzbudljiv rad koji se proteže od vojno-industrijskog kompleksa i klimatske krize do okrutnosti prema djeci.

U svom uvodu, Eisenman traži od čitalaca da prvo razmotre šta za njih znači demokratija.

On dalje ispituje mane američkog političkog sistema, nudeći otrežnjujuću procjenu američke demokratije, primjećujući napade na slobodu govora i nepopularnu podršku izraelskom ratu u Gazi.

“Nastavak američke vojne podrške ratu jednak je odobravanju etničkog čišćenja”, piše Eisenman.

“Jeste li iz vaših razgovora bili iznenađeni kada ste otkrili da su naše demokratske slobode prilično ograničene? Neki ljudi kažu da su SAD demokratske samo svake četiri godine, kada ljudi glasaju za predsjednika”, dodaje on.

Historija fašizma u Americi

Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću obavijen je široko rasprostranjenim strahom da će pretvoriti SAD u fašističku državu. Od njegove inauguracije, strah je postao donekle opipljiv.

Na domaćem planu, uništio je budžete nekoliko američkih agencija, njegova administracija je napala programe različitosti, jednakosti i inkluzije i ekološku pravdu.

O međunarodnim pitanjima kao što je ruska invazija na Ukrajinu, on je u potpunosti pobio zapadni konsenzus ponižavajući ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu i otvoreno je pozvao na etničko čišćenje Gaze. Njegovo sve veće oslanjanje na tehnološke milijardere, kao što su Elon Musk i Peter Thiel, također je dalo američkom fašizmu oreol neizbježnosti.

Pribjegavajući svemu onome što je Trump označio “fašističkim”, Eisenman nastoji pružiti kratku povijest terminologije, definirajući i historizirajući njezina osnovna načela. To uključuje javnu prisilu na potčinjavanje dragom vođi, konsolidaciju i davanje prioriteta “rasne čistoće”, te potragu za mitskom i slavnom prošlošću.

U praksi, Eisenman podsjeća čitatelje da fašizam znači povratak u vrijeme zabranjenih knjiga, kontroliranih medija, kriminaliziranog civilnog društva i nedostatka sudskog nadzora.

I iako svi opisi fašizma danas povlače poređenja sa njemačkim i italijanskim fašističkim režimima iz 1930-ih i 1940-ih, Eisenman piše da same SAD imaju dugu historiju fašizma koja je prethodila drugom svjetskom ratu.

On objašnjava da su, uprkos osnivanju američke demokratije 1787. godine, crnci još skoro 100 godina bili navedeni kao roba koju su bijeli Amerikanci kupovali i prodavali.

Čak i nakon što je ropstvo ukinuto, uslijedile su godine rasne segregacije i obespravljenosti.

“Donedavno američki rasni teror – ropstvo, segregacija i nasilje Ku Klux Klana (KKK) – nije shvaćeno kao verzija fašizma. Umjesto toga, smatran je u najboljem slučaju tragičnim, a u najgorem, zločinačkom odgovoru na oštru realnost zahtjeva radne snage na plantažama pamuka američkog juga”, piše Eisenman.

Opisujući uspon KKK početkom 20. stoljeća i 1920-ih i 1930-ih, on napominje da su njemački, italijanski i američki fašizam bili povezaniji nego što bi ljudi htjeli priznati.

“Unatoč generalno podržavanju segregacije, gotovo nijedna južnjačka novina tog perioda nije priznala sličnosti između nacističkog i američkog rasizma.”

Štaviše, čak i dok su se SAD borile da okončaju rastući fašizam u Evropi, nastavile su da inkorporiraju vještine određenih evropskih fašista u svoju borbu protiv komunizma nakon Drugog svjetskog rata. Kao primjer, Eisenman pripovijeda priču o Klausu Barbieju, zvanom “koljač iz Lyona”.

Barbie je navodno poslao 10.000 francuskih Jevreja u koncentracioni logor Auschwitz 1940-ih. Nakon njegovog hapšenja nakon završetka rata, SAD su ga natjerale da se pridruži Kontraobavještajnom korpusu američke vojske. Barbie je kasnije postao američki agent u Boliviji.

Povratak Trumpa 2.0

Kao umjetnik-aktivist za kojeg se zna da oslikava društvene i političke sukobe, Coeovi vizualni elementi mogu biti bilo šta, od snimka ili anegdote do cijele priče. Prepoznatljiva je po posvećenosti svojoj poruci, a ne nekoj posebnoj umjetničkoj tehnici.

Njen rad je očaravajući napad na kapitalizam i moćne. Istovremeno je samouvjerena, ljuta i žalosna. Isto tako, njene ilustracije su visceralne i istaknute; njeni zlikovci su neposlušne karikature, a žrtve tiho vrištanje. Čini se da se njeni likovi penju jedan u drugi; izazivaju užas i razočaranje koji odgovaraju trenutku.

“Ne vidimo naše pobjede jer je zlo takoveliko”, rekkla je Coe.

Međutim, dok su ilustracije u knjizi dirljive i potresne – počevši od Eisenmanovog uvoda nakon čega slijede Coeove ilustracije – čini se da postoji nepovezanost između njegovih riječi i njenog umjetničkog djela.

U svom uvodu, Eisenman poručuje kontradiktornost SAD koje su krenule da poraze fašizam u Evropi tokom Drugog svetskog rata da bi potom angažovale neke od istih fašističkih figura kako bi izbacile antikolonijalne pokrete na raznim mjestima širom sveta.

Ali umjesto da se vidi kontinuitet američkog fašizma kroz decenije od represije makartističkog doba – kasnih 1940-ih i 1950-ih, kada je došlo do gušenja ljevičarskih aktivista u SAD-u – on preskače američke zločine u narednim decenijama i umjesto toga se fokusira na uspon Trumpa.

“U 2016. godini fašizam se vratio u SAD u liku Donalda Trumpa, ali on je bio samo njegov avatar”, piše Eisenman.

Ali može li se država nazvati demokratijom kada napadne Vijetnam, Afganistan ili Irak; ili ubija milione ljudi širom svijeta pod maskom “rata protiv terorizma”; ili vodi državne udare u nekoliko zemalja Latinske Amerike ili vodi ratove dronom u nekoliko muslimanskih zemalja; ili vrši vansudska ubijanja američkih državljana u stranim zemljama ili održava logore za mučenje u Abu Ghraibu i Guantanamu?

Eisenman ignorira, također, nezgodne priče o Portoriku i Havajima – koje su SAD zauzele i nedemokratski drže kao kolonije.

Još 2023. godine, Specijalni komitet za dekolonizaciju pri UN-u pozvao je SAD da građanima Portorika daju pravo na samoopredjeljenje i nezavisnost.

“Između ostalog, pozvao je vladu Sjedinjenih Država da dovrši povratak svih zemalja koje su okupirale njene vojne snage na toj teritoriji narodu Portorika”, rekao je komitet.

Na taj način, knjiga pati od američke izuzetnosti koja Trumpa vidi kao odstupanje od poretka nakon Drugog svjetskog rata.

Ali SAD su oduvijek funkcionirale kao izuzetak od poretka nakon Drugog svjetskog rata koji su pomogle da se izgradi.

Tramp stoji na ramenima mnoštva pojedinaca od Georgea Busha i Baraka Obame do Joa Bidena i Antonyja Blinkena.

Zapis također izgleda potcjenjuje oštroumnost mlade Amerike koja je sve skeptičnija prema izbornom sistemu koji nudi samo iluziju izbora. S obzirom na visoke školarine, visoku stanarinu, neredovno zapošljavanje i visoke medicinske troškove, ton je pomalo snishodljiv.

“Koliko god naša vlada bila nesavršena, mogla bi biti mnogo gora”, piše Eisenman, ironično ponavljajući istu grešku onih koji nisu vidjeli fašizam ranih američkih demokratskih godina.

Štaviše, čini se da pokazuje neznanje ili nepovezanost sa iskustvima mladih ljudi, posebno u proteklih 18 mjeseci.

“Pretpostavimo da su vaše poruke na društvenim mrežama nestale ili je bilo ilegalno biti musliman ili queer, ili ako su knjige vašeg ‘omiljenog autora’ uklonjene iz prodavnica ili biblioteka”, piše on.

Ali, kao što je posljednjih 18 mjeseci pokazalo, objave na društvenim mrežama i nalozi koji vrijeđaju establišment već su izbrisani. Palestinci-amerikanci i muslimani su ubijeni ili onesposobljeni zbog zločina iz mržnje, prije Trumpovog povratka.

Akademici koji se zalažu za Palestinu, bili oni muslimani ili Jevreji, suspendovani su ili otpušteni sa svojih poslova. Nema veze sa strahom da će knjige biti uklonjene, oni autori koji ne odgovaraju neće ni biti štampani. Fašizam je odavno ovdje; ali samo za druge ljude i samo na drugi način.

Dok su Coeove ilustracije zadivljujuće, svođenje američkog terora na Trumpa kao jedinstvenog čudovišta koje vodi zemlju u fašističku budućnost nije samo ahistorijsko, već je kratkovidno.

Znakovito je da jedine dvije slike o Gazi u knjizi prikazuju Palestince kao žrtve. Ne postoje slike palestinskog otpora napadu, koji sam po sebi nosi toliko pouka za američku borbu protiv autoritarizma i tehnologije.

Ali kada su u pitanju stvari vezane za Trumpa, on je sveobuhvatan, uvijek prisutan u cijeloj knjizi.

Poput dragog vođe koji će uskoro postati.