Presudom je prvi put Međunarodni sud pravde proglasio jednu državu krivom za genocid. Ona otvara vrata za odštetu manjini Rohinja, koja je 2017. godine pretrpjela masakre i raseljavanje, istovremeno uspostavljajući presedan za slučaj Gaze

Dim uništenja dizao se iznad mjanmarskog grada Maungdawa i obavijao rijeku Naf u gustu maglu. Stotine hiljada civila prelazile su njene vode u očajničkom bjekstvu. Bilo je to 2017. godine, a Matthew Smith, osnivač organizacije za ljudska prava Fortify Rights, nalazio se s druge strane rijeke, u Bangladešu, dočekujući izbjeglice koje su stizale unakažene udarcima mačeta iz masakra koji je bio u toku. „Istraživao sam kršenja ljudskih prava još od 2000-ih, ali smo u tom trenutku shvatili da se dešava nešto mnogo veće i zlokobnije. Nikada nisam vidio ništa slično“, prisjeća se on.

To je bio vrhunac genocida nad narodom Rohinja, etničkom manjinom u Mjanmaru koja je postala žrtveno janje tamošnje diktature. Masakr je završio pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) 2019. godine, nakon tužbe Gambije koju je podržala Organizacija islamske saradnje (OIC). Slučaju se kasnije pridružilo još jedanaest zemalja. Sud je proglasio Mjanmar krivim za genocid u historijskoj presudi.

Ovo je prvi put da je ICJ proglasio jednu državu odgovornom za genocid. Presuda ne samo da otvara vrata za reparacije raseljenoj i razorenoj manjini, s više od 700.000 izbjeglica u Bangladešu, već i jača pravnu praksu o genocidu i zakone koji se primjenjuju. Ona će biti od ključnog značaja za buduće slučajeve.

„To je važan odskočna daska za druge napore usmjerene na postizanje odgovornosti u krivičnoj sferi“, naglašava Smith. Direktno, to podrazumijeva „promjenu standarda za suđenje u kojem se Izrael optužuje da je odgovoran za genocid u Gazi“, ističe ovaj istraživač. Slučaj koji je Južna Afrika podnijela pred istim sudom 2023. godine i dalje je u toku, a advokati, kao i uključene nacije, pažljivo su pratili izricanje presude protiv Mjanmara.

Presuda je pročitana u Palati mira u Hagu pred žrtvama, aktivistima i predstavnicima diktature. Hiljade Rohinja u izbjegličkom kampu Cox’s Bazar u Bangladešu pratile su postupak putem interneta, okupljene s transparentima kojima se zahvaljuju Gambiji i pozivaju na povratak svojim kućama.

„Sud zaključuje da su snage sigurnosti Mjanmara ubile hiljade civila Rohinja, počinile rasprostranjena djela seksualnog nasilja, kao i djela ekstremnog nasilja nad djecom, te ih napadale dok su u velikom broju pokušavali pobjeći u Bangladeš“, stoji u presudi.

„Ovo predstavlja važno priznanje onoga što su morali pretrpjeti“, izjavio je Paul Brockmann, direktor operacija Ljekara bez granica za jugoistočnu Aziju. On je napomenuo da je, prema „najkonzervativnijim procjenama, najmanje 6.700 Rohinja ubijeno, uključujući oko 730 djece mlađe od pet godina“, samo između augusta i septembra 2017. godine.

Presuda ICJ-a pokreće cijeli lanac. Marieke de Hoon, stručnjakinja za međunarodno pravo na Univerzitetu u Amsterdamu, objasnila je da Sud do sada nije imao „mnogo prilika da razjasni značenje pojmova korištenih u Konvenciji o genocidu“. Sada postoji presuda koja to razjašnjava, a paralele s optužbama za genocid protiv Izraela više su nego očigledne.

Izrael je kategorički odbacio optužbu za genocid i optužio Južnu Afriku da djeluje kao emisar Hamasa. Istu strategiju koristili su i predstavnici mjanmarske diktature protiv Gambije, opravdavajući tadašnje vojno raspoređivanje kao odgovor na napade gerilske grupe Rohinja koju smatraju terorističkom organizacijom. Ova zemlja je uvučena u građanski rat još od 1948. godine, neprestano se boreći protiv naoružanih grupa na periferiji, što ga čini najdužim oružanim sukobom na planeti. Međutim, ova presuda odbacuje taj argument. Vlasti u Naypyidawu masakrirale su civile, a ne vojnike.

Izrael je također branio svoju invaziju na Gazu kao odgovor na terorističke napade Hamasa od sedmog oktobra. Ali u toj navodnoj odbrani ubijeno je više od 70.000 Palestinaca, uključujući oko 20.000 djece, prema podacima UN-a. Takođe je raseljeno skoro dva miliona ljudi, Gaza je gotovo u potpunosti razorena, a bolnice su sistematski bombardirane. Dokazi koje su predstavile grupe za ljudska prava bili su ključni element u suđenju protiv Naypyidawa. Dokazi protiv Tel Aviva gomilaju se pred sve nepovoljnijom pravnom praksom. I to se ne odnosi samo na slučajeve protiv država, već utječe i na suđenja pojedincima.

„Presuda daje podsticaj za nekoliko pravnih postupaka protiv pojedinaca koji su počinili masakre“, ističe Smith. Jedan od tih procesa, koji on vodi pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), usmjeren je protiv samog diktatora Min Aung Hlainga, koji je sada predsjednik Mjanmara nakon namještenih izbora, prema navodima NVO-a i velikog dijela međunarodne zajednice. Sud je već 2024. godine izdao nalog za njegovo hapšenje zbog navodnih zločina protiv čovječnosti počinjenih nad ovom manjinom. Samo nekoliko dana ranije, isto tijelo izdalo je nalog za hapšenje premijera Izraela, Benjamina Netanyahua.

Nadalje, presuda zahtijeva da kriva država bude odgovorna za reparacije i odštetu žrtvama. „Ako razmislimo o svemu što je narod Rohinja izgubio, članove porodica, svoje domove, svoju zemlju, i godinama koje su proveli u izbjegličkim kampovima, kompenzacija bi im pružila kakvo-takvo zatvaranje te traume“, kaže Smith. Presuda uključuje „medicinsku i psihološku pomoć, povrat imovine i zemlje, te mogućnost sigurnog povratka kući kada situacija to dozvoli, što trenutno, naravno, nije slučaj“, objašnjava osnivač organizacije Fortify Rights, napominjući da rat u Mjanmaru i dalje traje.

Odluka suda nalaže i vraćanje ili zamjenu individualnih i kolektivnih dobara koja su uništena ili oštećena, ali je pred njima još dug put prije nego što ih uspiju vratiti. „Što se nas tiče, genocid se i dalje dešava“, naglašava Smith. Razaranje je dostiglo nivoe koji su se mogli vidjeti i iz svemira. Brzi pogled na Google Maps pokazuje kako je od 2015. godine do danas na desetine sela Rohinja potpuno sravnjeno s zemljom, što je dokumentovao i Human Rights Watch.

„Rohinje koje su ostale u Mjanmaru i dalje trpe ciljano nasilje, pored posljedica šireg sukoba“, ističe Brockmann. Neki su čak prisilno regrutovani od strane same diktature koja ih je masakrirala. „Iako je ovo historijski trenutak, medicinske i humanitarne potrebe i dalje postoje: ostaje hitna potreba za poštovanjem međunarodnog humanitarnog prava, trenutnim prekidom napada na civilno stanovništvo i pružanjem brze i neometane humanitarne pomoći onima koji trpe posljedice“, insistira Brockmann.

„Priznanje njihovog jednakog državljanstva i slobode kretanja“ bili bi prvi koraci ka garantovanju sigurnog povratka, objašnjava Smith. Spajanje porodica također bi pomoglo, s obzirom na to da su „hiljade porodica razdvojene progonom, ne samo u Bangladešu, već i u brojnim drugim zemljama“. U dijaspori su česte žrtve trgovine ljudima ili mjera repatrijacije koje ne uzimaju u obzir njihov izbjeglički status, poput kontroverznog povratka koji je Malezija sprovela prošlog oktobra. Za one čiji su srodnici nestali u plamenu masakra, presuda također olakšava „ulazak u trag onome što im se dogodilo tokom tih dana“.

„Masovni napadi na Rohinje traju godinama“, naglašava Smith. Ova etnička grupa decenijama je marginalizirana od strane uzastopnih diktatura koje su vladale zemljom, označavajući ih kao strance, a 1982. godine oduzete su im građanske slobode i državljanstvo, čime su postali apatridi. „U 2012. godini već je bilo masovnih napada koje je vlada odbacila kao ‘međuetničko nasilje’, umanjujući njihov značaj. Ali to su bili koordinirani napadi u oko 13 općina i dokumentovao sam da je to bio pokušaj etničkog čišćenja uz podršku vlade“, objašnjava on.

Govor mržnje se intenzivirao u narednim godinama, podstaknut strahom od pojave Islamske države na Bliskom istoku. Dezinformacije i lažne vijesti počele su se širiti putem platformi poput Facebooka, pojačane algoritmom koji nije pružao nikakvu zaštitu. „U 2016. i 2017. napadi su dostigli potpuno novi nivo. Nismo mogli vjerovati kolikih je razmjera to što se dešavalo“, žali Smith.

U državi Rakhine u Mjanmaru, gdje je živjela većina Rohinja, vojska, vlada, budistički fanatici i milicije iz rivalskih etničkih grupa udružili su snage kako bi tokom tih godina počinili genocid. „Čak su i mačete koristili na djeci“, ispričao je 25-godišnji muškarac Rohinja koji je bio svjedok masakra u mjanmarskom selu Tula Toli. „Kada pokušam spavati, sjetim se šta su nam budisti uradili. Kako su sjekli ljude na komade mačetama i bacali mališane u vatru“, rekao je drugi preživjeli. Njihova svjedočanstva prikupljena su u izvještajima Fortify Rightsa i bila su ključni dokazi na suđenju.

„63 Facebook naloga, 485 stranica, 17 grupa i 16 Instagram naloga: svi su bili povezani s mjanmarskom vojskom“ i korišteni za podsticanje mržnje protiv manjine, svjedočio je na suđenju Arsalan Suleman, advokat Organizacije islamske saradnje. Sama kompanija Meta „utvrdila je da je vojska prikrivala svoj identitet putem ovih naloga“, a istraga lista The Times potvrdila je da su „stotine pripadnika diktature bili glavni operativci iza sistematske kampanje na Facebooku usmjerene protiv Rohinja“, dodao je on.

Samo od jula do decembra 2017. godine dokumentirano je 10.000 objava koje su doprle do miliona ljudi i prikazale Rohinje kao prijetnju koja se mora eliminisati. Jedna od tih objava, koju je vojska objavila 26. augusta 2017. godine, nosila je naslov „Napisano u krvi Arakana“ i pozivala na borbu protiv Rohinja kao jedini način za preživljavanje. Taj dan je označio početak operacija «etničkog čišćenja» velikih razmjera, primijetio je Suleman. Ili, kako je jedan mjanmarski vojnik rekao u videu koji je distribuirala vojska: „Očistit ćemo sela u kojima žive te životinje“.

U to vrijeme diktatura je prolazila kroz kratko demokratizacijsko otvaranje, pod vodstvom nobelovke Aung San Suu Kyi, čijoj je političkoj stranci režim ustupio neka ministarstva. Videći da njihov utjecaj slabi, vojni krugovi su pokušali predstaviti sebe kao jedino spasenje od isfabrikovane opasnosti: muslimana. Ova retorika snažno je odjeknula u pretežno budističkoj zemlji, podržana od strane radikalnih budističkih milicija kao što su Pyusawhti i Pokret 969, koje su podržale masakr. Međutim, to ih nije spriječilo da izgube izbore 2021. godine od stranke koju vodi Suu Kyi.

Dobitnica Nobelove nagrade, koja je šutjela o genocidu u strahu od otuđenja vojske, na kraju je uhapšena. Narod je izašao na ulice, ali je brutalno ućutkan i potisnut. Hiljade ljudi pobjegle su u džunglu da se bore zajedno s naoružanim grupama koje prkose vlastima u Naypyidawu. A građanski rat se iznova rasplamsao.

IZVOR: Bosna.hr, El Confidencial