Ubrzo je postao meta brojnih napada. SAD su mu uvele sankcije, zamrzle račune, ukinule vizu, a čak su i članovi njegove porodice bili pogođeni zabranama putovanja. U Velikoj Britaniji, konzervativna vlada podnijela je formalnu žalbu na nadležnost ICC-a. Uprkos svemu, Khan je ostao dosljedan.

U vremenu kada se međunarodno pravo sve češće tretira kao pitanje političke volje velikih sila, britanski tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) Karim Khan pokazao je rijetko viđenu hrabrost i dosljednost. Uprkos prijetnjama koje su dolazile iz njegove matične zemlje, ostao je vjeran principima pravde, jednakosti i nepristrasnosti.

U žustrom telefonskom razgovoru u aprilu 2024, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova David Cameron – bivši premijer, a sada član Gornjeg doma Britanskom parlamenta – otvoreno je zaprijetio Khanu da će Ujedinjeno Kraljevstvo povući finansiranje i istupiti iz Rimskog statuta ako ICC izda naloge za hapšenje izraelskih lidera zbog ratnih zločina u Gazi. Taj potez, rekao je Cameron, bio bi „poput bacanja hidrogenske bombe“.

Cameron je tokom razgovora s Khanom, koji se tada nalazio na službenom putu u Venezueli, optužio tužioca da gubi kompas, da pravi “moralnu ekvivalenciju” između Izraela i Hamasa, te ga prekidao i vikao na njega. Kazao je i da bi izdavanje naloga moglo prisiliti Veliku Britaniju da uhapsi Benjamina Netanyahua ako kroči na britansko tlo – scenarij koji je nazvao „nezamislivim“.

Ali Karim Khan nije popustio.

“Ne volim kada mi se prijeti,” rekao je bliskim saradnicima nakon poziva. “Ako se ovakve prijetnje mogu davati međunarodnim tužiocima, onda je sistem međunarodne pravde mrtav.”

U maju 2024, uprkos pritiscima iz Londona, Washingtona i Tel Aviva, Khan je objavio da traži naloge za hapšenje izraelskog premijera Netanyahua i tadašnjeg ministra odbrane Yoava Gallanta, kao i visokih vođa Hamasa. Poručio je da “svi pokušaji da se zastraši osoblje Suda moraju odmah prestati”.

Odluka je razbjesnila zapadne političke elite, ali Khan je ostao čvrst. Ukazao je da je Sud tri godine pokušavao sarađivati s izraelskim vlastima – bezuspješno – i da nepravilan pristup pravdi, gdje se jedni procesuiraju, a drugi štite, urušava globalni poredak zasnovan na pravilima.

Khan je ubrzo postao meta brojnih napada. SAD su mu uvele sankcije, zamrzle račune, ukinule vizu, a čak su i članovi njegove porodice bili pogođeni zabranama putovanja. U Velikoj Britaniji, konzervativna vlada podnijela je formalnu žalbu na nadležnost ICC-a – što je nova vlada Keira Starmera kasnije povukla.

Uprkos svemu, Khan je ostao dosljedan.

„Oni koji misle da se mogu ponašati iznad zakona – griješe. Pravo mora važiti za sve, ili ne vrijedi za nikoga,“ izjavio je u jednoj od rijetkih javnih izjava nakon izbijanja krize.

Kritike, pa i pokušaji diskreditacije kroz privatne optužbe, nisu ga zaustavili. ICC je saopćio da stoji iza Khana i njegovog tima, a njegovi postupci su naišli na podršku iz brojnih zemalja globalnog juga, ali i među aktivistima za ljudska prava širom svijeta.

Karim Khan je danas simbol otpora političkom pritisku i simbol pravde koja ne pravi razliku između „velikih“ i „malih“ država. U vremenu kada međunarodne institucije gube kredibilitet, njegov primjer pokazuje da još uvijek postoje pojedinci spremni da brane principe – makar i po cijenu lične sigurnosti, karijere i političke izolacije.

Jer, kako je sam rekao nakon razgovora s Cameronom: “Ako međunarodni zakon ne važi za sve – onda ne važi ni za koga.”