Stari most u Konjicu, simbol ovog hercegovačkog grada i njegove bogate povijesti, imao je turbulentnu sudbinu. Prema historijskim zapisima, most je srušen trećeg marta 1945. godine u posljednjim danima Drugog svjetskog rata. Njemačke snage, u svom povlačenju pred nadolazećim partizanskim jedinicama, minirale su ovaj kameni most izgrađen u osmansko doba, ostavivši ga u ruševinama.
Uništenje nije bilo potpuno djelo Nijemaca – partizanske snage su ga dokrajčile u završnim borbama za oslobođenje.
Most, koji je nekoć povezivao obale rijeke Neretve i služio kao vitalna trgovačka i kulturna arterija, ostao je u ruševinama desetljećima nakon rata. Njegova obnova postala je predmet interesa tek nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, zahvaljujući međunarodnoj suradnji i angažmanu Turske. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odigrao je ključnu ulogu u revitalizaciji ovog spomenika, a projekat obnove finansiran je putem Turske razvojne agencije TIKA. Obnovljeni Stari most vratio je Konjicu dio njegovog identiteta i od tada privlači pažnju turista.
Obnova Starog mosta u Konjicu započela je 12. maja 2006. godine, a završena je svečanim otvaranjem 16. juna 2009. godine, na Dan Općine Konjic. Obnovu je izvela turska firma ER-BU, koja je nastojala vratiti most u njegov izvorni osmanski oblik iz 17. stoljeća. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5,3 miliona konvertibilnih maraka.
U obnovljeni most ugrađeno je 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova i gotovo pet tona klamfi. Konstrukcija je učvršćena tradicionalnim malterom od pijeska, kreča i mljevene opeke, čime je očuvana autentičnost. Zadržane su izvorne dimenzije: dužina od 101,80 metara i širina od 5,25 metara.
Proces je uključivao pažljivo vraćanje kamenih elemenata kako bi most ponovno spajao obale Neretve na mjestu gdje se, simbolično, Bosna i Hercegovina povezuju.
