Uspon krajnje desnice u Njemačkoj, oličen u rezultatima Alternative za Njemačku (AfD), druge po snazi stranke u njemačkom parlamentu nakon prijevremenih izbora održanih u nedjelju, 23. februara, preoblikovao je politički krajolik te zemlje.

Nakon što je postalo jasno da je AfD dobila 20 posto glasova na izborima, svijet se pita ko su njihovi birači, šta ih pokreće i zašto ih sve više privlači stranka koju se nekada smatralo marginalnim pokretom. Zašto ti, najčešće mladi ljudi, iz radničke klase i uglavnom iz bivše Istočne Njemačke glasaju za desnicu? Jesu li motivisani ekonomskom nesigurnošću, nezadovoljstvom politikom ili isključivo dubokom zabrinutošću zbog imigracije i rastuće islamofobije?

Birači krajnje desnice u Njemačkoj prkose stereotipu ostarjelog, nostalgičnog konzervativca. Naprotiv, riječ je o mladim osobama, često u rasponu od 25 do 44 godine, uz značajnu podršku čak i među onima u dobi od 18 do 24 godine. Ova mladolikost u suprotnosti je sa širim njemačkim biračkim tijelom, gdje starije generacije (osobito oni starije od 70 godina, sa sjećanjima na poslijeratnu obnovu i nacističku eru) velikom većinom odbijaju AfD.

Među tim mlađim biračima, stranka dobija oko 24% podrške u grupi onih od 25 do 34 godine i 26% među onima u dobi od 35 do 44 godine, što je čini vodećim izborom u ovim grupama. Čak i među najmlađim glasačima (18–24) imaju čvrsto drugo mjesto s 20%, mada u Njemačkoj mladi ljudi najčešće glasaju za ljevičarsku Die Linke.

Klasa igra ključnu ulogu u toj biračkoj bazi. AfD pronalazi svoju najjaču podršku među radničkom klasom, s 38% radnika koji biraju tu stranku, što daleko nadmašuje njenu privlačnost među samozaposlenim (21%) ili penzionerima (13%).

Ta je podrška posebno izražena među onima s umjerenim ili niskim obrazovanjem: 29% birača bez formalnih kvalifikacija i 28% sa stručnim obrazovanjem odlučuje se za AfD, u poređenju sa samo 13% birača sa univerzitetskom diplomom. Ove brojke naglašavaju jasnu socioekonomsku podjelu – oni s nižim formalnim obrazovanjem i nesigurnijim izgledima za posao vjerovatnije će se prikloniti krajnjoj desnici.

Geografski gledano, bivše istočnonjemačke zemlje središte su podrške AfD-a. U regijama poput Saske, stranka ima 38,5% glasova, sa nevjerovatnih 48,9% u gradu Görlitzu, naprimjer, što je čini dominantnom snagom u mnogim istočnim izbornim jedinicama. U pokrajinama kao što su Tiringija (40%), Saska-Anhalt (37,1%) i Brandenburg (32,5%), AfD debelo nadmašuje svoj nacionalni prosjek od 20,8%. Podjela na istok i zapad, ukorijenjena u historijskim i ekonomskim razlikama, ostaje ključna značajka izborne snage krajnje desnice.

U središtu odlučivanja birača krajnje desnice je opipljiv osjećaj ekonomske tjeskobe. Mnogi se osjećaju pritisnuti rastućim troškovima – stanovanja, energije i svakodnevnih dobara – dok svoje plaće doživljavaju kao stagnirajuće ili nedovoljne. Frustracija odzvanja cijelim istokom a osjećaj je itekako mjerljiv: 71% glasača AfD-a strahuje da neće imati dovoljno novca u starosti, a 74% brine o tome hoće li zadržati svoj trenutni stil života. Među onima koji svoju ekonomsku situaciju opisuju kao “lošu”, njih 39% se okreće AfD-u, u poređenju sa samo 17% onih koji je vide kao “dobru”.

Ovu ekonomsku nelagodu usložnjava duboko razočaranje političkim establišmentom. Percepcija glasača je da je samo AfD spreman uhvatiti se u koštac sa “pravim problemima” s kojima se suočavaju obični ljudi a ta percepcija proizlazi iz osjećaja da su tradicionalne stranke – bilo da se radi o socijaldemokratima (SPD), demokršćanima (CDU) ili zelenima – zanemarile obične ljude, usredotočujući se umjesto toga na kosmopolitske programe ili globalne obaveze koje se čine udaljenima od lokalne stvarnosti. AfD kapitalizira ovo nezadovoljstvo, pozicionirajući se kao glas zanemarenih, stranka koja obećava opipljive promjene dok drugi nude nejasne floskule.

Nema većeg problema za glasače krajnje desnice od imigracije. Za 38% pristaša AfD-a, to je najvažniji pojedinačni faktor kada su razmišljali koga da zaokruže na izbornkima listama, migracija je zasjenila sve druge probleme. Ističu rastuću stopu kriminala i prisutnost “ilegalnih imigranata” kao dokaz da je sistem izvan kontrole što je narativ koji AfD pojačava pozivima na strože granične kontrole i masovne deportacije.

Mnogi glasači smatraju da se resursi – stanovanje, socijalna pomoć, radna mjesta – preusmjeravaju na imigrante pridošlice na njihov račun. Osjećaj da „AfD daje prednost Nijemcima u odnosu na strance“ je posebno snažan među mlađim glasačima, koji, unatoč odrastanju u ponovo ujedinjenoj Njemačkoj, nasljeđuju osjećaj da su “građani drugog reda” u vlastitoj zemlji što je naslijeđe ekonomskih i društvenih komešanja na istoku nakon 1990. godine.

Glasači krajnje desnice u Njemačkoj danas su koalicija frustriranih, uplašenih i zaboravljenih. Mladi i pripadnici radničke klase, slabije obrazovani, ali vođeni konkretnim brigama – novcem, sigurnošću, identitetom – umjesto apstraktnim idealima a imigracija je ključni simbol šireg nezadovoljstva sistemom za koji smatraju da ih je ostavio po strani.

Stoga Friedrich Merz, čelnik CDU-a i budući njemački kancelar, nema vremena za gubljenje. Njemačka se suočava s važnim odlukama o svojoj budućnosti ali i budućnosti Evropske unije. Merz će najvhjerovatnije u koaliciju sa Socijaldemokratskom strankom (SPD) a samo stabilna većina može napraviti reforme koje su Njemačkoj potrebne godinama.

Ta je koalicija nužna i da se obuzda snažan rast AfD-a, Merz mora, između ostalih problema, pobijediti ekstremizam i spriječiti njegov daljnji rast. Imaće težak zadatak, visoka izlaznost na izborima (84%, najviše od ujedinjenja zemlje) rezultat je intenzivne kampanje, na koju su uticali ekonomska stagnacija, Donald Trump koji se vratio u Bijelu kuću, snažna podrška AfD-u od strane članova njegove administracije i magnata Elona Muska te Trumpovi kontakti s Vladimirom Putinom koji sami žele okončati rat u Ukrajini.

Sve je to ojačalo desnicu koja raste jašući na pitanjima sigurnosti (posebno nakon niza zločina koje su na ulicama njemačkih gradova počinili tražitelji azila) te na raspravi o imigraciji. Kako će na sve to nova Merzova vlast odgovoriti biće iznimno zanimljivo posmatrati, jer sve ono što se dešava u Njemačkoj neizbježno se preljeva i ima snažnog utjecaja daleko van njenih granica.