Nisam od tih koji želi kuću napraviti na ovoj strani, niti od onih koji to na mostu žele napraviti. A kako kaže Isa, alehisselam: Ne pravite kuću na mostu! Htio je time reći: ne pravite kuću, tj. nemojte se ovjekovječivati na ovom prolaznom svijetu; ako ste to tako zamislili, to je kuća na mostu kuda se prolazi. Ja, dakle, ne želim biti na ovoj obali, nego želim što prije preći na drugu stranu, i ne trebaju mi dunjalučke pare. Nije rekao ništa protiv novca. Novac je potreban kao sredstvo na putu, ali kad se to sredstvo pretvori u cilj, ono postaje božanstvo

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 3922–3959/III (drugi dio)

Priredio: Šaban Gadžo

Časopis „Bosna“ u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

ODGOVOR AŠIKA KORITELJIMA

Ašik reče: „O, savjetnici, ne kajući se,
od dunjalučkog života sam se zasitio!

Ne kajem se ja za ovaj svoj izbor, ja sam sit dunjaluka! A čega je on sit? Ja sam sit rastanka, razdvojenosti sa svojim Voljenim! Ne kajem se ja što treba glavu dati na tom putu!

Ja sam skitnica koja u skitanju traži belaja!
Od skitnice ne treba tražiti da ide uspravno
i odsječno putem!

Skitnica se, što bi rekli, ne može uhavatit ni za glavu ni za rep. A pamet, kako ona djeluje? Ona definira, ograničava. A skitnica kaže: Ja sam van tih okvira! Vi ne možete od mene tražiti da ja, slijedeći zdravu pamet i vaš rezon, idem uspravno i odsječno putem. Tako ašici ne mogu ići.

Nisam skitnica koja sebi poputbinu traži.
Ja sam bezbrižna skitnica, koja smrt traži.

Nisam ja od tih skitnica koji traži da mu neko da kakvu hranu, koja će ga održati u životu na ovome svijetu. Ja sam bezbrižna skitnica, koja smrt traži. Ja sam ovaj koji je u ajetu spomenut! Jer On kaže: Evo, Ja dajem život! Ako zaista držite za sebe – kako ajeti-kerim veli – da ste vi jedini odabrani, da ste vi Božiji prijatelji – zaželite smrt! Sad on kaže: Ja sam ta skitnica, koja smrt traži!

Nisam skitnica, koja na dlan pare dobiva.
Hitra sam skitnica, koja ovaj most prelazi.

Nisam ja taj koji traži ove materijalne vrijednosti; ja sam taj koji želi što prije da pređe na onu drugu stranu obale. Nisam od tih koji želi kuću napraviti na ovoj strani, niti od onih koji to na mostu žele napraviti. A kako kaže Isa, alehisselam: Ne pravite kuću na mostu! Htio je time reći: ne pravite kuću, tj. nemojte se ovjekovječivati na ovom prolaznom svijetu; ako ste to tako zamislili, to je kuća na mostu kuda se prolazi. Ja, dakle, ne želim biti na ovoj obali, nego želim što prije preći na drugu stranu, i ne trebaju mi dunjalučke pare. Nije rekao ništa protiv novca. Novac je potreban kao sredstvo na putu, ali kad se to sredstvo pretvori u cilj, ono postaje božanstvo koje je teško, teško savladati i izbaciti iz svog srca. E ova skitnica ne podliježe ovakvim okvirima, izbacio je to i juri hitro da pređe na onu drugu stranu.

Nisam taj, koji na svaki dućan udara,
nego onaj, koji bježeći od sveg stvorenog,
rudnik pronađe.

Vidite ovaj bejt: Nisam taj, koji na svaki dućan udara, / nego onaj koji bježeći od sveg stvorenog, (jer sve što je stvoreno prolazi), rudnik pronađe. Pronašao je taj majdan, onaj biser, koji nosi u sebi. Sjećate se onoga lijepog primjera hz. Mevlane, kad ašika policija ganja a on bježi preko taraba, avlija, bašči… (a dugo, dugo vremena nije vidio svoju dragu) istom uleti u jednu bašču, kad tamo ispod jednog drveta sjedi njegova draga. I onda on počne da blagosilja potjeru: da vas, kaže, ne bi, ne bi našao svoju dragu! E tako isto kaže onaj koji je bježeći od sveg stvorenog, rudnik pronašao. Ovdje nam hz. Mevlana kaže: Evo šta te proganja – i mene i tebe, a sve hoće da te porobi. Ako si ti svjestan da to prolazi i da ne želiš da svoje srce vežeš time i bježeći od toga, ti ćeš da uletiš direktno da u baštu – u hadret Hakkove blizine! A to je upravo ono što si tražio.

Poslušajte sad ove veličanstvene primjere u sljedećih sedam-osam bejtova:

Meni je smrt postala slatka, i prelaz iz ovog
saraja je, kao ptici napuštanje kafeza i slobodan let.

(Tako je to meni, napustiti ovaj saraj, ovaj prolazni svijet.)

A zašto je to njemu tako?

Taj kafez je postavljen usred vrta,
tako da ptica gleda ružičnjak i stabla.

Kafez u kome se ja nalazim, on je postavljen usred vrta, tako da ptica gleda ružičnjak i stabla, tj. ja sam postavljen usred ovoga vrta/dunjaluka. Tebe i mene okružuju na svakom koraku znakovi Božiji. On kaže da će nam Svoje znakove pokazivati u jasnom obzorju (znači izvan nas) i u nama samima, dok nam ne bude jasno da je On Istina. (v. Fussilet, 53) Ovakva ptica, ona sad to gleda, nije sputana kafezom svog tijela da to ne vidi; puno ima rupa na tom kafezu, a snagom imana je to napravljeno, i sad on svjedoči taj ružičnjak, on u svakom tenutku svjedoči Jedinog.

Skupina ptica, napolju, oko kafeza,
umilno cvrkuću priču o slobodi.

On je takva ptica koja može da prepozna ove slobodne ptice, a to su pejgamberi i Božiji prijatelji. Pejgambera više nema, ali imaju njihovi nasljednici. On prepoznaje sve te ptice i čuje njihov cvrkut. Premda je još uvijek u kafezu, on je faktički vani, nije unutra.

Ptici u kafezu, od tog zelenila,
ne osta apetita, niti sabura ni karara.

Ptica kao što je ovaj ašik, od tog zelenila, tog prizora kojeg ona svjedoči u svakom trenutku, ne osta apetita – nema ona više apetita ni za čim što se na dunjaluku nudi, niti sabura – jedva čeka da izađe iz ovoga tijela i da se vrati svome Stvoritelju, pa joj ne osta više ni sabura ni karara (nikakvog spokoja i mira).

Glavu, kroz svaku šupljinu promalja,
ne bi li okove s nogu raskinula.

Ova ptica je sva okrenuta tamo, i svjedoči to. Kako se kaže u ajeti-kerimu: Reci: „Ovo je moj put, ja pozivam k Allahu, ja, i oni koji me slijede na osnovu jasnog uvida.“ (v. Jusuf, 108)

Eto, ovako ovi robovi imaju jasan uvid, i zbog toga smo muhtač (u potrebi) da sretnemo ove ljude, ne bi li se i nama otvorili ovi prorezi na našem kafezu. Pa kad to vidimo makar jednim krajičkom oka, dovoljno će biti da odatle dobivamo snagu, da izdržimo sva iskušenja kroz koja moramo proći hodeći preko ovoga dunjaluka.

Kad je tako, dušom i srcem vani,
ako joj otvoriš vrata kafeza, gdje će se staniti?

Dok je on još uvijek u kafezu, dušom je i srcem vani; on je u ovom ružičnjaku. Eto vidite kako nam na ovaj način crta tu osobu za koju Poslanik, s. a. v. s., kaže: Kad naiđete na džennetsko stablo, idite u njegov hlad, odmorite se tu malo, predahnite, da biste prešli ovaj put. Evo to su te osobe. One su ovdje u tijelu, ali su i srcem i dušom usred ružičnjaka. To su ti džennetski ljudi iza kojih ostaje džennetski miris.

Vidite sad kako zaokružuje ovu cjelinu:

Nije takva ojađena ptica u kafezu,
oko koga kruže mačke.

Zamislimo sad sliku: ptica u kafezu, a umjesto tog ružičnjaka, mačke kruže okolo. To je sad sasvim drugi hal. A te mačke, to su naša djela koja smo poslali prije, naša ružna djela i grijesi – ono sve što smo radili i zbog toga ne želimo smrt. Kako je u ajeti-kerimu rečeno: ...ali je neće nikada poželjeti, zbog onoga što su njihove ruke uradile. Ovim primjerima tako nam lijepo komentariše te ajeti-kerime. Sad vidiš šta je to napolju, samo te čeka da izađeš i da te razderu te mačke.

Kako bi sad mogla ta ptica, u tom strahu i brizi,
poželjeti da izađe iz kafeza?!

 (Ma nema šanse!)

U posljednjem bejtu ovako kaže:

Šta više, od straha, u tako neprijatnom položaju,
ona bi željela da ima stotinu kafeza oko toga njenog kafeza.

Još da je nekako u stotinu kafeza da stane, samo da bi sačuvala svoj život, jer vidi šta je čeka napolju, tj. ono što je čovjek poslao ispred sebe, svoja djela. Pogledajte veličanstvenih primjera! Eto, lijepo razmislimo o ovome, pa da nam Allah pomogne, da se uz Njegovu pomoć obistinimo kao istinski Njegovi robovi, koji Mu iz ljubavi robuju.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!

Ovo nije gatanje po zvijezdama,
niti čvaranje po pijesku, niti je san;
ovo je ,,vahji-hakk” (božansko otkrovenje)
A Allah, dž. š., najbolje zna šta je pravo!

El-Fatiha!

Drugi dio 92. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 01. 06. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.