Vecce, univerzitetski profesor iz Napulja, koji je predavao i na pariškoj Sorboni i u Los Angelesu, proveo je desetljeća analizirajući i objavljujući razne Leonardove spise.

Bio je vanbračno dijete, sin firentinskog notara Ser Piera i Caterine, čerkeske robinje. Kada je otkriveno da ga je rodila pripadnica tog naroda sa Kavkaza, to je bila revolucija u historiji umjetnosti. Taj je golemi korak napravio prije dvije godine Carlo Vecce svojom knjigom „Leonardov život“ u kojoj je otkrio do tada nepoznate stranice života vjerovatno najpoznatijeg umjetnika u historiji čovječanstva, Leonarda da Vincija.

Njegova knjiga o Leonardovoj majci postala je bestseler u Italiij a biografija veličanstvenog umjetnika bacila je novo svjetlo na divlje dijete koje nije išlo u školu, koje je odraslo u brdima i poljima Vincija s majkom koja mu je pjevala uspavanke na drevnom jeziku, jeziku koji nije bio sličan nijednom drugom u Evropi.

Vecce, univerzitetski profesor iz Napulja, koji je predavao i na pariškoj Sorboni i u Los Angelesu, proveo je desetljeća analizirajući i objavljujući razne Leonardove spise. Nakon godina istraživanja kaže da je Da Vinci danas pop ikona poznata po aspektima svog života koji nemaju previše veze sa stvarnošću a u tome su ponajviše posljednjih decenija doprinijele knjige Dana Browna.

Da Vincijeva majka, Caterina, odrastala je u slobodi Kavkaza, sve dok nije oteta da bude robinja u renesansnoj Italiji. Vecce tvrdi da je i Caterina dijelila sudbinu robinja koje su rađale u Evropi u 15. stoljeću, njima su oduzimane bebe koje su slali da odrastaju u sirotištima da bi one mogle dojiti djecu plemića i aristokrata.

To je vjerovatno bila i sudbina malog Leonarda, imao je za to vrijeme neobično ime koje asocira na lavlju snagu a vjerovatno mu ga je izabrala majka. Njegov otac, notar Piero, nije ga priznao kao zakonitog sina ali je ipak intervenisao kako bi oslobodio Caterinu i udao je za lokalnog seljaka. Ser Piero je uvijek izdaleka pomagao Leonardu (koji nije bio njegov jedini vanbračni potomak) i on je bio taj  koji ga je natjerao da počne raditi u radionici Andree Verrocchia.

Vecce je tokom svojih istraživanja otkrio do tada potpuno nepoznati podatak, Leonardovu bilješku u kojoj, u ljeto 1498. godine, stoji da je napisao pismo sultanu Bajazitu II u kojem mu je ponudio svoje usluge inžinjera, naučnika i arhitekte, predlažući vizionarsku ideju izgradnje mosta preko Bosfora kojim bi se povezala Azija s Evropom. „Bilo je previše hrabro. Sultan je vjerovatno mislio da je nevjernik po imenu Leonardo lud ili prevarant”, objasnio je Vecce. “To je nevjerovatna epizoda iz Leonardovog života, u koju bismo teško povjerovali da nemamo pismo, otkriveno prije otprilike 70 godina u Arhivu sultana u Istanbulu”, dodaje.

Šta bi se dogodilo da je sultan odlučio prihvatiti Leonardovu ponudu? Kako bi se promijenila historija općenito, a posebno umjetnost?

«Možda ne bismo imali Mona Lisu, ili bi možda bila naslikana pod velom. Historija bi bila sasvim drugačija da je Leonardo svoj um stavio u službu Osmanlija”, kazao je Vecce za El Mundo. «Ono što nas ova epizoda uči je da Leonardo nije poznavao granice, bio je spreman napustiti Evropu i napustiti zapadni svijet jer mu se činilo da je u krizi, uvijek u stalnim ratovima između kraljeva, prinčeva, vojvodstava… Tražio je nove prostore slobode. Temeljni element Leonardovog života i osobnosti bila je sloboda.”

ReplyForwardAdd reaction