“Ružičasti san”, jedno od najpoznatijih djela Vlahe Bukovca, prodan je jučer u bečkom Dorotheumu za vrtoglavih 475.800 eura. Zanimljivo je da se radi o manjoj verziji slavne slike, dok se ona veća već desetljećima čuva u Beogradu.

Ulje na platnu pod nazivom “Ružičasti san”, nastalo kistom proslavljenog hrvatskog slikara Vlahe Bukovca, jučer je na aukciji u Beču ostvarilo cijenu koja je iznenadila i najiskusnije poznavatelje umjetnina. Naime, slika je prodana za 475.800 eura, što je rekordna cijena postignuta za neko djelo tog hrvatskog slikara. Početne procjene stručnjaka iz Dorotheuma, jedne od najstarijih aukcijskih kuća na svijetu, kretale su se između skromnih 30.000 i 40 .000 eura, no interes kolekcionara bio je izniman, pa je konačni iznos nadmašio očekivanja za više od deset puta.

“Ružičasti san” manja je verzija jedne od najpoznatijih slika iz Bukovčeva praškog razdoblja. Naslikana je usred ratnog vihora, davne 1916. godine, kada je umjetnik djelovao kao cijenjeni profesor na tamošnjoj Likovnoj akademiji. Novootkriveno platno, dimenzija 60 x 120 centimetara, godinama je krasilo jednu europsku privatnu zbirku, a pojavljivanje ove slike stručnjaci smatraju jednim od najznačajnijih otkrića Bukovčevih radova u posljednjih nekoliko godina.

Iako je slika prodana u privatne ruke, domaća publika neće ostati uskraćena za priliku da je vidi uživo. Najavljeno je kako je platno već zatraženo za veliku izložbu pod nazivom “Vlaho Bukovac u Europi: Prag”, koja će se održati u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori. Izložba će biti otvorena od 12. studenoga 2026., a riječ je o trećoj, ujedno i završnoj izložbi iz velikog ciklusa koji prati umjetnikov stvaralački put kroz ključne europske gradove u kojima je djelovao.

Samo postojanje ove slike otvara nevjerojatnu priču o načinu na koji je Vlaho Bukovac pristupao svom poslu, ali i o sudbini njegovih najvažnijih djela. Naime, manja slika tek je uvod u monumentalnu priču o onoj većoj, znatno poznatijoj verziji “Ružičastog sna” jer te dvije slike, iako dijele isti motiv i potpis, nose potpuno različite povijesne sudbine. Jedna je bila skrivena u privatnoj kolekciji, dok je druga svjedočila usponima i padovima političkih sustava na našim prostorima.

Mnogi se ljubitelji umjetnosti pitaju kako je uopće moguće da postoje dvije gotovo identične verzije istog remek-djela. Odgovor na to pitanje leži u strogim pravilima slikarske prakse koju je Bukovac usvojio tijekom svog školovanja i usavršavanja u Parizu. Veliki umjetnici koji su njegovali akademsku tradiciju vrlo su često prije izrade monumentalne konačne kompozicije stvarali manje studije i pripremne slike. Na tim su manjim platnima pažljivo razrađivali položaj likova, proučavali odnos svjetla i sjene te gradili cjelokupnu atmosferu budućeg djela, a ni Vlaho Bukovac, kao jedan od najboljih portretista i majstora akta svoga vremena, nije bio iznimka od tog pravila.

Pojava manje verzije “Ružičastog sna” izuzetno je važna za povjesničare umjetnosti jer omogućuje izravnu usporedbu različitih faza u njegovu stvaralačkom procesu. Velika verzija slike, dimenzija 109 x 174 centimetra, nudi snažnu i gotovo svečanu prisutnost usnulog ženskog tijela. S druge strane, manji format koji je upravo prodan na aukciji u bečkom Dorotheumu, sa svojim izduženim omjerom stranica od dva prema jedan, donosi znatno intimniji i nježniji doživljaj istog prizora.

Ono što priči o “Ružičastom snu” daje posebnu, gotovo filmsku težinu jest lokacija i povijest veće verzije ove slike. Ona se danas čuva u nekadašnjoj rezidenciji jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita na beogradskom Dedinju, a priča o njezinu dolasku u Beograd počinje nakon 1960. godine, u vrijeme kada je Jugoslavija bila u fazi snažnog međunarodnog pozicioniranja. Naime, dvorski kompleks na Dedinju tada se preuređivao u glavnu reprezentativnu državnu rezidenciju, a uređenje interijera bilo je od iznimne državne važnosti. Slike, skulpture i namještaj birali su se s posebnom pažnjom kako bi na najbolji način predstavili snagu i kulturnu širinu tadašnje države, a tom je prilikom monumentalna verzija “Ružičastog sna” otkupljena izravno od Bukovčeve kćeri Jelice Bukovac Radosavljević.

Namjena te kupnje bila je vrlo jasna i prestižna – slika je trebala krasiti osobni ured predsjednika Republike. U to su se vrijeme sustavno otkupljivala djela najistaknutijih umjetnika iz cijele bivše države, prvenstveno kako bi se njima opremili službeni saloni, no dio je bio namijenjen i kao luksuzni diplomatski dar stranim državnicima. Iako je Vlaho Bukovac najveći dio svog opusa stvorio u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, njegovo se djelo smatralo neprocjenjivim dijelom zajedničke umjetničke baštine. Tako je ovaj predivni akt, nastao u Pragu u sjeni Prvoga svjetskog rata, postao neizostavan dio svakodnevnog ambijenta samog jugoslavenskog političkog vrha.

Sudbina se s ovom slikom, međutim, grubo poigrala na nevjerojatno ironičan način. Monumentalno platno ostalo je u istoj zbirci i nakon Titove smrti, preživjevši raspad Jugoslavije i sve dramatične političke promjene koje su uslijedile na tim prostorima. Danas se slika službeno vodi kao dio državne umjetničke kolekcije, a čuva se u kompleksu Bijelog dvora u Beogradu. Ono što izaziva najveće čuđenje jest činjenica da taj prostor danas kao svoju rezidenciju koristi obitelj Karađorđević, dinastija čiju je vlast u Jugoslaviji zamijenila komunistička vlast, navodi Express.hr.

Sam prikaz na slici “Ružičasti san” odiše potpunim mirom i odmakom od surove stvarnosti u kojoj je djelo nastalo. U središtu kompozicije nalazi se naga žena koja spokojno leži, a njeno je tijelo obavijeno mekim ružičastim i svijetlim tonovima. Bukovac je svoju slavu na pariškim salonima izgradio upravo na majstorskom oslikavanju ljudske figure, s posebnim naglaskom na ženske aktove i nevjerojatan osjećaj za mekoću puti.

Vlaho Bukovac, rođen kao Biagio Faggioni u malom Cavtatu, prošao je put od mornara i radnika u Americi do jednog od najvažnijih europskih slikara svog vremena. Iako nas je napustio 1922. godine u Pragu, nakon moždanog udara i snažne čežnje za rodnim jugom i suncem, njegov utjecaj ne jenjava. Jučerašnja rekordna prodaja u Beču samo je još jedan dokaz da ljepota i tehničko savršenstvo njegovih djela lako prelaze sve granice, podsjećajući nas na neprocjenjivo blago koje je ovaj hrvatski velikan ostavio iza sebe.