Novi fosil otkriva prethodno nepoznato poglavlje u ljudskoj evoluciji na evropskom kontinentu. Smatra se da moderni ljudi potječu od Homo erectusa, koji se pojavio u Africi prije otprilike dva miliona godina.

Nakon skoro tri godine proučavanja, naučnici koji su otkrili najstarijeg čovjeka u zapadnoj Evropi otkrili su njegove glavne karakteristike. Ovo je Pink , fragment lica hominida koji je živio u planinskom lancu Atapuerca (Španija), prije između 1,1 i 1,4 miliona godina.

“Ovaj fosil uvodi novi karakter u ljudskoj evoluciji kojeg ranije nismo bili svjesni”, rezimira Rosa Huguet, koordinatorica iskopavanja Slonove jame u Atapuerci i prva autorica ovog otkrića, čiji su detalji objavljeni ove srijede u časopisu Nature, vodećem izvoru globalne nauke.

30. juna 2022. godine, doktorand Edgard Téllez je vršio iskopavanje u ponoru kada je ugledao nešto što je izgledalo kao jagodična kost kako izbija iz zemlje. Ubrzo nakon toga pojavio se dio vilične kosti gdje su stajali zubi. Ostaci su pripadali lijevoj strani lica odrasle osobe nepoznatog spola. Tim koji je predvodio Huguet odmah je znao da je to historijsko otkriće.

Ovo otkriće unapređuje ljudsko prisustvo u Evropi za oko 300.000 godina. Do sada, jedini poznati čovjek u Evropi tokom cijelog ranog pleistocena, prije između 1,7 miliona i 750.000 godina, bio je Homo antecessor. Ova amblematska vrsta iz Atapuerke, stara oko 860.000 godina, bila je prva sa modernim licem, sličnim onom modernih ljudi, Homo sapiens.

Novi fosil otkriva prethodno nepoznato poglavlje u ljudskoj evoluciji na evropskom kontinentu. Smatra se da moderni ljudi potječu od Homo erectusa, koji se pojavio u Africi prije otprilike dva miliona godina. Bio je to čovjek s licem nalik majmunu, ali je već hodao uspravno, imao je raspon ruku sličan našem i bio je sposoban za izradu sofisticiranih alata od kamena i kostiju, kao što je drugi tim španskih arheologa otkrio prošle sedmice. Erectus je bio prvi iz našeg roda koji je napustio Afriku i osvojio Aziju, gdje je preživio do prije samo 100.000 godina, što ga čini najdugovječnijom poznatom ljudskom vrstom. Do sada su njegove avanture u zapadnoj Evropi bile enigma. Jedini fosil erectusa izvan Afrike i Azije je onaj iz Dmanisija, u Gruziji (Euroazija), i star je 1,8 miliona godina.

Istraživači su pažljivo rekonstruisali fragmente lica novog fosila i kreirali trodimenzionalne digitalne modele. Upoređivan je sa licima primitivnog erectusa pronađenog u Africi prije oko dva miliona godina, kao i sa gruzijskim fosilima. Rezultati stavljaju novu populaciju Atapuerca na srednju evolucijsku tačku. Ima primitivne karakteristike, kao što je odsustvo nosa koji izlazi napolje kao kod nas, ali je donji dio najbliži ustima uži i moderniji. On je čovjek na pola puta između starog i novog. Istraživači su ga do sada pripisivali “nečemu sličnom Homo erectusu ” – Homo affinis erectus.

Naučnici smatraju da ova nova populacija nije u srodstvu sa prethodnikom, već predstavlja samostalnu i primitivniju migraciju. Njegovo porijeklo bi bilo u “majčinoj populaciji” negdje izvan Afrike, vjerovatno na Bliskom istoku, smatra María Martinón, direktorica Nacionalnog centra za istraživanje ljudske evolucije i koautorica studije. Ovi prvi Evropljani bi “pobjegli iz poznatih voda”, navodi ona. Bile su to male grupe koje su stizale do Iberijskog poluostrva između jednog i drugog ledenog doba, kada je Atapuerca bila toplija savana od današnjeg Burgosa, gde su bili nosorozi, jeleni, divlje svinje, nilski konji i divlji konji. “Ovaj fosil nam daje sliku o tome kakvi su ti ljudi bili koju je vrlo teško dobiti. Mislili smo da u to vrijeme u Evropi nema stanovništva, ali sada se ispostavilo da su već bili u Atapuerci”, ističe Martinón.

2007. godine, tim je pronašao fragment kosti vilice star oko 1,2 miliona godina u gornjem nivou Slonove jame. U to vrijeme nije bilo moguće identificirati kojoj vrsti pripada, ali naučnici sada vjeruju da bi mogla biti iz iste grupe.

Slonova jama je drevna pećina bez tragova ljudskog zanimanja. Šupljina je bila ispunjena zemljom, kamenjem i kostima koje je voda donosila izvana. Među ostacima pronađenim pored Pinka je i životinjska kost sa tragovima rezova koje su napravili ovi ljudi. Ovi ostaci su se pojavili u sloju zemlje poznatom kao TE7, od kojeg je ostalo još oko dva metra za iskopavanje. A ispod je stariji nivo oko tri metra viši. Ukupno je potrebno još oko četiri ili pet godina iskopavanja. Huguet se nada da će se na ovim trakama pojaviti više ljudskih fosila, koji će rasvijetliti povijest ranih ljudi u Evropi.

Paleontolog Bienvenido Martínez naglašava da je ovo “metodološki besprijekoran rad”. Istraživač je bio jedan od otkrića zuba djeteta od oko 10 godina koje je živjelo prije 1,4 miliona godina u Orceu , u Granadi. Fosil je bio toliko mali da se mogao pripisati samo našem rodu, Homo. Za sada je nemoguće znati da li je pripadao primitivnoj grupi erectusa, poput Dmanisija, ili modernijoj grupi sličnoj onima iz Atapuerce. Novo otkriće potvrđuje “sreću” nalazišta Burgos, koje je “jedinstveno na svijetu” zbog izuzetne koncentracije ljudskih fosila, napominje istraživač, koji nije bio uključen u studiju. Martínez se nada da će biti pronađeno još fosila, bilo u Atapuerci ili Granadi, kako bi se odgovorilo na pitanje na koje još uvijek nema odgovora. Ako je Homo erectus napustio Afriku prije 1,9 miliona godina i proširio se Azijom, zašto im je trebalo 400.000 godina da stignu do Evrope?