Brzina kojom je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH reagirala, proglasivši apsolutnu spremnost da „već u toku dana“ otvori novi granični prelaz na Novom mostu, budi opravdanu sumnju u stvarne motive ove iznenadne infrastrukturne krize. Da li je, zapravo, riječ o polugi ucjene u višemilionskom sporu o raspodjeli javnih prihoda?
Rušenje dijela ograde na pješačkoj stazi starog mosta u Gradišci preko noći je preformulirano u „katastrofalno oštećenje mostovske konstrukcije“. Ta dramatična formulacija poslužila je kao opravdanje za ekspresnu obustavu saobraćaja na jednom od najfrekventnijih graničnih prelaza u zemlji. Međutim, brzina kojom je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH reagirala, proglasivši apsolutnu spremnost da „već u toku dana“ otvori novi granični prelaz na Novom mostu, budi opravdanu sumnju u stvarne motive ove iznenadne infrastrukturne krize. Da li je, zapravo, riječ o polugi ucjene u višemilionskom sporu o raspodjeli javnih prihoda?
Entitet Federacija BiH već godinama gubi milione maraka zbog nepravednih koeficijenata raspodjele novca od PDV-a, dok je entitet Republika Srpska, prema trenutnim kalkulacijama, dužan oko 80 miliona konvertibilnih maraka na ime poravnanja koja odbija isplatiti. Stavljanje novog graničnog prelaza u funkciju bez rješavanja ovog suštinskog problema, na čemu insistira Zijad Krnjić, član Upravnog odbora UIO BiH, značilo bi kapitulaciju pred ekonomskom hegemonijom Banjaluke, zbog čega je ovaj infrastrukturni incident postao prvorazredno političko bojište.
Zvanična verzija jutarnjih događaja zvučala je alarmantno. Ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto obavijestio je javnost o „urušavanju dijela pješačke staze“ na mostu izgrađenom 1956. godine, nakon čega su policijske službe hitno obustavile saobraćaj. Uslijedili su pozivi za vanrednu sjednicu Vijeća ministara BiH pod predsjedavanjem Borjane Krišto, s ciljem donošenja hitnih mjera za spas privrede i nesmetan protok roba na sjevernoj granici.
Međutim, informacije s terena brzo su demantirale apokaliptične tonove državnih zvaničnika. Na dijelu mosta kojim saobraćaju automobili i teretna vozila nije registrirao nikakvo oštećenje konstrukcije. Stradala je isključivo ograda pješačkog mosta, defekt koji se u uređenim državama sanira postavljanjem privremene signalizacije i građevinskih skela u roku od nekoliko sati, bez prekidanja međunarodnog prometa.
Pitanje koje se nameće u analitičkim krugovima jeste: zašto je banalni kvar na trotoaru iskorišten za potpunu blokadu prijelaza sa BIP statusom, jedina dva u BiH koji omogućavaju izvoz roba životinjskog i biljnog porijekla koje podliježu strogim fitosanitarnim inspekcijama?
Da li odgovor leži u namjeri da se vještački izazove saobraćajni i ekonomski kolaps na sjeveru zemlje, kako bi se izvršio brutalni pritisak na Zijada Krnjića? Cilj te operacije je iznuditi njegov glas za otvaranje novog graničnog prelaza Gradiška na trasi autoputa Banja Luka – Gradiška, čime bi se operacionalizovao projekat Novog mosta, ali pod uslovima koje diktira vlast u Republici Srpskoj.
Otvaranje novog graničnog prelaza Gradiška ekonomski je opravdan i poželjan projekat, ali u trenutnom političkom kontekstu on predstavlja klasičnu zamjenu teza jer se s pravom uslovljava otvaranje tog objekta donošenjem nove, pravedne odluke o raspodjeli i poravnanju prihoda od indirektnih poreza.
Godinama unazad, mehanizam glasanja i utvrđivanja kvartalnih koeficijenata u UIO BiH funkcionirao je na štetu većeg entiteta. Zbog rasta potrošnje i uvoza u Federaciji BiH, stvarni uplatni računi pokazuju da ovaj entitet u zajedničku kasu unosi znatno više novca nego što mu se kroz raspodjelu vraća. S druge strane, Republika Srpska povlači procente koji ne odgovaraju njenoj stvarnoj ekonomskoj snazi i potrošačkoj moći.
Kada dođe vrijeme za obavezna polugodišnja i godišnja poravnanja, proces se blokira političkim vetom iz Banjaluke. Epilog tog institucionalnog zastoja je akumulirani milionski dug koji Republika Srpska ima prema Federaciji, dok federalni budžet, a posljedično i kantonalni proračuni, svakog mjeseca gube milione maraka živog novca.
Zahtjev bošnjačkih ministara u Vijeću ministara BiH, koji su, kako je javio sarajevski portal Istraga, odlučili ne prisustvovati hitnoj sjednici dok se ne ispune finansijski preduvjeti, stoga nije opstrukcija, već legitimna odbrana ustavnog i ekonomskog poretka. Pristati na otvaranje novog graničnog prelaza pod plaštom „hitnosti zbog srušene ograde“, bez rješavanja pitanja poravnanja PDV-a, značilo bi trajno amnestiranje milionskog duga RS-a i legalizaciju ekonomske pljačke Federacije BiH.
Privreda, prevoznici i građani Bosne i Hercegovine u ovom su slučaju uzeti kao taoci u opasnoj geopolitičkoj i finansijskoj igri. Umjesto da se jednom za sva vremena riješi pitanje koeficijenata i raspodjele novaca, javnost se zasipa patetičnim saopštenjima o „pomoći domaćoj privredi“ kroz otvaranje novog infrastrukturnog objekta. Sve zato što se Republika Srpska suočava s ozbiljnim problemima likvidnosti i vanjskog duga, zbog čega joj je otvaranje novog graničnog prelaza i zadržavanje nezasluženih miliona od PDV-a od egzistencijalnog značaja.
Ukoliko se pak insistira na otvaranju novog carinskog terminala i prelaza na autoputu, put do tog cilja ne vodi preko fingiranih građevinskih havarija i ucjena, već preko sjednice Upravnog odbora UIO BiH na kojoj će se potpisati odluka o vraćanju miliona maraka duga Federaciji BiH. Sve ostalo je kapitulacija pred politikom svršenog čina.
