S karijerom izgrađenom na širenju izraelskih teritorija i čišćenju nejevrejskih naselja, Smotrich predano služi genocidu nad Palestincima

U aktuelnoj vladi Izraela, koji se naširoko smatra najmarginalnijom vladom u historiji zemlje, jedna od figura koju međunarodna zajednica najčešće kritikuje jeste Bezalel Smotrich. Dok obavlja funkciju ministra finansija, Smotrich istovremeno drži ključne pozicije unutar Ministarstva odbrane. Kao lider ekstremno desne Partije religijskog cionizma (HaTzionut HaDatit), konsolidovao je radikalno biračko tijelo i postao jedna od presudnih figura u formiranju posljednjih Netanyahuovih vlada. Svojim stavovima, izjavama i političkim refleksima, nametnuo se kao jedan od primarnih aktera u tenzijama i sukobima koje Izrael izaziva.

Rođen u jevrejskom naselju Hapsin na okupiranoj Golanskoj visoravni, Smotrich je djetinjstvo i mladost proveo u Beit Elu na Zapadnoj obali. Poznat kao ideološko naselje i jedan od centara radikalnog naseljeničkog pokreta, Beit El je odigrao značajnu ulogu u razvoju njegovih ideoloških pogleda.

Obrazovao se u Merkaz ha-Ravu, prepoznatom kao jedan od najvažnijih centara religijske cionističke ideologije u Izraelu, koji promoviše svjetonazor spajanja judaizma i cionizma oko učenja Avrahama Kooka. Smotrich je školovanje nastavio u ješivama (tradicionalnim jevrejskim vjerskim školama) u naseljima Jerusalem i Kedumim, razvijajući ideološki temelj koji kombinuje beskompromisno pridržavanje vjerskih pravila s aktivnom posvećenošću službi državi Izrael i njenoj vojsci. Kasnije je diplomirao pravo na Ono Academic Collegeu kod Jerusalema i stekao advokatsku licencu.

Godine 2005. igrao je aktivnu ulogu u protestima protiv izraelskog plana povlačenja iz Gaze i Libana, postavši jedna od vodećih figura demonstracija protiv evakuacije jevrejskih naselja. Tokom tog perioda, unutrašnja služba sigurnosti Shin Bet ga je privela pod sumnjom za „jevrejski ekstremizam“ zbog učešća u organizovanju ilegalnih demonstracija, te je u pritvoru proveo oko tri sedmice. Smotrich, koji značajan dio svoje političke agende posvećuje jevrejskim naseljima, trenutno živi u naselju Kedumim, koje je Izrael ilegalno uspostavio na sjeveru Zapadne obale 1970-ih.

Smotrich se na izborima 2009. godine kandidovao na listi ekstremno desne Nacionalne unije (Ha-Ihud Ha-Leumi), ali nije uspio ući u Knesset. Godine 2012. bio je aktivan u organizaciji Regavim, osnovanoj za nadzor palestinskih objekata u „Zoni C“ Zapadne obale i Negeva, te za pokretanje pravnih postupaka za njihovo rušenje pod različitim izgovorima. Godine 2013. ponovo se kandiduje na listi Jevrejskog doma (Ha-Bayit Ha-Yehudi). Uprkos uspjehu partije, opet nije uspio postati poslanik.

Cilj je ostvario nakon opštih izbora u martu 2015. godine, kada se istakao oštrom retorikom, polemikama s kolegama i politikom prema naseljima, te je izabran za zamjenika predsjednika Knesseta.

Nakon raskola unutar Jevrejskog doma 2018. godine, preuzima vodstvo nad partijom Tkuma, koja predstavlja radikalno krilo stranke. Godine 2019. ulazi u Knesset putem ujedinjene liste desnog saveza i postaje ministar saobraćaja. Njegova direktiva o obustavi javnih infrastrukturnih radova tokom šabata izazvala je kontroverze. Iako ga je sekularni sektor kritikovao, Smotrich je tvrdio da se religijski karakter jevrejske države mora očuvati.

Na izborima u martu 2021. nastupio je na zajedničkoj listi pod nazivom „Savez religijskog cionizma“, zajedno s partijom Otzma Yehudit Itamara Ben-Gvira, ultra-konzervativnim Noamom Avija Maoza i drugim malim strankama. Nakon što su Naftali Bennett i Yair Lapid formirali koaliciju, novu vladu je proglasio „nelegitimnom“ i pokrenuo oštre napade, posebno na Bennetta, optužujući ga da je „izdajnik“ koji je ukrao volju desničarskih birača kako bi na vlast doveo ljevicu i Arape.

Na izborima u novembru 2022. godine, savez predvođen Smotrichem osvojio je oko 11% glasova i 14 mandata, postavši treća najveća frakcija u Knessetu. U novoj vladi, formiranoj u decembru 2022. godine, postaje ministar finansija, a s ulogom zamjenika ministra u Ministarstvu odbrane postao je najviši zvaničnik odgovoran za provođenje izraelske politike na Zapadnoj obali i najautoritativnija figura po pitanju jevrejskih naselja.

Prioritizirajući ideološke ciljeve, Smotrich je u prvom budžetskom procesu osigurao značajna sredstva za ultraortodoksnu zajednicu i naselja na okupiranim teritorijama. Bio je i jedna od ključnih figura u ukidanju odredbi Zakona o povlačenju iz 2005. koje se odnose na Zapadnu obalu, otvarajući put za ponovno naseljavanje ranije evakuisanih područja poput Homesha. Opisujući ovaj proces kao ispravljanje historijske greške, donio je i odluke o retroaktivnoj legalizaciji mnogih ispostava izgrađenih bez dozvole.

Političku retoriku i djelovanje Bezalela Smotricha oblikuju teokratski pristup usredsređen na jevrejsko vjersko pravo i etno-nacionalistička ideologija. On je među vodećim figurama u izraelskoj politici koji se otvoreno zalažu za državni poredak zasnovan na vjerskim zakonima. U izjavi iz 2019. godine rekao je: „Država jevrejskog naroda vratit će se upravljanju kakvo je bilo u danima kralja Davida i kralja Solomona, prema zakonima Tore.“

Tokom mandata ministra saobraćaja, Smotrich je izjavio: „Ja radim za Boga, a ne za Netanyahua.“ Nekoliko mjeseci kasnije, na konferenciji rabina u Jerusalemu, poručio je: „Svi želimo da država djeluje u skladu s Torom i halahom“, što ga je zadržalo u centru kritika čak i unutar samog Izraela. Poslanik Avigdor Liberman tada je oštro reagovao: „Nevjerovatno je da ministar Smotrich, bez treptaja oka, ponovo izjavljuje da bi, kada bi se pitalo njega i njegove saradnike, ukinuli zakone države Izrael i nametnuli nam halahičku državu.“

Smotrich, koji Izrael vidi kao fazu u mesijanskom procesu iskupljenja i ispunjenja proročanstava iz Tore, tvrdio je da palestinski narod ne postoji, da je taj termin nastao s usponom cionizma, te da je naziv „Palestina“ tek geografska oznaka koju su koristili Rimljani. Zagovarao je da se nacionalni cilj uspostavljanja jevrejske države na području od rijeke do mora mora predstaviti tako da ne ostavlja prostora za debatu ili pregovore. Smatra imperativom nametanje izraelskog suvereniteta nad cijelom Zapadnom obalom i izgradnju novih gradova za stotine hiljada doseljenika.

Izjavio je da palestinska država ne može biti uspostavljena unutar granica koje je Izrael definisao, te da Arapi moraju odustati od bilo kakvog pokušaja stvaranja sopstvene nacionalne strukture unutar izraelskih granica.

U tom kontekstu, poručio je da Palestinci unutar tih granica (koje naziva biblijskim imenima Judeja i Samarija) imaju dvije opcije: ili da „žive kao pojedinci koji su napustili svoje nacionalne ciljeve i prihvatili autoritet jevrejske države“, ili da, „ako ne odustanu od tih ciljeva, emigriraju u druge arapske ili strane zemlje gdje ih mogu ostvariti“. U suprotnom, poručio je, moraju biti eliminisani od strane snaga sigurnosti.

Ove stavove o depopulaciji palestinskih teritorija, posebno Zapadne obale, ponovio je riječima: „Nastavit ćemo se boriti protiv ideje o palestinskoj državi. To je misija mog života.“

Smotrich, koji često zagovara aparthejdski režim, protivio se čak i tome da arapske i jevrejske žene dijele iste porodilišne sobe: „Savršeno je prirodno da moja supruga ne želi ležati pored majke bebe koja bi jednog dana mogla poželjeti da ubije mog sina.“

Ne ustručavajući se da novorođenče nazove „ubicom“, Smotrich je otišao toliko daleko da je tvrdio da Huwara – grad u kojem žive palestinski civili i koji je razoren napadima doseljenika – mora biti potpuno uništen i izbrisan s mape. Njegova tvrdnja da bi izgladnjivanje dva miliona ljudi u Gazi moglo biti „pravedno i moralno“ međunarodna zajednica je okarakterisala kao nehumano i sramotno priznanje.

Provevši život u naseljima na okupiranim teritorijama, Smotrich je ogroman dio finansijskih sredstava Izraela usmjerio na uspostavljanje novih naselja, izgradnju desetina hiljada stambenih jedinica i naseljavanje radikala. Prekrajanjem teritorijalne podjele Zapadne obale nastoji proširiti de facto suverenitet Izraela uz kršenje međunarodnog prava, a aktivno je uključen u osiguravanje sredstava za okupaciju Gaze i Libana, kao i za napade na Iran.

Bezalel Smotrich je jedan od onih izraelskih političara koji su svoju ideološku retoriku pretvorili u konkretnu državnu politiku, te koji je od samog početka korake ka eskalaciji regionalnih tenzija smatrao neophodnim. Njegov teokratski pristup i isključiva politika etno-nacionalističkog karaktera pokazuju svijetu transformaciju Izraela u aparthejdski režim. Razvijajući diskurs zasnovan na „jevrejskoj nadmoći“ i narativ sukoba utemeljen na dehumanizaciji drugog, Smotrich se svojim djelovanjem na Zapadnoj obali i retorikom prema Gazi pozicionirao direktno nasuprot međunarodnog prava.

Beskonačni ratovi i genocid s više od 70.000 žrtava sasvim su prirodna posljedica činjenice da su ministarske pozicije u Izraelu postale puki alat za postizanje marginalnih ciljeva ekstremista poput Smotricha.

Abdulah Altuncu je doktor nauka iz oblasti historije religija, stručnjak za historiju judaizma i istraživač u Fondaciji za istraživanje Turske (TAV), ovaj je tekst napisao za Daily Sabah