Trumpove predložene ekonomske politike vjerovatno će dovesti do inflacije u samoj Americi, s razornim posljedicama za zemlje u razvoju, jer će globalne kamatne stope rasti, a krediti postati skuplji za ekonomije koje su već opterećene dugovima.

Tokom posljednjih dvadesetak godina desile su se krupne promjene na svjetskoj sceni, pogotovo u smjeru raspodjele moći, pri čemu su napredovale zemlje tzv. “globalnog juga”. Rastući utjecaj ekonomija u usponu, rast Kine kao velike sile, tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i njihovih evropskih saveznika te sve veće nadmetanje velikih sila dali su ovim zemljama novu polugu u globalnim poslovima i odnosima. One su iskoristile ove promjene gradeći nove koalicije, poput BRICS-a (čiji su prvi članovi bili Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika); jačajući regionalne saveze, poput Afričke unije; i slijedeći odlučniju agendu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Od zalaganja za Pariški sporazum o klimatskim promjenama do podnošenja tužbe protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde, globalni jug – široka grupa uglavnom postkolonijalnih zemalja u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i na Bliskom istoku – pokazao je veću spremnost da izazove zapadnu dominaciju i redefinira pravila globalnog poretka.

Spoljna politika “Amerika na prvom mjestu” koju vodi nova američka admisnistracija mogla bi ugroziti ta postignuća. Tokom svoje predsjedničke kampanje, Donald Trump je obećao udariti na zemlje u razvoju tamo gdje ih najviše boli: povećati carine koje će ugušiti izvoznike iz zemalja u razvoju; normalizirati masovne deportacije migranata, čije su doznake ključne za ekonomije mnogih zemalja globalnog juga; te povući se iz globalnih ekoloških sporazuma koji pružaju ključnu podršku narodima koji su nesrazmjerno pogođeni klimatskom krizom. Njegove predložene ekonomske politike vjerovatno će dovesti do inflacije u samoj Americi, s razornim posljedicama za zemlje u razvoju, jer će globalne kamatne stope rasti, a krediti postati skuplji za ekonomije koje su već opterećene dugovima. Njegova posvećenost suprotstavljanju Kini mogla bi otežati Pekingu da nastavi služiti kao alternativno tržište i izvor investicija za veliki dio svijeta.

Politika Williama Tafta

Međutim, čak i ako Trump ispuni svoja obećanja (a možda i neće), globalni jug bi u svemu tome mogao dobiti i povoljnu priliku. Trump je pokazao malo interesa za nezapadni svijet, često ga tretirajući s prezirom, ali bi njegov povratak, iako to uvuči paradoksalno, mogao pomoći zemljama globalnog juga da unaprijede svoje interese. Njegovo nepriznavanje određenih međunarodnih normi natjerat će ove zemlje da efikasnije sarađuju, dok će njegov transakcijski pristup učiniti da velike sile igraju jedne protiv drugih, a što onda zemlje u razvoju mogu dobro iskoristiti.

Ako Trump završi tako što će popustiti Rusiji kako bi je odvojio od Kine, to bi značilo da Sjedinjene Američke Države sada moraju navigirati multipolarnim svijetom – upravo onim shvatanjem geopolitike koje je globalni jug već prihvatio. Mnoge vlade u globalnom jugu pozdravljaju njegovo odstupanje od američke spoljnopolitičke tradicije liberalnog internacionalizma, koji nastoji učiniti svijet “sigurnim za demokratiju”, ali od svog začetka pod predsjednikom Woodrowom Wilsonom primjenjuje jedan standard na Evropljane, a drugi na sve ostale. Nasuprot tome, Trump se oslanja na drugu tradiciju, onu predsjednika Williama Tafta, čija je “dolar-diplomatija” koristila ekonomsku moć za širenje američkog utjecaja u inostranstvu bez moralnih skrupula. Oba pristupa su oblici hegemonističke reafirmacije – pokušaji cementiranja američke dominacije na svjetskoj sceni – ali jedan se skriva iza moralne superiornosti, dok drugi to ne čini. Neke zemlje u razvoju Trumpovu amoralnu pragmatičnost mogu osjetiti kao osvježavajući vjetar, kao i priliku da promoviraju vlastite interese, bez obzira na deklarirane ciljeve Washingtona.

Globalni jug je široka kategorija koja obuhvata raznovrsne zemlje s različitim nivoima bogatstva, utjecaja i ambicija. Interesi i potrebe zemlje s ekonomskom snagom poput Brazila veoma se razlikuju od onih siromašnijih država, poput, naprimjer, Nigera. Nisu sve zemlje globalnog juga usmjerene u istom pravcu: Indonezija, recimo, sve više odbija da zauzme stranu u nadmetanju između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, dok je Argentina, pod svojim Trumpu naklonjenim predsjednikom Javierom Mileijem, preusmjerila spoljnu politiku kako bi se više uskladila s američkim pozicijama. U međuvremenu, Indija balansira između svoje tradicionalne solidarnosti s postkolonijalnim zemljama i svoje želje da postane vodeća vojna sila koja se labavo svrstava u američki tabor – pomak koji je podigao njen globalni status kao protivtežu Kini.

Marginaliziranje međunarodnih institucija

Ipak, uprkos svojoj raznolikosti, globalni jug je tokom decenija uspijevao formirati efikasne koalicije kako bi preoblikovao međunarodna pravila koja su dugo služila interesima moćnih. Njegove zemlje su se povremeno ujedinjavale kako bi učinile međunarodne norme pravednijim. Sredinom dvadesetog vijeka, pod zastavom Pokreta nesvrstanih, koalicija globalnog juga nastojala je demontirati zapadna imperijalna nasljeđa – boreći se za suverenitet, rasnu jednakost, ekonomsku pravdu i ono što je smatrala kulturnim oslobođenjem od zapadnog utjecaja. Do 1970-ih, globalni jug se organizirao u različite grupe, uključujući G-77 pri UN-u, kako bi postigao značajne pobjede: dekolonizacija je postala dio međunarodnog prava, a princip neintervencije u unutrašnje poslove suverenih država postao je globalna norma. Organizacije poput kartela za trgovinu naftom OPEC koristile su ekonomsku polugu kako bi ostvarile veću nezapadnu kontrolu nad prirodnim resursima. Ključno, zalaganje zemalja globalnog juga počelo je utjecati na pravila o nuklearnoj proliferaciji, trgovini, energiji i životnoj sredini, kodificirajući u međunarodnom pravu potrebu za oblicima redistributivne pravde kako bi se nadoknadila šteta zemljama koje su izašle iz kolonijalnog pustošenja.

Trumpova pobjeda na izborima 2017. usporila je napredak globalnog juga. Njegovo marginaliziranje Svjetske zdravstvene organizacije tokom pandemije COVID-19, povlačenje iz Pariškog sporazuma i zanemarivanje trgovinskih pravila imale su razorne posljedice. Međunarodne su institucije zemljama globalnog juga pružale određenu skromnu zaštitu – bez njih su slabije države ostale izložene zakonu jačeg.

Međutim, kako god Trump ili bilo koji njegov nasljednik upravljao Sjedinjenim Državama, svijet više nije onoliko podložan američkom diktatu koliko Trump možda misli.

(Izvor: Foreign Affairs)