Ono što je započelo kao retoričko pitanje jednog indijskog studenta na mreži X preraslo je u žestoko gušene proteste na ulicama New Delhija

U maju ove godine Indijom su se počele širiti informacije da su procurili prijemni ispiti za indijske medicinske fakultete, koje svake godine polažu milioni studenata. Sumnje su ubrzo potvrđene istragom, što je primoralo vlasti na ponavljanje ispita. Međutim, šteta je već bila učinjena: za veliki dio omladine to je bila samo konačna potvrda duboke korupcije unutar institucija koja pogoduje isključivo eliti.

Kritike nisu naišle na odobravanje u krugovima bliskim premijeru Narendri Modiju. Predsjednik Vrhovnog suda Indije, Surya Kant, opisao je nezaposlene mlade ljude kao „žohare“ koji, u nemogućnosti da pronađu posao, koriste društvene mreže, novinarstvo i aktivizam kako bi „napali sistem“. Tokom saslušanja nazvao ih je i „parazitima društva“. Dva dana kasnije uputio je nešto nalik izvinjenju, ali je sjeme bune već bilo posijano.

Abhijeet Dipke, 30-godišnji diplomac odnosa s javnošću na Univerzitetu u Bostonu koji je bio u potrazi za poslom, osjetio se lično prozvanim. Sljedećeg dana objavio je na svom X profilu pitanje: „Šta ako se svi žohari ujedine?“

To pitanje zapalilo je iskru među indijskom omladinom. Lavina od oko 11.000 odgovora u prvih 12 sati podstakla ga je na korak dalje, istog dana osnovao je satiričnu „Stranku žohara“ (Cockroach Janata Party – CJP), napravivši web stranicu za samo nekoliko sati uz pomoć umjetne inteligencije. „Glas lijenih i nezaposlenih“ postao je njihov osnovački moto.

Oko polovine od 1,4 milijarde stanovnika Indije mlađe je od 30 godina. Za njih je obrazovanje svetinja jer predstavlja jedini kanal socijalne mobilnosti i bijega iz niskog društvenog sloja u kojem su rođeni.

Ako scene s ulica Delhija išta pokazuju, to je da je strah počeo popuštati pred značajnim dijelom indijske javnosti, strah od izlaska na ulice, od preispitivanja vlasti, od traženja odgovornosti i, iznad svega, strah od kritikovanja samog Modija. Desetine hiljada demonstranata preplavile su ulice strogo kontroliranog centralnog distrikta u kojem se nalazi sjedište vlade, dok su se uzvici „Modi mora podnijeti ostavku“ i „Dole Modi“ orili sa snagom koja je do prije samo nekoliko sedmica bila nezamisliva.

Za mnoge posmatrače ove slike djelovale su nestvarno. Mnogi nisu mogli vjerovati da su protesti s tako izraženim antimodijevskim nabojem uopće mogući u današnjoj Indiji. Većinu na ulicama činili su učenici, studenti, diplomci koji se pripremaju za izuzetno kompetitivne ispite za državnu službu, mladi stručnjaci i pripadnici srednje klase, dugo frustrirani Modijevom vladavinom.

Riječ je o najvećim protestima u Delhiju još od masovnog antikorupcijskog pokreta iz 2011. godine i demonstracija nakon slučaja „Nirbhaya“ 2012. godine. Međutim, nivo bijesa i frustracije ovog puta neuporediv je s bilo čim viđenim u novijoj historiji.

Građani su se odazvali pozivu Stranke žohara, nazvane po uzoru na vladajuću Bharatiya Janata Party (BJP) i krenuli prema indijskom parlamentu, tražeći ostavku ministra obrazovanja Dharmendre Pradhana zbog serije nepravilnosti na ispitima koje su dovele do samoubistva najmanje 21 studenta širom Indije. U ranijim erama bilo je uobičajeno da ministri podnose ostavke i prihvataju moralnu odgovornost, ali u Modijevoj eri ministri ne napuštaju funkcije.

Protest je dobio dodatnu snagu kada se demonstrantima pridružio inženjer i aktivista Sonam Wangchuk, započevši štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva. Wangchuk je poznat širom zemlje kao inspiracija za lik u popularnom bollywoodskom filmu „3 Idiots“, poznatoj satirici indijskog obrazovnog sistema.

Nakon tri sedmice štrajka glađu, kada su se pojavile ozbiljne bojazni za Wangchukov život, policija u Delhiju ga je nasilno uklonila s mjesta protesta i odvela u bolnicu pod bijelim čaršafima protiv njegove volje. Snimci tog čina brzo su se proširili mrežama i izazvali val ogorčenja.

Broj okupljenih u i oko prostora za proteste narastao je na oko 25.000 ljudi, unatoč nesnosnim vrućinama i vlažnosti zraka. Podršku su pružile i brojne javne ličnosti, glumci i političari.

Kada su vlasti pokušale blokirati marš zatvaranjem stanica metroa i prekidom internet signala koji je trajao skoro osam sati, protesti su se prenijeli unutar samih stanica. Policijske i paravojne snage upotrijebile su suzavac i pendreke. Snimci na kojima policajci u civilu premlaćuju mlade demonstrante i djevojke, te prizori onesviještenih ljudi na ulicama, izazvali su dodatni revolt. Ljekari u lokalnoj bolnici potvrdili su da su zbrinuli blizu 90 teže povrijeđenih osoba, dok je prva pomoć pružena za više od hiljadu ljudi.

Uprkos tome što vodeći televizijski kanali naklonjeni vlasti gotovo uopće nisu izvještavali o protestima, snimci su preplavili društvene mreže, prije svega Instagram. Opozicioni lideri pokrenuli su to pitanje u parlamentu, što je dovelo do višestrukog prekida zasjedanja. Lider opozicije Rahul Gandhi predvodio je demonstracije ispred rezidencije premijera, što se dogodilo prvi put u historiji Indije. Njegovo nakratko privođenje i snimci na kojima ga policija vuče dodatno su rasplamsali krizu.

Protesti su poljuljali Modijevu vladu jer su prerasli okvir obrazovnih reformi i pretvorili se u svojevrsni referendum o njegovih 12 godina na vlasti. Analitičari ističu da je pitanje ostavke ministra obrazovanja postalo sporedno, bijes usmjeren prema Modijevom stilu vladavine, koji mnogi opisuju kao arogantan, postao je centralna tema.

Za razliku od ranijih pokreta u Indiji, koji su bili vezani za specifične grupe (poput protesta poljoprivrednika ili demonstracija protiv Zakona o državljanstvu koje su predvodili muslimani), ovaj val predvode mladi iz „mejnstrim aspiracijske Indije“. Zbog toga ih vlasti i njoj naklonjeni mediji mnogo teže mogu etikettirati kao „neprijateljsku kategoriju“ bez rizika da otuđe upravo onu demografsku grupu koja je Modija i dovela na vlast.

Kriza na prijemnim ispitima stigla je u trenutku kada se Indija bori s visokom stopom nezaposlenosti među visokoobrazovanima (preko 15 posto), što je narušilo dugogodišnje vjerovanje da obrazovanje garantuje društveni napredak. Tradicionalni socijalni ugovor, „uči naporno, uspjet ćeš na osnovu zasluga“, potpuno je skrhana, zbog čega sve veći broj mladih izlaz vidi u odlasku u inostranstvo.

Izrazi duboke frustracije, sputani godinama ćutnje i straha od represeije, konačno su našli kanal kroz pokret koji je iz satirične objave na internetu prerastao u masovnu uličnu pobunu. Iako je policija uklonila glavno protestno kamp-naselje, desetine hiljada ljudi i dalje se okupljaju u srcu Delhija, dok se protesti solidarnosti šire u Mumbaiju, Goi, pa sve do Londona i New Yorka.