Statistike su neumoljive. Svaki dobitnik Nobela izaziva pravi seizmički pomak kada je u pitanju prodaja knjiga. Južnokorejska autorica Han Kang, dobitnica iz 2024. godine, vidjela je kako se prodaja njenog romana “Vegetarijanka” udeseterostručila

Neopisiva je sreća mađarskog pisca Lászlóa Krasznahorkaija, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2025. godine, ali istinska euforija nastala je uredima njegove izdavačke kuće. Jer Nobel, osim što je vrhunac književnog prestiža, za izdavače znači prije svega unosan posao.

Statistike su neumoljive. Svaki dobitnik Nobela izaziva pravi seizmički pomak kada je u pitanju prodaja knjiga. Južnokorejska autorica Han Kang, dobitnica iz 2024. godine, vidjela je kako se prodaja njenog romana “Vegetarijanka” udeseterostručila.

Norveški dramatičar Jon Fosse, nagrađen godinu ranije, povećao je prodaju čak dvadeset puta. Američka pjesnikinja Louise Glück, u inače skromnom tržištu poezije, povećala je broj prodanih primjeraka s 1.000 na 4.000. A romanopisac Kazuo Ishiguro, laureat iz 2017, ostvario je skok od 1.000 posto.

Nobel, dakle, nije samo simbolički kapital, već vrlo konkretna finansijska injekcija. „Sve ovisi o autoru, ali činjenica je da nagrada stavlja fokus javnosti na njegovo djelo“, kaže Miguel Aguilar, urednik izdavačke kuće Random House. Nakon što je Han Kang dobila nagradu, izdavač je odmah objavio još dvije njene knjige i povećao prisustvo u knjižarama. „Nobel osigurava autoru bolje pozicije u knjižarama, to je neoboriva činjenica“, dodaje Aguilar.

No, najviše profitiraju male izdavačke kuće. Tako je, naprimjer, nezavisna kuća De Conatus, koja je objavila Fossea prije nego što je dobio Nobelovu nagradu, doživjela procvat. „Prodaja Fossea porasla je dvadeset puta, ali još važnije, porasla je vidljivost cijelog našeg kataloga“, objašnjava Beatriz González, jedna od direktorica. Nagrada im je otvorila i nova tržišta: zahvaljujući Nobelovoj slavi, ušle su na latinoameričko tržište kroz partnerski ugovor s grupacijom Planeta, koja štampa njihove knjige za to područje. „Za velike izdavače 3.000 primjeraka nije mnogo, ali nama to može spasiti godinu“, priznaje González.

Slično iskustvo imala je i kuća Cabaret Voltaire, koja izdaje francusku nobelovku Annie Ernaux. Nakon njen nagrade 2022. godine, prodali su više od 200.000 primjeraka. „Nobel je samo učvrstio uzlazni trend koji je već postojao“, kaže urednik Miguel Lázaro.

Kada je poezija u pitanju, dobitnici ne generiraju ogromne prihode, ali donose prestiž. Chus Visor, osnivač španske izdavačke kuće Visor, objasnio je kako se Nobel Louise Glück osjetio u rastu prodaje, ali prije svega u reputaciji. „Nije to velika zarada, ali prestiž vrijedi više od brojeva.“

Veliki izdavač Anagrama imao je dvostruku sreću: 2017. i 2018. godine njihovi autori, Ishiguro i Olga Tokarczuk, dobili su Nobelovu nagradu. Ishigurove knjige, koje su ranije prodavale u oko 6.000 primjeraka godišnje, nakon nagrade dostigle su 60.000. „Porast prodaje bio je opći, čak su i njegovi manje poznati naslovi rasli 20 ili 30 puta“, kaže direktorica Silvia Sesé.

Sada isti scenario očekuje izdavača Acantilado s Krasznahorkaijem. Mađarski pisac, poznat po gustim, filozofskim romanima i distopijskim vizijama postkomunističnog svijeta, već ima vjernu čitalačku bazu, ali Nobel će ga pretvoriti u planetarni fenomen. Urednici se pripremaju za skok prodaje svih njegovih naslova, od “Satantanga” do “Melanholije otpora”, knjiga koje su do sada imale status kultnih.

Za izdavača to znači više narudžbi, veće tiraže, pregovore o pravima za englesko, francusko i njemačko tržište, kao i mogućnost ekranizacija. Iza svake Nobelove nagrade stoji cijela lančana reakcija: dizajneri rade nova izdanja s prestižnim zlatnim pečatom „Premio Nobel“, knjižare otvaraju posebne odjele, a književni festivali i univerziteti žure da pozovu autora.

Izdavači često kažu da Nobel „nastavlja da daje“ godinama nakon dodjele. U slučaju Ernaux, Fosse ili Ishigura, prodaja ostaje stabilno visoka jer nagrada stvara novu generaciju čitatelja koji se tek upoznaju s autorovim opusom. „Nobel ne mijenja samo prodaju jedne knjige, nego čitav odnos prema autoru, on postaje dio kanona“, kaže urednica Sesé.

Krasznahorkai, čija je literatura daleko od komercijalne, simbol je „sporog čitanja“,njegova proza, prepuna gustih rečenica i egzistencijalne tjeskobe, postaje znak otpora ubrzanom svijetu. Ironično, upravo će Nobel učiniti da ga čitaju i oni koji inače bježe od „teške“ književnosti.

IZVOR: El Mundo