Nakon 151 nastupa i 73 postignuta pogotka, popularni „Dijamant“ odlučio je staviti tačku na reprezentativnu karijeru koja je trajala skoro dvije decenije. Priča koja je počela još u junu 2007. godine na sarajevskom Koševu protiv Turske — kada je golčinom u debiju najavio dolazak fudbalskog diva — dobila je svoj zasluženi i emotivni epilog u Zenici.

Igrao se 63. minut na Bilinom Polju. Sergej Barbarez je pripremio izmjenu. Pozvao je Edina Džeku da izađe iz igre. Sa tribina huk, navijači skandiraju njegovo ime, Šveđani mu plješću. Edin Džeko u suzama prolazi kroz špalir saigrača. U zraku se osjećaju emocije. Sa tribina čuje se gromoglasan aplauz. I to je kraj jedne od najveličanstvenijih epizoda u historiji bosanskohercegovačkog sporta. Edin Džeko, kapiten, vođa i najbolji strijelac u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine, odigrao je svoju posljednju utakmicu u najdražem dresu. I u utakmici protiv Švedske Džeko je zabio gol, iako je kasnije poništen. Ali barem na trenutak cijeli stadion je eksplodirao.

Nakon 152 nastupa i 73 postignuta pogotka, popularni „Dijamant“ odlučio je staviti tačku na reprezentativnu karijeru koja je trajala skoro dvije decenije. Priča koja je počela još u junu 2007. godine na sarajevskom Koševu protiv Turske — kada je golčinom u debiju najavio dolazak fudbalskog diva — dobila je svoj zasluženi i emotivni epilog u Zenici.

Oproštaj od čovjeka koji je godinama bio sinonim za nadu, ponos i radost u Bosni i Hercegovini prešao je sve okvire običnog sportskog događaja. Cijela država živjela je za ovu noć.

U Sarajevu, gradu u kojem je Edin napravio svoje prve fudbalske korake na Grbavici, Udruženje sarajevskih ćevabdžija priredilo je jedinstven gest. Na dan utakmice, tradicionalna „desetka u pola somuna“ nakratko je otišla u historiju, a u ćevabdžinicama se služila „jedanaestka u pola somuna“ — u čast broja 11 koji je Džeko nosio na leđima tokom čitave reprezentativne karijere. Ogromne fotografije Edina Džeke krasile su sarajevske ulice, a djeca u školama širom Bosne nosila su dresove s brojem 11 praveći nevjerovatne koreografije koja diraju dušu.

Već u 11. minuti susreta na Bilinom Polju, navijači su pripremili specijalnu koreografiju. Stambena zgrada pored stadiona bila je obasjana bakljama. Slika je bila prelijepa.

Kada je sudija odsvirao kraj utakmice na nebu iznad Bilinog Polja dronovi su iscrtali lik Edina Džeke, broj 11 i broj utakmica i postignutih golova za reprezentaciju BiH i jedno veliko: “Kapitenu, hvala ti”.

Oproštajna noć imala je i duboku humanitarnu dimenziju. U saradnji sa organizacijom Pomozi.ba, navijači su ispunili tribine sa plišanim igračkama u rukama. Na apel organizatora da se sačuva dostojanstvo utakmice, igračke nisu letjele tokom meča, već tek po završetku susreta.

Kada je zvanični spiker označio početak ceremonije, a Džeko krenuo u svoj počasni krug po terenu pozdravljajući tribine, sa svih strana Bilinog Polja poletjele su hiljade plišanih igračaka. Prekrasne slike sa zeničkog terena obišle su region, a sve igračke prikupljene ove večeri biće proslijeđene dječijim domovima širom Bosne i Hercegovine.

Kroz bogatu klupsku karijeru, Džeko je nosio dresove Željezničara, Teplica, Wolfsburga, Manchester Cityja, Rome, Intera, Fenerbahčea, Fiorentine i Schalkea, osvajajući titule u najjačim evropskim ligama. Međutim, sam Edin nikada nije krio šta mu je predstavljalo najveću čast.

U svojoj oproštajnoj poruci narodu u BiH, Džeko je napisao: „Ponekad sam se pitao kada će doći ovaj trenutak, ali nisam mogao zamisliti koliko ću biti emotivan. Ništa u mojoj karijeri ne može se porediti s ponosom koji sam osjećao svaki put kada sam obukao dres Bosne i Hercegovine. Bio je to moj dječački san. Plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. i sreća na ulicama naših gradova ostaju najbolji poklon koji mi je fudbal dao. Dao sam sve što sam imao. Svaki put.“

Bosna i Hercegovina je večeras u Zenici ispratila svog najtrofejnijeg i najomiljenijeg kapitena. Edin Džeko odlazi u reprezentativnu penziju, ali njegov trag na terenu, 73 gola i nebrojene radosti koje je priredio svojoj naciji ostaju trajno upisani u historiju bosanskohercegovačkog sporta.

Sa suzama u očima, osmjehom na licu, pregršt poklona i zahvalnica u rukama, Esmirom Bajraktarevićem i Kerimom Alajbegovićem iza leđa, Edin Džeko otišao je u legendu. Baš ovaj dvojac i drugi mladi igrači nastvaljaju tamo gdje je on stao. Iako rezultat same utakmice Lige nacije između Bosne i Hercegovine i Švedske (1:1) večeras nije bio toliko važan, gol za Bosnu i Hercegovinu postigao je momak koji nije bio ni rođen kada je Džeko postigao prvi gol za reprezentaciju BiH, Kerim Alajbegović.