Američka kompanija Colossal Biosciences objavila je da je, koristeći napredne tehnike genetskog inženjeringa, stvorila tri mladunčeta strahovuka (Aenocyon dirus), vrste koju se smatra izumrlom prije više od 10.000 godina.
Američka kompanija Colossal Biosciences objavila je da je, koristeći napredne tehnike genetskog inženjeringa, stvorila tri mladunčeta strahovuka (Aenocyon dirus), vrste koju se smatra izumrlom prije više od 10.000 godina.
Prema izvještaju objavljenom u časopisu Time, mladunčad – dva šestomjesečna mužjaka nazvana Romulus i Remus te tromjesečna ženka Khaleesi – gestirana su u domaćim psima. Kompanija tvrdi da je ovim postignuto prvo uspješno “de-izumiranje” u historiji, no naučna zajednica ostaje skeptična, ističući da se ne radi o pravom oživljavanju strahovuka, već o genetski modificiranim sivim vukovima s nekim karakteristikama strahovuka.
Strahovukovi su živjeli na američkom kontinentu tokom pleistocena, prije otprilike 3,5 do 2,5 miliona godina i izumrli su na kraju posljednjeg ledenog doba, prije oko 13.000 godina. Postali su poznati široj javnosti zahvaljujući seriji „Igra prijestolja“, gdje su prikazani kao legendarne životinje golemih dimenzija i snage te kao simbol kuće Stark.
Colossal Biosciences, sa sjedištem u Teksasu, koristila je DNK uzorke iz zuba starog 13.000 godina i lobanje stare 72.000 godina kako bi stvorila ova mladunčad. Proces je uključivao uzimanje krvnih stanica od živućeg sivog vuka, najbližeg živućeg srodnika strahovuka, te njihovo genetsko modificiranje na 20 različitih lokacija. Taj genetski materijal potom je prenesen u jajnu stanicu domaćeg psa, a embriji su implantirani u surogat majke.
“Iznimno smo ponosni na naš tim. Ovo je monumentalni korak koji dokazuje da naša tehnologija de-izumiranja funkcionira”, izjavio je Ben Lamm, izvršni direktor Colossal Biosciencesa. Kompanija tvrdi da su njihovi napori postavili novi standard za rekonstrukciju paleogenoma, koristeći napredne metode za oporavak drevne DNK i računarske alate za razumijevanje evolucijske historije strahovukova.
Prema dr. Beth Shapiro, glavnoj naučnici Colossal Biosciencesa, njihova metoda omogućila je precizno odabiranje genetskih varijanti specifičnih za strahovukove, što je ključno za proces genetskog uređivanja.
No, unatoč ovim tvrdnjama, naučnici diljem svijeta izražavaju skepticizam. Jeremy Austin, direktor Australijskog centra za drevnu DNK, izjavio je za Science Alert da ono što je Colossal stvorio nije pravo de-izumiranje, već “genetski modificirani sivi vuk koji podsjeća na ono kako kompanija misli da je strahovuk izgledao”.
Slično mišljenje dijeli i genetičar Adam Boyko s Univerziteta Cornell koji smatra da Romulus, Remus i Khaleesi nisu “uskrsnuti” strahovukovi. Kritičari ističu da je 20 genetskih izmjena, od kojih su pet povezane samo s bojom krzna, daleko od desetaka hiljada promjena potrebnih za istinsko stvaranje strahovuka.
Genetske studije pokazuju da su strahovukovi divergirali od drugih canida prije otprilike 5,7 miliona godina, bez dokaza o genetskoj razmjeni s populacijama predaka sivih vukova.
Proces stvaranja ovih mladunčadi uključivao je korištenje tehnologije CRISPR za uređivanje gena, slično kao što je učinjeno prilikom kloniranja ovce Dolly. Stanice sivog vuka pretvorene su u embrijske, modificirane, a zatim su embriji implantirani u velike pasmine pasa, poput hrtova, koji su služili kao surogat majke. Nakon rođenja, mladunčad je premještena u tajnu ekološku rezervu od 817 hektara u SAD-u, gdje ih veterinari hrane mesom goveda, konja i jelena. Iako se mladunčad trenutno hrani cijelim komadima mesa kako bi simulirala lov, još nisu pokazala sposobnost samostalnog lova.
Ovi poduhvati ponovo su pokrenuli debate o etičnosti genetskog modificiranja i de-izumiranja. Núria Almiron, kodirektorica Centra za etiku životinja na Univerzitetu Pompeu Fabra, smatra da ovaj projekt nema opravdanje s ekološke, etičke ili animalističke perspektive. “Ovo je samo ego ljudske vrste, želja za nadvladavanjem prirode”, kaže Almiron, upozoravajući da čak i ako bi de-izumiranje uspjelo, vraćanje drevnih vrsta u današnje okruženje, koje se drastično promijenilo, nema smisla. Strahovukovi su izumrli jer su njihovi ekosistemi nestali, a njihova glavna hrana, velike životinje, takođe je iščezla.
Gemma Marfany, profesorica genetike na Univerzitetu u Barceloni, slaže se da de-izumiranje postavlja pitanja o ekološkoj održivosti. “Strahovukovi su nestali jer su postali ekološki neodrživi. Njihovo vraćanje u današnje vrijeme, bez odgovarajućeg staništa i hrane, ne čini se smislenim”, kaže Marfany. Ipak, priznaje da bi tehnologije razvijene za de-izumiranje mogle pomoći u očuvanju ugroženih vrsta, poput crvenog vuka, kroz ciljane genetske modifikacije.
Colossal Biosciences opravdava svoje projekte tvrdnjom da njihova istraživanja mogu pomoći u očuvanju ugroženih vrsta. Kompanija radi na projektima de-izumiranja vunastog mamuta, ptice dodo i tasmanijskog tigra, tvrdeći da bi naučene lekcije mogle pomoći u jačanju srodnih vrsta, poput slonova ili marsupijalaca poput quolla.
No, čak i ovaj pristup izaziva kontroverze. Genetičari upozoravaju na fenomen pleiotropije, gdje promjena jednog gena može imati nepredvidive posljedice na više obilježja, što može dovesti do neželjenih ishoda.
Dok Colossal Biosciences slavi svoje dostignuće kao čudo znanosti, naučna zajednica i etičari pozivaju na oprez. Pitanje nije samo može li se neka vrsta vratiti nakon izumiranja, već i treba li to činiti. U svijetu koji se suočava s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti, fokus bi možda trebao biti na očuvanju postojećih vrsta, a ne na stvaranju hibrida koji ne mogu preživjeti bez ljudske intervencije. (IZVOR: DW, Time, La Vanguardia)
