Tinejdžeri su prošle sedmice posjetili Spomen-park bivšeg koncentracijskog logora Mauthausen u Austriji nosivši parole koje pozivaju na oslobođenje Palestine. Treba li osuditi te mlade ljude ili, u sjeni pouka holokausta, zločine protiv kojih oni podižu svoj glas?
Srednjoškolci iz međunarodnog antifašističkog omladinskog kampa posjetili su prošle sedmice Spomen-područje koncentracijskog logora Mauthausen u Austriji. Nekolicina ih je nosila majice s natpisima koji pozivaju na oslobođenje Palestine. Na nekoliko majica nalazila se palestinska zastava te lik Dalal Mughrabi, učesnice terorističkog napada na obalnom putu u Izraelu u martu 1978. godine. Njen lik na majicama nekolicine tinejdžera bacio je sjenu na poruku solidarnosti s Palestinom.
Čim su učesnici zakoračili na prostor spomen-područja, dočekala ih je bujica osuda žene koja je govorila engleski s američkim akcentom. „Sram vas bilo“, grdila ih je prije nego što se okrenula njihovom vodiču i rekla pokroviteljskim, nastavničkim tonom: „Možete li objasniti zašto je u koncentracijskom logoru dozvoljeno nositi majice s natpisom ‘Slobodna Palestina’?“ Šokirana voditeljica, zatečena tonom ili samim sadržajem, promrmljala je nešto nalik tome da nema vremena za odgovor jer mora razgovarati sa učenicima. Međutim, žena koja im je držala pridike prešla je na agresivniji ton: „Vama je to u redu, vi nemate ništa protiv toga?“, ponavljajući to pitanje učenicima iznova i iznova.
Da, nemaju ništa protiv, pokušao joj je objasniti jedan od učenika. „Izrael vrši genocid nad Palestinom.“ Tada je uslijedio vrisak samozvane moralne sutkinje: „Došli ste ovdje i to nazivate genocidom dok posjećujete koncentracijski logor? Nemojte išta nazivati genocidom. Ovo je, j—no, genocid. Sram vas bilo!“ Snimci ovog incidenta proširili su se društvenim mrežama. Portal N12 News, web stranica izraelskog Kanala 12, nazvao je to „nevjerovatnim snimkom iz koncentracijskog logora“. No, šta je uopće toliko nevjerovatno u ljudima koji izraz „Nikad više“ razumiju kao poziv da se ono što je učinjeno nama nikada više ne učini nijednom drugom narodu?
Međutim, mentalni sklop većine Izraelaca ne dopušta im da stvari posmatraju na taj način. Sjećanje na holokaust pripada isključivo nama, a „nikad više“ odnosi se samo na Jevreje. Samo se nama to više nikada neće dogoditi. Ispravno tumačenje tih riječi u Izraelu je odavno utvrđeno. Pitajte desetine hiljada izmanipulisanih izraelskih srednjoškolaca koji se s posjete Auschwitzu vraćaju s ultranacionalističkom pjesmom u srcu i mišlju da nam je, nakon holokausta, sve dopušteno. Shvatanje da nema boljeg mjesta od ruševina koncentracijskog logora za borbu za oslobođenje dva miliona ljudskih bića trenutno zatočenih u Pojasu Gaze izvan je domašaja razumijevanja većine Izraelaca.
Zamisao da ljudi riječi „nikad više“ prevode u otpor onome što Izrael čini Palestincima, te da ih upravo to vodi u Mauthausen, jednostavno je nezamisliva. Genocid pripada samo holokaustu, a Mauthausen pripada samo nama, i mi ćemo odlučivati kako ćemo se tamo ponašati, čak i kada je riječ o lokalnim učenicima. Još nekoliko ovakvih incidenata i Izrael će poslati svoju Graničnu policiju da nadgleda ko ulazi na to mjesto, šta nosi na sebi i u šta vjeruje.
Pitanje „Jeste li sami pakovali svoju torbu?“ postavljat će se na kapiji koncentracijskog logora u Austriji jednako kao i na izraelskom Međunarodnom aerodromu Ben Gurion. Ali učenici koji su posjetili Mauthausen imaju pravo izvlačiti pouke iz tog mjesta u skladu sa svojim moralnim vrijednostima. Kada vide genocid u Gazi i čuju za hiljadu mrtvih beba, oni se sjete Mauthausena.
Poziv na oslobođenje Palestine nije antisemitski. Žena koja ih je izgrdila, kao i izvještaj na N12 News, vidjeli su proturječje između Mauthausena i oslobođenja Palestine. Međutim, ono što mnogi ljudi širom svijeta koji danas vape za oslobođenjem Palestine pod tim podrazumijevaju jeste sloboda između rijeke Jordan i Sredozemnog mora, prelazak iz aparthejda u demokratiju. Nijedan zahtjev ne može biti opravdaniji od toga. Oni ne misle na uništenje Izraela, kako bi mnogi Izraelci voljeli vjerovati.
Ima i onih koji pod tim podrazumijevaju nešto drugo, ali to ne čini zahtjev za oslobođenjem Palestinaca ništa manje pravednim. Ljudi koji su u Mauthausenu pozivali na oslobođenje Palestine nisu bili izraelski srednjoškolci. A trebali su biti, posebno nakon rata u Gazi.
