Usprkos bizarnom bedžu na reveru s QR kodom koji vodi na slike i videozapise masakra sedmog oktobra, djetinjastim trikovima, pitalicama, karti i razglasu iz Gaze, on je i dalje vrhunski demagog: masovni ubica, najtraženija osoba broj jedan,  skandal je sam čin da mu je dozvoljeno stajati na govornici UN-a, a predstavlja se kao Majka Tereza.

 „Još nismo gotovi“, zagrmio je, prijeteći poput nekog mafijaškog bosа umirućem Pojasu Gaze pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, koja je bila prazna kao kino koje već predugo pušta isti film.

„Još nismo gotovi“, tom je rečenicom također zaprijetio Izraelcima koji ga žele izbaciti iz svog života. U svom govoru premijer Benjamin Netanyahu ponovo je potvrdio, mi s njim još nismo završili a ni on s Pojasom Gaze i s nama još nije završio.

Usprkos bizarnom bedžu na reveru s QR kodom koji vodi na slike i videozapise masakra sedmog oktobra, djetinjastim trikovima, pitalicama, karti i razglasu iz Gaze, on je i dalje vrhunski demagog: masovni ubica, najtraženija osoba broj jedan,  skandal je sam čin da mu je dozvoljeno stajati na govornici UN-a, a predstavlja se kao Majka Tereza.

Svako ko ga je slušao, a ništa nije znao o tome šta njegova zemlja radi u Gazi i na Zapadnoj obali, možda bi pomislio da su Izraelske odbrambene snage Križarsko bratstvo, da Izrael konkurira UNICEF-u u pružanju pomoći djeci u potrebi i da je on sam doživotni sljedbenik Gandijevog učenja.

Početak je obećavao. Masovni odlazak iz sale trebao je biti sramota za svakog Izraelca i konačno ga natjerati da se zapita: „ Možda je Izrael ipak pogriješio?“ Sigurno je pretpostaviti da bi većina Izraelaca odgovorila: „To je antisemitizam, glupane.“

Onda je premijer ponosno ispričao kako je Izrael drobio, razarao, gnječio, osakaćivao i pustošio cijeli okolni region. Sve sinonimi za istrebljenje. Svojim uobičajenim crnim markerom označavao je prošlogodišnju kartu, precrtavajući čitavu zonu razaranja i možda i one koju tek slijedi. Kakva čast. Nedostajala je samo Gaza. I Zapadna obala. Možda je zaboravio na njih. Grupa ulizica, ove godine značajno mala, bez svih bogatih Jevreja iz prethodnih godina, pljeskala je; šef kabineta premijera, Tzachi Braverman, bacao je oštre poglede na sve strane, pazeći da se niko ne suzdrži.

Onda je uslijedila demagogija, propaganda i nepodnošljive laži, čak i prema njegovim standardima. „Vidjeli ste sliku Evyatara Davida. Izgladnjelog, prisiljenog da kopa svoj vlastiti grob“, rekao je. Jeste li, premijeru, vidjeli sliku Marwana Barghoutija u izraelskom zatvoru? Jeste li vidjeli ljudski kostur, čovjeka koji je mogao donijeti mir?

Pretvorili ste dobro u zlo … i zlo u dobro, propovijedao je biblijskim tonom evropskim zemljama koje su priznale palestinsku državu. Dobro, po vama znači Izrael, Netanjahu? Kako vam ruka nije zadrhtala dok ste pisali te riječi? Kako vam glas nije zadrhtao dok ste ih izgovarali? Je li dobro ubiti 1.000 beba mlađih od jedne godine i 20.000 djece ukupno? Stvoriti 40.000 novih siročadi? Sistematski izbrisati Gazu, ne ostavljajući nijedan kamen na kamenu? Ako je to vaše „dobro“, šta je onda „zlo“?

Humanitarno je govoriti o dozvoljavanju pomoći koja iznosi 3.000 kalorija dnevno po stanovniku Pojasa? Legitimno da podsjeti na mladi lijepi par iz izraelske ambasade u Washingtonu koji je ubijen u blizini zgrade UN-a osoba koja je odgovorna za ubijanje desetina hiljada lijepih mladih parova u Gazi, ubijanje s kojim, priznaje, još nije završio? Pravedno je tvrditi (bez navođenja izvora) da je skoro 90 posto Palestinaca podržalo napad sedmog oktobra, a ne reći koliko je Jevreja Izraelaca podržalo genocid, neki od radosti, neki iz straha? Jedina jedina istina koju je izrekao bila je da se više od 90 posto izraelskih zakonodavaca izjasnilo protiv uvođenja palestinske države. Kako istinito, i kako sramotno.

Vrhunac ove lažljive demagogije bio je u njegovoj odbrani od optužbi za genocid. „Jesu li nacisti ljubazno tražili od Jevreja da odu?“, upitao je, poredeći Izrael s nacistima. Pa, gospodne Netanyahu, nacisti su istjerivali Jevreje prije nego što je počelo istrebljenje. Između 1939. i 1941. iz Njemačke, Čehoslovačke i Austrije istjerivali su i deportovali Jevreje u okupiranu Poljsku. Njihov „Plan Madagaskar“ podsjeća na vaš i plan Donalda Trumpa o rivijeri u Gazi. I armenski genocid također je započeo masovnim protjerivanjima.

„Još nismo gotovi“, rekao je moj premijer, premijer svih nas.