Zašto se Donald Trump utopio u Hormuskom tjesnacu? Kome ide u prilog to što predsjednik Sjedinjenih Američkih Država provocira beskorisne ratove iz kojih na kraju izlazi poražen, kao što se to upravo dogodilo s Iranom? Kojim to magnatima odgovara da Trump nastavi zabavljati i dekoncentrisati svijet svojim djetinjastim ispadima?

Predsjednici su obično okruženi savjetnicima, stotinama ili hiljadama njih, profesionalcima koji iznose mišljenja, provode ankete i vode pregovore. Što su ti ljudi nezavisniji, to je njihov rad vjerodostojniji i vrjedniji. Međutim, profesionalizam i iskrenost rijetko su dobri saputnici moći. Zbog toga lideri uglavnom preferiraju lojalne poslušnike umjesto stručnjaka, popustljive kadrove koji ih neće izazivati niti preispitivati njihove odluke.

Ova vrsta prešutne saglasnosti često se čini neophodnom jer je moć, čak i kada se provodi s najboljim namjerama, u stalnom sukobu s moralom. U visokoj politici se radi ono što se mora uraditi, lakih odluka nema, a gotovo svaka sa sobom nosi neželjene i teške posljedice.

Savjetnici i državni službenici čine birokratiju, aparat koji omogućava da se političke ideje transformišu u opipljive usluge i prava građana. Njihova uloga je fundamentalna, a kvalitet jedne demokratije direktno zavisi od kvaliteta njene birokratije. Ako ta mašinerija služi isključivo vladajućoj strukturi, zanemarujući opšti interes, sistem neizbježno slabi. Kada to služenje moćnicima preraste u nezakonito prisvajanje javnih dobara, šteta po društveni suživot postaje nemjerljiva.

Korupcija, cinizam i autoritarizam zbog toga uvijek idu ruku pod ruku. Građani gube povjerenje u vladara, a on se, suočen s padom popularnosti, okružuje još većim brojem laskavaca. Izbora ima napretek jer hodnici moći vrve od oportunista bez skrupula. Upravo zato zdrav sistem podiže pravne i birokratske barijere protiv takvih pojava. Predsjednik koji ne može kontrolisati svoje saradnike zapravo je neuspješan lider. Samoći koja je inherentna moći on na kraju mora dodati izdaju i pohlepu onih koji su tvrdili da mu pomažu.

Nijedan demokratski lider ne može opstati u takvim okolnostima. Čak i ako je riječ o inteligentnoj i razboritoj osobi, njegova vlada gubi kredibilitet. Jedina opcija za očuvanje vlasti tada postaje skretanje u diktaturu. Ako to učini, vladar će i dalje biti sam, ali će ga se bojati i moći će raditi šta god želi, uključujući i pokretanje ratova. Ako demokratija eskalira prema diktaturi, onda diktatura po pravilu eskalira prema ratu. Trump istinski prezire profesionalnu birokratiju upravo zato što ona predstavlja snažnu branu protiv autoritarizma.

Najveća iskušenja svakog vladara su lično bogaćenje, kult ličnosti i autoritarna vladavina. Donald Trump je poklekao pred sva tri, a sada je pao i na ispitu rata. Da je demokratija religija, on bi bio paradigma grešnika, jer na svijetu trenutno nema opasnijeg šefa države.

Dovoljno je pogledati katastrofu koju je izazvao u Iranu da bi se shvatio razmjeri tog neuspjeha. Prije ove eskalacije, Hormuz je bio tjesnac slobodne plovidbe. Danas je on ekonomsko oružje za masovno uznemiravanje u rukama jednog nemoralnog režima. Iran trenutno kontroliše prolaz za dvadeset odsto svjetske nafte, a Sjedinjene Države to ne mogu spriječiti. Udarni talas te moći direktno pogađa džepove porodica u industrijaliziranim zemljama, zbog čega je sposobnost odvraćanja iranskih ajatolaha danas daleko superiornija u odnosu na Trumpovu. Tu realnost više ne može promijeniti nikakav diplomatski sporazum niti vojna sila.

Trump je mogao izbjeći ovaj poraz da je vjerovao sposobnim savjetnicima unutar vlastite administracije, ali ih je gotovo sve otpustio. On ih ne želi u svojoj blizini jer bi mu ta birokratija, ili takozvana duboka država, kako je sam s prezirom naziva, stala na put i onemogućila ga u ratovanju. Rat održava autoritarnog lidera, pod uslovom da on može izdržati njegov teret. Pritom uopšte nije nužno da iz njega izađe kao pobjednik, dovoljno je samo da ga učini vječnim. To je matrica koju Vladimir Putin koristi u Ukrajini, Benjamin Netanyahu u Palestini, a Teheran u sukobu s Izraelom.

Trump je također pretplaćen na politiku vječnog nasilja, ali je on još uvijek samo šegrt u svijetu diktature. Američka republika se još uvijek drži i u julu će proslaviti dvije stotine pedeset godina postojanja. Sloboda izražavanja i dalje je na snazi, a upravo ta sloboda riječi sprečava Trumpa da poraz u Iranu zamaskira bezvrijednim sporazumima i pompeznom retorikom. Kada to pokuša, povjerovat će mu samo njegovi najzagriženiji sljedbenici. Činjenica da tone u vlastitu nesposobnost i da će morati ogoljen hodati do kraja mandata zapravo je loša vijest, jer je iskušenje za činjenje zla daleko veće kod povrijeđenog i odbačenog lidera.

Dok poraz u Iranu dugoročno ruši Trumpovu političku budućnost, to se ne odnosi na tehnološke magnate koji ga podržavaju. Suočeni s ovim geopolitičkim slomom, moramo se zapitati kome zapravo koristi Trumpov ostanak u Bijeloj kući. Xi Jinping, Putin i Netanyahu profitiraju od ove situacije. Koristi ima i Kim Jong Un, koji je proizveo dvadeset atomskih bombi više otkako je prije sedam godina obećao denuklearizaciju, te danas predstavlja znatno veću prijetnju svijetu od iranskih ajatolaha. Tu su, naravno, i stotine republikanskih političara koji se nadaju reizboru zahvaljujući Trumpovoj preostaloj harizmi.

Međutim, iznad svih njih stoje magnati iz sektora vještačke inteligencije. Ovim tehnološkim liderima, najbogatijim ljudima u Sjedinjenim Državama, trebaju vrijeme, novac i slobodne ruke, a to je upravo ono što im predsjednik svesrdno i bez ikakvih ograničenja pruža. Njihov cilj je stvaranje digitalnih agenata koji će u bliskoj budućnosti upravljati velikim dijelom ljudskih aktivnosti.

Dok Papa i Evropska unija upozoravaju na egzistencijalne opasnosti ove tehnologije, Trump ih optužuje za slabost i ponovo bombarduje Iran, kao što se desilo ove sedmice. Ali naša budućnost se ne kroji u Hormuskom tjesnacu, već u laboratorijama vještačke inteligencije. Skretanje pažnje s sadašnjosti pomoću ratova, fašizama i pozlaćenih fasada služi samo da nas dekoncentriše od stvarne borbe za dominaciju nad svijetom, što je upravo krajnji cilj tehnokrata koji štite i finansiraju Trumpa.

IZVOR: La Vanguardia