Toplotni val zahvatio je veći dio Evrope, od zapadnog i srednjeg dijela kontinenta do dijelova Ujedinjenog Kraljevstva. Ponegdje je temperatura i oko 40 °C, što je za ovo doba godine ekstremno. Francuska je pritom zabilježila svoj najtopliji dan otkad postoje mjerenja, a Velika Britanija najvišu junsku temperaturu u historiji. I Španija bilježi najtoplije junske dane otkad postoje mjerenja, odnosno od 1950. godine, s temperaturama koje su bile za 7,1 stepen Celzija iznad prosjeka.
Evo lektorisanog teksta prilagođenog pravopisu i standardu bosanskog jezika. Izvršene su izmjene u pogledu leksike (npr. Evropa, decenija, tokom, naučnici, pritisak, sistemi), gramatike i pravopisnih pravila (poput pisanja naziva mjeseci i spojenih riječi).
Veliki dio Evrope suočava se s ogromnim vrućinama, a naučnici upozoravaju da Evropa već decenijama bilježi najbrže zagrijavanje među svim kontinentima.
Toplotni val zahvatio je veći dio Evrope, od zapadnog i srednjeg dijela kontinenta do dijelova Ujedinjenog Kraljevstva. Ponegdje je temperatura i oko 40 °C, što je za ovo doba godine ekstremno. Francuska je pritom zabilježila svoj najtopliji dan otkad postoje mjerenja, a Velika Britanija najvišu junsku temperaturu u historiji.
I Španija bilježi najtoplije junske dane otkad postoje mjerenja, odnosno od 1950. godine, s temperaturama koje su bile za 7,1 stepen Celzija iznad prosjeka.
Aktuelni toplotni val nije izolovan događaj, nego dio trenda zbog kojeg Evropa već decenijama bilježi najbrže zagrijavanje među svim kontinentima.
Prema podacima evropskog programa za praćenje klimatskih promjena Copernicus i Svjetske meteorološke organizacije, evropski kontinent zagrijava se više nego dvostruko brže od globalnog prosjeka.
Planeta je u cjelini oko 1,4 °C toplija nego u predindustrijskom dobu, definisanom kao period od 1850. do 1900. godine. Za poređenje, Evropa je oko 2,4 °C toplija nego u predindustrijskoj eri, prema podacima Copernicusa.
Tokom proteklih 30 godina prosječna globalna temperatura rasla je za oko 0,27 °C po deceniji. U Evropi je istovremeno porast iznosio oko 0,56 °C po deceniji od sredine 1990-ih, odnosno više nego dvostruko brže od globalnog prosjeka. Brže se zagrijava jedino Arktik, gdje temperatura raste za oko 0,75 °C po deceniji.
Mediteran kao žarište
Stopa zagrijavanja u Evropi varira u zavisnosti od godišnjeg doba. Proljeće se zagrijavalo sporije od ostalih godišnjih doba. Zima se najbrže zagrijavala u većem dijelu srednje i istočne Evrope, dok se ljeto najbrže zagrijavalo u zapadnoj Evropi.
Posebno osjetljivo područje Evrope je Sredozemlje. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) već ga godinama opisuje kao jedno od svjetskih klimatskih žarišta, odnosno područje u kojem se posljedice klimatskih promjena očekuju izraženije nego u mnogim drugim dijelovima svijeta.
Osnovni uzrok klimatskih promjena jeste sve veća koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi. Oni zadržavaju dio topline koja bi inače otišla u svemir, zbog čega se Zemlja zagrijava. No, zašto se Evropa zagrijava više nego dvostruko brže od globalnog prosjeka?
Jedan od osnovnih razloga jeste činjenica da se kopno zagrijava brže od okeana. Dok mora mogu apsorbovati i pohraniti velike količine topline te je rasporediti u dublje slojeve, kopno se zagrijava znatno brže.
Budući da veliki dio Evrope čini kopno, efekt globalnog zatopljenja na ovom kontinentu je izraženiji nego u regijama u kojima prevladavaju okeani.
“Očekuje se da će se regije srednjih i visokih geografskih širina zagrijavati brže od tropa, a za kopnene regije se također očekuje da se zagrijavaju brže od okeana. Oba ova faktora doprinose pojačanom evropskom zagrijavanju u odnosu na globalni prosjek”, rekao je dr. Paulo Ceppi, predavač klimatskih nauka na Grantham institutu Imperial Collegea, prenosi Science Media Centre.
Promjene u atmosferskoj cirkulaciji
Prema Copernicusu, posljednjih decenija tokom evropskih ljeta sve se češće zadržavaju stabilni sistemi visokog pritiska zraka, odnosno anticiklone. One donose vedro vrijeme, malo vjetra i mnogo sunčeve energije, zbog čega se toplina duže zadržava nad istim područjem i povećava vjerovatnoću dugotrajnih toplotnih valova.
Direktor Copernicusovog programa Carlo Buontempo kaže da je takav obrazac posljednjih 20 do 30 godina sve češći tokom evropskih ljeta. Ipak, ističe da naučnici još raspravljaju o tome je li riječ o direktnoj posljedici klimatskih promjena ili prirodnoj varijabilnosti atmosfere.
U međuvremenu, istraživanje Kraljevskog holandskog meteorološkog instituta pokazalo je da su obrasci u kojima se nad zapadnom Evropom zadržava visok pritisak zraka, a nad istočnim Atlantikom nizak pritisak, postali učestaliji.
Takva konfiguracija pogoduje dotoku vrlo toplog zraka iz sjeverne Afrike prema Francuskoj, Njemačkoj, zemljama Beneluksa i drugim dijelovima zapadne Evrope. Autori procjenjuju da se u pojedinim dijelovima zapadne Evrope više od trećine trenda zagrijavanja može povezati s promjenama u atmosferskoj cirkulaciji.
Kako piše The New York Times, temperaturna razlika između toplijeg ekvatora i hladnijeg Arktika pokreće mlaznu struju, pojas snažnih zapadnih vjetrova koji usmjerava vremenske sisteme na sjevernoj hemisferi. No, kako se zbog klimatskih promjena smanjuju snježni pokrivač i morski led, smanjuje se i temperaturna razlika između Arktika i toplijih područja južnije, što bi moglo uticati na ponašanje mlazne struje.
Neka istraživanja upućuju na to da bi zbog toga mlazna struja mogla oslabiti ili promijeniti putanju, pa bi se vremenski sistemi sporije kretali ili duže zadržavali nad istim područjem. To povećava vjerovatnoću dugotrajnih toplotnih valova u Evropi, koji mogu potrajati danima ili čak sedmicama. Ipak, naučnici još raspravljaju o tome u kojoj su mjeri klimatske promjene odgovorne za takve promjene u ponašanju mlazne struje.
Veza Evrope i Arktika
Jedan od važnijih razloga zašto je Evropa kontinent koji se najbrže zagrijava na planeti jeste taj što se neki njeni dijelovi protežu do Arktika. Ova regija se najbrže zagrijava na Zemlji zbog začaranog kruga: više temperature tope snijeg i led, otkrivajući tamnije površine ispod njih, koje apsorbuju više sunčeve energije i dodatno pojačavaju zagrijavanje.
Jilan Jiang iz Kineske akademije meteoroloških nauka u Pekingu analizirala je podatke o morskom ledu i globalnim vremenskim obrascima koji sežu do 1979. godine. Istraživanje je pokazalo povezanost između ubrzanog gubitka leda u Barentsovom moru od 2000. godine i sve češće istovremene pojave toplotnih valova u Evropi i istočnoj Aziji, piše Guardian.
Dodatni faktor je sve manji snježni pokrivač u Evropi. Snijeg odbija veliki dio sunčeve energije natrag u atmosferu, dok tamnije tlo nakon njegovog topljenja upija više topline. Time se stvara još jedan mehanizam koji dodatno ubrzava zagrijavanje kontinenta.
Rebecca Emerton, viša naučnica u Copernicusovoj Službi za klimatske promjene (C3S) i jedna od autorica izvještaja European State of the Climate, ističe da postoji nekoliko faktora zbog kojih se Evropa toliko brzo zagrijava. Zanimljivo, smanjeno zagađenje zraka jedan je od njih.
“Od 1980-ih, stroži propisi smanjili su koncentracije aerosola. Kako se zagađenje zraka smanjuje, može se smanjiti i naoblaka, što omogućava većoj količini sunčevog zračenja da dopre do površine i doprinese zagrijavanju”, navela je.










