Od oduzetog subjektiviteta i „baklje koja nedostaje na grbu države” do okvira u kojem niko nikada neće biti proganjan zbog vjere, nacije ili uvjerenja – ono što je Izetbegović ostavio Bošnjacima i Bosni
Završetkom rata, održavanjem 3. zasjedanja AVNOJ-a i kasnijim namještenim izborima na kojima „pobjeđuje” komunistički Narodni front, Bošnjacima se ponovo oduzima subjektivitet, a dio partijskog vrha traži njihovo izjašnjavanje kao Srba, Hrvata ili Crnogoraca. Na ovu prevaru ukazuje zastupnik u Skupštini Jugoslavije, predratni JMO-ov poslanik Husaga Čišić, upozorivši simbolički da nedostaje jedna baklja na grbu države. No, bilo je to upozorenje bez odjeka.
Nominacija i nasilne izmjene jezika trebale su poslužiti procesu koji se zvao „nacionaliziranje” muslimana, njihovo utapanje u okolne narode. Taj proces dao je minimalne rezultate, što su pokazali svi popisi nakon Drugog svjetskog rata. Konačno, 1968. godine, donesena je odluka da im se prizna status nacije – doduše, pod „kompromisnim” nazivom Muslimani. Trebat će dodatnih dvadesetak godina, do Popisa stanovništva 1991. godine, da se i ta protucivilizacijska nepravda ispravi.
Nije ostavio pismeni emanet. Nije to niti htio. Izborio se za ideal države u kojoj niko nikada neće biti proganjan zbog vjere, nacije ili uvjerenja. Smatrao je to islamskim na onaj način na koji je islamskim smatrao pravedan društveni poredak, baziran na božanskim uputama. Preporučivao je strpljenje i istinu kao jedini put ostvarenja ideala. Okvir koji je izgradio – demokratski, pluralističan i multietnički, čak i u najtežim ratnim iskušenjima – zapravo je njegov emanet.
Kada je poslije rata izjavio da treba njegovati bosanstvo, naglasio je da se ne treba zato odricati svoga identiteta, čime je jasno definirao kako je riječ o domoljubnom, državotvornom osjećaju kod svih građana, odnosno pripadnika triju konstitutivnih naroda. Time je postavio realan i provediv okvir suživota, priznajući i pristajući na različitosti koje objedinjuju principi. Upozoravao je svoje mlađe kolege i sljedbenike da neke samorazumljive činjenice treba ponoviti i stotinu puta kako bi bile široko prihvaćene.
Može se, na koncu, s mnogo argumenata zaključiti da je lider Bošnjaka, prvi demokratski izabrani predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović ostavio osnove političke ideje koju je formulirao kroz Bosnu i Hercegovinu – multietničku i interkulturnu političku zajednicu u kojoj niti jedan njezin građanin neće biti proganjan zbog nacionalne, vjerske ili druge pripadnosti ili uvjerenja. Postavio je politički i pravno-filozofski okvir slobodne zemlje slobodnih građana i ravnopravnih naroda.
