Za Rusiju, primirje je spas. Ukrajinski pomorski dronovi pretvorili su Crno more u groblje moskovskih ambicija, potopivši 30% flote sa sjedištem u Sevastopolju — uključujući krstaricu Moskva — i prisilivši ostatak flote da se skloni u luke. Ti napadi, zajedno sa zapadnim sankcijama, ugušili su rusku sposobnost izvoza energije i poljoprivrednih proizvoda iz svojih crnomorskih luka. Primirje preokreće taj tok.

Nakon 12 iscrpljujućih sati pregovora u Saudijskoj Arabiji, Bijela kuća objavila je pomorsko primirje na Crnom moru, dogovoreno između Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Ukrajine. Ono što je isprva izgledalo kao još jedan neuspjeli pokušaj deeskalacije pretvorilo se u potpisani sporazum koji je u utorak iznenadio mnoge.

Sporazum obećava “garantovati sigurnu plovidbu, ukloniti upotrebu sile i spriječiti korištenje trgovačkih brodova u vojne svrhe na Crnom moru”. Takođe obavezuje Sjedinjene Države da pomognu Rusiji u obnovi pristupa međunarodnim platnim sistemima, pomorskom osiguranju i lučkim objektima — mjerama usmjerenim na oživljavanje izvoza gnojiva, plina i nafte iz Moskve, koji su bili osakaćeni napadima ukrajinskih dronova i zapadnim sankcijama.

Na prvi pogled, sporazum se čini pragmatičnim korakom prema smirivanju sukoba koji je opustošio Ukrajinu i destabilizirao globalna tržišta. No ispod površine donosi više pitanja nego što daje odgovora — i znatno naginje u korist Rusije. Za Ukrajinu, nejasnoće sporazuma mogle bi se pokazati skupima, dok Evropa, čije je odsustvo za pregovaračkim stolom bilo upadljivo, može da ga u potpunostiignoriše.

Za Rusiju, primirje je spas. Ukrajinski pomorski dronovi pretvorili su Crno more u groblje moskovskih ambicija, potopivši 30% flote sa sjedištem u Sevastopolju — uključujući krstaricu Moskva — i prisilivši ostatak flote da se skloni u luke. Ti napadi, zajedno sa zapadnim sankcijama, ugušili su rusku sposobnost izvoza energije i poljoprivrednih proizvoda iz svojih crnomorskih luka. Primirje preokreće taj tok. Neutraliziranjem najučinkovitijeg ukrajinskog oružja — pomorskih dronova — Rusija ponovo dobija mogućnost slanja nafte, plina i gnojiva na globalna tržišta. Američko obećanje pomoći s bankovnim sistemima (poput ponovnog povezivanja Rosselkhozbanka na SWIFT) i pristupom lukama preko Bosfora dodatno olakšava finansijski stisak na Kremlj.

“Rusija je već bila poražena u zapadnom Crnom moru, a Ukrajina je uspješno izborila otvaranje trgovačkih puteva iz Odese. Ovim sporazumom Rusija ne odustaje gotovo ni od čega, ali dobija olakšanje od sankcija i nove prihode za svoju ratnu mašineriju”, komentarisao je njemački analitičar Nico Lange. Doista, sporazum izgleda kao rehabilitacija Putinovih ekonomskih arterija, uz neočekivanu ulogu Sjedinjenih Država kao posrednika.

Za Ukrajinu, sporazum je mješavina dobitaka i gubitaka obavijen velom nesigurnosti. Dokument ne pojašnjava status njezinih ključnih južnih luka — Hersona, Mikolajiva i Odese — koje su posljednjih sedmica trpjele nemilosrdne ruske napade. Te luke ostaju ranjive na dalekometne udare a ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov izdao je oštro upozorenje na X-u: “Svako kretanje ruskih vojnih brodova van istočnog Crnog mora smatrat će se kršenjem… Ukrajina će imati puno pravo na legitimnu odbranu.”

Predsjednik Volodimir Zelenski, u međuvremenu, opisao je sporazum kao faustovski pogodbu: “Ukrajina neće napadati ruske energetske objekte dok Putin nastavlja napadati naše. Tako ovaj sporazum zvuči danas.” Njegove riječi naglašavaju dublju frustraciju: dok Rusija osigurava opipljive ekonomske dobitke, ukrajinska ustupanja djeluju kao gušenje njene sposobnosti da uzvrati udarac. Crno more bilo je trijumfalni ukrajinski front gdje je nacija bez mornarice ponizila rusku flotu i ponovo otvorila izvozne puteve za žito ploveći uz obale NATO zemalja. Predaja tog utjecaja bez čvrstih garancija rizikuje obesmišljavanje teško izborenih pobjeda.

Sudbina sporazuma ovisi o igraču koji nije ni bio pozvan u Rijad: Evropskoj uniji. Rusija insistira da se njena poljoprivredna banka, Rosselkhozbank, ponovno poveže na SWIFT — potez koji zahtijeva jednoglasnu saglasnost EU-a, s obzirom na postojeće sankcije koje ističu 31. jula 2025. Bez evropskog stava i s obzirom na to da je jednoglasnost među 27 država članica teško ostvariva, moskovski zahtjevi suočavaju se s velikim izazovom. Isključenje EU-a iz pregovora potakno je skepticizam u prijestonicama poput Sofije i Bukurešta, gdje čelnici brinu zbog ruske dominacije u militariziranom Crnom moru.

Sjedinjene Države, željne stabilizirati pomorske trgovačke puteve koji koriste njihovim vlastitim ekonomskim interesima, progurale su sporazum unatoč ukrajinskim prigovorima. No Evropa, koja je podnijela teret podupiranja ukrajinskih ratnih napora, sada u rukama drži veto. Ako EU ustraje, primirje bi moglo propasti prije nego što uopće stupi na snagu — scenario koji odgovara Putinovoj strategiji produžavanja pregovora u svoju korist.

Nejasnoća sporazuma njegova je Ahilova peta. Šta znači “sigurna plovidba”? Hoće li ruski ratni brodovi, ograničeni na istočno Crno more, i dalje ispaljivati krstareće rakete na ukrajinske gradove, kao što su činili tokom cijelog rata? Dokument zabranjuje korištenje trgovačkih brodova u vojne svrhe, ali ništa ne govori o samim vojnim brodovima. Niti ocrtava mehanizme provedbe, ostavljajući poštivanje na dobroj volji dviju nacija zaključanih u egzistencijalnom sukobu.

Ova nejasnoća podsjeća na prethodni neuspjeh: sporazum o žitu iz 2022., posredovan od Turske i UN-a. Taj pakt se raspao kada je Rusija optužila Ukrajinu za napade na njezinu flotu, a Zapad za neublažavanje sankcija — tvrdnje koje su Kijev i njegovi saveznici opovrgnuli dokazima o ruskim bombardiranjima luka. Historija sugerira da Putin uspijeva u takvoj dvosmislenosti, koristeći vrijeme kao oružje za iscrpljivanje protivnika dok učvršćuje dobitke.

Primirje na Crnom moru uklapa se u obrazac ruskih pregovaračkih taktika: ustupiti malo, zahtijevati puno i iskoristiti odgode. Samo prošle sedmice predloženo 30-dnevno „energetsko primirje“ propalo je usred uzajamnih optužbi. Rusija je bombardovala ukrajinske elektrane dok su kijevski dronovi palili ruske rafinerije. Moskva ima mnogo toga u igri i odgovara joj odgoda, flota joj je potučena, izvoz zaustavljen, a ekonomija posrće. Ukrajina, nasuprot tome, ima manje koristi od zastoja pregovora.

Stoga nije iznenađenje što se nakon okončanja pregovora u Rijadu ruski zračni napadi nastavljaju nesmanjenom žestinom — samo juče je 74 ljudi ranjeno u Sumiju i bez sveobuhvatnog sporazuma u narednim sedmicama ovaj preliminarni dogovor ostaće još jedna fusnota u ratu obilježenom prekršenim obećanjima.