Bojkot o kojem se danima govorilo u svim medijima i na društvenim mrežama, ne sporeći da su cijene roba i usluga visoke i da bi svima bilo ljepše da su niže, pokazao je koliko su stanovnici Bosne i Hercegovine spremni uništiti možda i jedino što je zdravo u ovoj državi – privredu.

Bojkot trgovina u Bosni i Hercegovini 31. januara, prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, službeno je propao. Promet u sektoru trgovine, koji obuhvata maloprodaju i veleprodaju, nije uopće smanjen, šta više, povećan je u odnosu na isti dan sedmicu ranije.

Bojkot o kojem se danima govorilo u svim medijima i na društvenim mrežama, ne sporeći da su cijene roba i usluga visoke i da bi svima bilo ljepše da su niže, pokazao je koliko su stanovnici Bosne i Hercegovine spremni uništiti možda i jedino što je zdravo u ovoj državi – privredu. Iz vlastite nepromišljenosti, iz želje da da prekopiraju sličnu akciju u Hrvatskoj, iako kontekst u kojem se odvijao bojkot u Hrvatskoj i BiH uopće nije isti, građani BiH su pohitali da budu dio “grđanskog pokreta za niže cijene”.

Već se dalo naslutiti kuda to vodi. Anatemiziranju domaćih trgovačkih lanaca, jer stranih više gotovo da i nema, osim DM-a i Konzuma (Mercatora), koji je ionako u slobodnom padu. Al Jazeera Balkans je tim povodom objavila tekst u kojem se tvrdi da su “građani BiH žrtve bezočne pljačke zbog pohlepe trgovaca”.

Ekonomista Igor Gavran je u tom tekstu naveo slijedeće: “Ukupne marže, odnosno profitne stope u većem dijelu lanca snabdijevanja su sasvim izvjesno ogromne, jer ničim drugim se ovolike razlike u cijenama ne mogu objasniti racionalno, jer to pokazuju njihovi rezultati poslovanja. Proporcionalno veličini, najekstremniji je primjer najvećeg domaćeg trgovačkog lanca, koji je besramno povećao svoju dobit do astronomskih visina prethodnih godina dok vlastite radnike tako ‘izdašno’ plaća da se poslije hvali isplatom ‘pomoći’ tim radnicima (da su adekvatno plaćeno zašto bi trebala pomoć kao da su socijalni slučajevi?), a vlasnik ulaže u nekretnine i slične projekte ličnih bogaćenja bez ikakve veze s osnovnim biznisom”, pri tome misleći na Bingo.

Može li se raditi bez profita

Iako u tekstu nisu navedene te ogromne profitne marže trgovačkih lanaca, čini se da je riječ o podatku koji se ovih dana u jednom grafikonu dijeli po društvenim mrežama sa navedenim izvorom “Facebook”. Prema tom grafikonu, neto profitna marža grupacije Bingo je oko 8 posto, dok je prosjek EU trgovačkih lanaca 3 posto. Ako uzmemo da su podaci približno tačni, znači da u EU ima trgovačkih lanaca koji imaju profitnu maržu 10 posto i onih koji imaju 1 posto, ali to nema mnogo veze sa cijenama proizvoda nego sa optimizacijom poslovanja. Uostalom, svako ko je jednom u životu pregledao finansijski izvještaj bilo koje kompanije na svijetu mora znati da kompanije sa profitnom maržom ispod tri posto imaju gadnih problema da glavu drže iznad vode. Njima treba hitno pojas za spasavanje. Nadalje, grupacija Bingo obuhvata nekoliko proizvodnih kompanija, veliki broj nekretnina koje se iznajmljuju, i najvažnije, oko milijardu maraka investiranih u Bosnu i Hercegovinu, pa zar je čudno da ima blizu dvije milijarde maraka prihoda i 150 miliona dobiti!?

Ono što Facebook ekonomisti ne razumiju jeste uloga kompanije Bingo u razvoju domaće privrede. Dok se nije pojavio Bingo kao lider u maloprodaji trgovački lanci, i domaći i strani, odbijali su domaće proizvođače kao da su šugavi. Jedva da se mogao pronaći domaći proizvod na policama. Bingo je imao drugačiju politiku. Primio je svakoga ko je imao kvalitet i želju za radom i uspjehom. Povukao je te male i slabašne proizvođače zajedno sa sobom, kako je rastao Bingo tako su i oni rasli. Natjerao je i konkurenciju da se počne baviti domaćim proizvođačima. Zato je napad na Bingo, što tekst na Al Jazeeri u suštini jeste, napad na temelje bosanskohercegovačke privrede. Evo podatka za razmišljanje ekonomistima sa Facebooka. Znate li kolika je marža Binga na proizvodu koji na polici košta, recimo, 5 maraka? Sigurno nije više o 0,5 KM. Mislite li da je to mnogo i da zaista ima prostora da snizi tu maržu? Mora i taj Bingo od nečega živjeti, plaćati radnike, struju, poreze, dobavljače… Ne pada ni njima novac s neba.

Krivac je negdje drugo

Kada su nam udarili na ugledne i čestite lidere, mi smo šutjeli. Mnogi su mislili pa neka – i zaslužili su. Sada kada vide gdje je sve otišlo, znaju da su bili u krivu, ali kasno. Poslije političkih lidera na redu su ugledni privrednici i uspješne kompanije. Čini se da se teren već priprema. Jesmo li spremni šutjeti dok budemo gledali kako nam uništavaju temelje bosanskohercegovačke privrede? Prije nego što pristnete na još jedan najavljeni bojkot, razmislite još jednom kolika je cijena bojkota.

Možda da još jednom razmislite ko je zapravo odgovoran za rast cijena – onaj ko je odobrio Elektroprivredi BiH da poveća cijenu električne energije, onaj ko je firmama nekakvom odlukom nametnuo da plaćaju veći iznos za doprinose zbog povećanja minimalne plate na 1.000 KM, umjesto da prije toga smanji stopu doprinosa, onaj koji je istom tom odlukom povećao plate budžetskim korisnicima, onaj koji je za sebe od državnog novca kupio novog VW Touarega, a prugu popravlja sadakom dok privrednici gube milione maraka jer robu moraju transportovati kamionima umjesto vozovima… Takozvani premijer F BiH Nermin Nikšić.