Iz putopisa  Evlije Čelebije saznajemo da je u periodu osmanske vladavine u Sarajevu bilo 300. Većina ih je stradala tokom požara u Sarajevu prouzrokovanog vojnim upadom Eugena Savojskog  1697. godine. Sarajevo će bez sebilja ostati sve do 1753. godine, kada je bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica vlastitim novcem izgradio i uvakufio zatvoreni sebilj na Baščaršiji.

Dio raskoši i bogatstva kulturno-historijske baštine Bosne i Hercegovine čine sebilji i hair česme. Simbolika sebilja i hair česmi duboko je ukorijenjena u duhovnosti, društvenoj odgovornosti kroz instituciju vakufa (zadužbine) i estetici bošnjačko-muslimanske kulture. Ovi objekti nisu samo obične česme za vodu već kulturno-historijski spomenici koji predstavljaju materijalizaciju specifičnog pogleda na svijet. Najpoznatiji sebilj u BiH  i jedan od najmarkantnijih simbola grada Sarajeva jeste sebilj na sarajevskoj Baščaršiji. Ne postoji domaće niti strano lice koje je posjetilo naš glavni grad a da se nije poželjelo fotografisati ispred ove prekrasne građevine. Njegova ljepota je oslikana na mnogim slikarskim platnima i istaknuta na razglednicama grada Sarajeva. Nedavno se na specijaliziranoj platformi za prodaju umjetnina, The Saleroom, pojavila umjetnička slika sarajevske Baščaršije iz 19. stoljeća, djelo austrijskog slikara Alberta Riegera (1834–1905) na kojoj je centralno mjesto zauzeo upravo sebilj. Slika nosi naziv „Die Carsia“.

Iz putopisa  Evlije Čelebije saznajemo da je u periodu osmanske vladavine u Sarajevu bilo 300. Većina ih je stradala tokom požara u Sarajevu prouzrokovanog vojnim upadom Eugena Savojskog  1697. godine. Sarajevo će bez sebilja ostati sve do 1753. godine, kada je bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica vlastitim novcem izgradio i uvakufio zatvoreni sebilj na Baščaršiji.

Tada je bio jedini sebilj zatvorenog tipa, izgrađen nekoliko metara iznad današnjeg, a naslanjao se na stari vodovod Gazi Husrev-bega. U njemu su radile sebiljdžije koje su kroz prozore posluživale vodom putnike namjernike. Oni su za taj posao bili plaćeni. Godine 1850. došlo je do požara na Baščaršiji, u kojem je sebilj oskrnavljen. Potom su ga osmanlijske vlasti uklonile, nakon čega je Sarajevo jedno vrijeme bilo bez sebilja.

Rušenje i obnova

Austrougarske vlasti su po svom dolasku 1878. godine shvatile kako je Sarajevu zaista potreban sebilj. Zbog toga su angažovale jednog od svojih najboljih arhitekata Josipa Vancaša. On je 1891. godine izgradio sebilj u presudomaurskom stilu sa tri stepenice i dvije česme. Današnji izgled Sebilj je dobio uoči održavanja Olimpijskih igara 1984. godine, kada su se gradske vlasti u Sarajevu i Zavod za kulturnu baštinu dogovorili da mu vrate autentičan izgled. Sebilj je devastiran tokom agresije od 1992-1995., da bi potom bio obnovljen 2006. godine.

Riječ sebilj je inače arapskog porijekla i označava “zgradu na putu u kojoj ima vode”. Kako relevantni historičari i kroničari tvrde, Sarajevo je dobilo prvi vodovod i prvi hamam u drugoj polovini XV vijeka. O kakvom se veličanstvenom infrastrukturnom poduhvatu tada radilo, dovoljno je reći da je francuski dvor, vodovod dobio dvjesta godina kasnije. Kako usmena tradicija prenosi, a historijski izvori potvrđuju, praksa gradnje sebilja u BiH je također došla sa osmanlijama. Općepoznato je da voda i higijena u islamu zauzimaju posebno mjesto.

Kad je u pitanju materijal od kojeg se gradio, donji temeljni dio sebilja na Baščaršiji izgrađen je od domaćeg kamena hreše. Središnji dio je od drveta, a kupolasti krov je pokriven bakrom. Dekorativna drvena konstrukcija – mušepeci (drvene rešetke) daju poseban pečat  cijelom objektu.

Koliko je sebilj važan kao simbol, pokazuje i činjenica da su replike sebilja izgrađene širom svijeta iz različitih razloga, ali i u samoj Bosni I hercegovini. Tako je u centru Bužima 2009. godine po uzoru na sarajevski sebilj izgrađena njegova replika. Ljepota sarajavskog sebilja zadivila je mnoge pa se danas njegove replike nalaze i van Bosne i Hercegovine.

Jedna od prvih izgrađenih replika, a malo poznatih jeste ona u Beogradu na dnu ulice Skadarlije. Ona je poklon grada Sarajeva 1989. godine gradu Beogradu, kao direktna spona i kulturološka veza dva grada. Možda se tim poklonom pokušalo zaustaviti zlo koje se tada nadvijalo nad balkanskim narodima. Dar je ostao neraspakovan i neprimjećen od prijetećeg ratnog vihora i euforije, koja je ovu repliku i bacila u zapećak zbivanja.

Dašak Sarajeva

Replika sarajevskog Sebilja postavljena je i u jednom od najvećih gradova Kine Tianjinu. Replika je postavljena u sklopu međunarodne saradnje dva grada kao “dašak Sarajeva i simbol bosanskohercegovačke prijestolnice”.

U općini Osmangazi u Bursi također je izgrađena replika sarajevskog sebilja, kao simbol prijateljstva općina Stari Grad Sarajevo i Osmangazi Bursa. Iz sličnih razloga replika je postavljena i u turskim gradovima Konya i Malatya.

Iz nešto drugačijeg razloga replika sebilja postavljena je u Karamurselu u Turskoj, gradu u kojem živi poveća bošnjačka zajednica, potomci muhadžira koji su početkom prošlog stoljeća odselili u Tursku. Sebilj u karamurselskom velikom parku za Bošnjake u ovom turskom gradu svjedok je njihove veze s Bosnom.

Replike sarajevskog sebilja možemo pronaći još i u Novom Pazaru, koji je izgrađen 2010. i predstavlja fontanu sa dvije česme, prema projektima sarajevskog sebilja. Također, replike su postavljene u Sjenici i Rožajama, s ciljem da se čuva osmanska kultura, a prije svega duh bošnjačkog naroda.

Povodom 250. godišnjice osnivanja američkog grada St. Louisa, 2013. godine, bosanska zajednica poklonila je gradu repliku sarajevskog sebilja. Za bosanskohercegovačku zajednicu, koja broji oko 70.000 osoba, replika je sjećanje koje traje, suza koja se ne stidi, osmijeh koji zna odakle dolazi. Tihi dokaz da dom nije uvijek mjesto – nego osjećaj. Smješten u četvrti Bevo Mill, danas poznatoj kao Little Bosnia, Sebilj stoji u središtu jedne od najvećih bosanskih dijaspora na svijetu. Sebilj u St. Louisu je vjerna replika sarajevskog Sebilja – simbola susreta, prolaznosti i svakodnevice.

Možda još ponegdje postoji replika sebilja, teško ih je sve upratiti, ali u vsakom slučaju, suština je da svaka replika simbolizira neraskidive prijateljske veze ili čežnju za domovinom, neraskidivu vezu sa korijenima.