Nakon što je Donald Trump imenovao Muska da se pozabavi državnim rasipništvom i prekomjernom potrošnjom, ljevičari su poludjeli. Sada na Tesline automobile napadaju u saolonima u Belfastu, na ulicama Njemačke i u prodavanicama u Las Vegasu. Ima izvještaja da ih pale i pucaju na njih.

Elon Musk i ja imamo prošlost. Još 2008. godine dao sam jednom od njegovih ranih automobila čvrstu, ali poštenu recenziju na Top Gearu. Rekao sam da je nepouzdan, što i jest bio; da je smiješno skup, što i jest bio; i da, budući da je teži od mjeseca, ne upravlja se njime baš dobro.

Musk se jako naljutio zbog toga i tužio nas za klevetu, tvrdeći da imam problem s električnim automobilima i da sam tekst napisao prije nego što sam uopće kročio u auto. Izgubio je slučaj, i žalbu i nikad zapravo nije prebolio. Još uvijek tvrdi da sam bio pristran i da smo se pretvarali da mu se auto pokvario kad se nije pokvario. Iako se jeste pokvario. Zapravo sam ja trebao tužiti njega, ali sam se bojao da bi me nazvao pedofilom, pa sam umjesto toga samo čekao na obali rijeke da voad izbaci njegovo tijelo. I sada ga je izbacilo, piše Clarkson u svojoj redovnoj kolumni za Times.

Nakon što je Donald Trump imenovao Muska da se pozabavi državnim rasipništvom i prekomjernom potrošnjom, ljevičari su poludjeli. Sada na Tesline automobile napadaju u saolonima u Belfastu, na ulicama Njemačke i u prodavanicama u Las Vegasu. Ima izvještaja da ih pale i pucaju na njih. Stvari su toliko loše da je moj prijatelj, koji je pokušavao spasiti svijet (i uštedjeti nekoliko funti) sada stavio naljepnicu na svoju Teslu kojom kaže da ga je kupio prije nego što je shvatio da je Musk idiot.

Naravno, to je utjecalo na Tesline finansije. Navodno je njihova potpuno razvodnjena tržišna vrijednost u samo nekoliko sedmica strmoglavila s 1,7 biliona na 800 milijardi dolara. Ne znam šta to sve znači, naravno. Ne znam čak ni što je bilion. Ali ne zvuči dobro, posebno jer Tesla omogućuje Musku da finansira sve svoje privatne projekte, poput X-a i SpaceX-a.

Činjenica je, dakle, slijedeća. Uvijek sam bio krajnje pošten u svojim recenzijama automobila. Musk je tvrdio da nisam. I ovo je odmazda. A ono što je čini tako sočnom jest to što ga sada kljucaju do smrti upravo oni ljudi koji su ga stavili na pijedestal. Eko hipiji. Učenici neto-nula politike Eda Milibanda i Ala Gorea. Voljeli su njegovu ideju o električnim automobilima koji rade na ničemu osim vjetra i sunca i padali su u nesvijest kad je svojom ekološki svježom Starlink tehnologijom pomogao onim jadnim, opsjednutim vojnicima u Ukrajini.

Bio je njihov heroj, a mene su mrzili jer sam bio tako grub prema njegovom ranom upadu na tržište automobila. Kako sam mogao biti tako zao prema tom ljubaznom i filantropskom gospodinu Musku? Da, a kako se sada osjećate dok sjedite u svom Tesli, a vojska istomišljenika lomi vam retrovizore?

U međuvremenu, sjedim ovdje i pitam se hoće li se ovakve stvari možda primiti. Mislim, šta bi se, naprimjer, dogodilo kad bismo otkrili da šef najvećeg svjetskog proizvođača ovsenog mlijeka ima primjerak Mein Kampfa ispod kreveta? Ili šta ako saznamo da se članovi KKK-a tradicionalno mažu avokadom prije nego što zapale križ?

U skorijoj prošlosti zdravstveni strahovi su ubijali proizvode. Ali sada je gotovo uvijek političko pitanje ono što vas “otkazuje”. Što mi daje ideju. Hitler je bio vegetarijanac. Vjerovao je da izbacivanje mesa iz prehrane čini čovjeka više Arijevcem. I njegovi sljedbenici su usvojili to uvjerenje, tako da danas prehrana bez mesa označava nekoga kao punopravnog nacistu.

Moramo ove priče proširiti jer bi to bilo urnebesno. Možda čak slijedeće sedmice na Instagramu tvrdim da u određenim klimatskim uslovmin vjetroturbina koja se vrti punom brzinom izgleda kao rotirajuća svastika. Jer takva je histerija ovih dana među onima lijevo orijentiranima da bi svaka od tih visokih nakaza bila srušena za sedam dana.

Zapravo, da budem pošten, nisu samo ljevičari ti koji se uzrujavaju — Budweiser to može posvjedočiti. Ali oni su daleko najžešći i najproaktivniji, uglavnom zato što tako malo njih ima posao koji bi ih odvratio od bilo kojeg političkog vjetra koji tog jutra puhne kroz njihov šator. Spomeni Bud Light nekome s desnice i on će zakolutati očima i kupiti Coors. Spomeni naftu ili mizoginiju nekome s ljevice i izgledat će kao da su dobili bjesnilo.

Sve me to vraća na ovu Teslinu priču i malo zdravog razuma. Posljednji put kad sam provjerio, firma je imala oko 125.000 zaposlenika i čini se pomalo nepravednim da svi oni budu prisiljeni otići na biro samo zato što je njihov šef jednom salutirao publici na način koji je malo podsjećao na Hitlera.

Onda imate sve te zavedene budale koje su kupile jedan od automobila te kompanije. Donijeli su odluku o kupovini u dobroj vjeri i naporno rade da plaćaju rate svaki mjesec. To je njihov ponos i radost pa nije pošteno da neko s dlakavim pazusima i bez posla to zapali. Mislim, nije kao da postoji realna eko-alternativa. Pokušaj pronaći brzu punionicu za električni Porsche ili Mini.

Naravno, volio bih podsjetiti sve vas vozače Tesle da sam vas prije 17 godina upozorio da iz vašeg izbora kupovine neće proizaći ništa dobro. Ali niste me slušali. Odlučili ste vjerovati gospodinu Musku. A sada, zbog rulje, morate parkirati svoj auto u zaključanu garažu i koristiti javni prevoz.