Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine, u prisustvu tadašnjeg bosanskog vladara Kulina bana te izaslanika pape Inocentija III, Johannesa de Casamare (Ivan de Kazimaris), a njome su čelnici Crkve bosanske priznali dogme rimske Crkve te se odrekli pojedinih tačaka svoga dotadašnjeg, “heretičkog” učenja. Navodno “odricanje” učenja Crkve bosanske, pokazalo se, bilo je veliki diplomatski uspjeh bana Kulina, kojim je Bosnu poštedio krstaških pohoda i razaranja

Bilinopoljska abjuracija dokaz je snage riječi, ali riječi koja je utemeljena na znanju, iskustvu i mudrosti – istakao je povodom današnjeg obilježavanja 823. godišnjice potpisa Bilinopoljske izjave (abjuracija) prof. dr. Mirza Džananović sa Filozofskog fakulteta u Zenici.

Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine, u prisustvu tadašnjeg bosanskog vladara Kulina bana te izaslanika pape Inocentija III, Johannesa de Casamare (Ivan de Kazimaris), a njome su čelnici Crkve bosanske priznali dogme rimske Crkve te se odrekli pojedinih tačaka svoga dotadašnjeg, “heretičkog” učenja. Navodno “odricanje” učenja Crkve bosanske, pokazalo se, bilo je veliki diplomatski uspjeh bana Kulina, kojim je Bosnu poštedio krstaških pohoda i razaranja.

-Abjuracija je dokaz da se država ne mora samo braniti oružjem. Država se prvenstveno treba braniti mudrošću, zrelošću, diplomatskim sredstvima, a ako je potrebno i oružjem. Ali, evo imamo primjere iz naše prošlosti – kada se vrlo važna državna pitanja ipak nisu rješavala nasilnim putem – konstatovao je Džananović.

Bilinopoljska izjava pokazala je, kako je dodao, svu slojevitost religijskog života u srednjovjekovnoj Bosni.

– To je slojevitost koju imamo i dan-danas. Uzrok te slojevitosti, u tom trenutku, zapravo je bila je rezultirana i činjenicom da već dugi niz godina na tlu srednjovjekovne Bosne nije postojala institucionalna crkvena organizacija sa sjedištem u Rimu. Tako da te optužbe za herezu, djelomično su abjuracijom bile i konstatovane od strane Ivana de Kazimarisa, papinskog legata. Zapravo, da suštinski i nije postojala hereza – već da su postojali određeni problem ili nejasnoće u provođenju ritiuala, koji su bili izazvani nedostatkom informacija i adekvatnog znanja. Tako da je Bilinopoljska abjuracija na neki način bila i potvrda pogrešne politike – ako tako možemo reći – rimskog pape i rimske papinske države prema srednjovjekovnoj Bosni. Faktički, priznali su da su se uzroci ‘hereze’ nalazili van same Bosne i zapravo je njihovu adresu trebalo tražiti u samom Rimu – kazao je Džananović.

Vjerske crkvene strukture u srednjem vijeku, kako je naveo, bile su vrlo važan element državnosti, samosvojnosti svih državnopravnih sistema tog perioda. Time je, smatra, potvrđena i važna uloga autentične Crkve bosanske, koja je nastala silom prilika.

Osim bana Kulina, vrhovnog političkog autoriteta u Bosni te dubrovačkog arhiđakona Marina, Bilinopoljsku izjavu potpisali su kao svjedoci još i Dragič, Ljuben, Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš i Vladoš. Nakon potpisivanja, legat Johannes Casamare otputovao je u Mađarsku te na kraljevskom ostrvu Čepel, 30. aprila 1203. godine, dobio njenu zvaničnu potvrdu.

Predsjednik FGZ-a Mirsad Mujkić podsjetio je kako se od 2003. godine, kada se obilježavala 800. godišnjica potpisivanja Bilinopoljske izjave, dva puta godišnje prisjeća Kulina bana i srednjovjekovne Bosne.

Drugi datum je 29. august, kada je 1189. godine potpisana čuvena Povelja Kulina bana, kojoj je dubrovačkim trgovcima dozvoljeno i garantirano nesmetano trgovanje na terirotiji pod vlašću Kulina bana, odnosno srednjovjekovne Bosne.

Tradicija je da se na manifestaciji obilježavanja godišnjice Bilinopoljske izjave dodijele nagrade za najuspješnije literarne i likovne radove prispjele na konkurs: “I stiže proljeće u moj grad”, koji se za učenike zeničkih osnovnih škola raspisuje povodom Dana Zenice – 20. marta te tradicionalne manifestacije obilježavanja dolaska proljeća Čimburijadom na obalama rijeke Bosne u tom gradu, a na koji je ove godine prispjelo oko 360 radova.

Ovogodišnji nagrađeni učenici za literarne radove su: 1. Sumeja Malagić (VIII-2, OŠ “Hasan Kikić”), 2. Hena Cimirotić (VII-2, OŠ “Meša Selimović”) i 3. Kanita Biogradlija (VIII, OŠ “Skender Kulenović”), dok su pohvaljeni likovni radovi Emele Ćosić (VIII-2, OŠ “Ćamil Sijarić”) i Sabahudina Kubata (VII-2, OŠ “Hasan Kikić”). Pohvalu je dobila i nastavnica bosanskog jezika Mersiha Družić iz OŠ “Hasan Kikić”.

U konkurenciji likovnih nagrade su dobili: 1. Džejna Duraković (IX-3, OŠ “Miroslav Krleža”), 2. Emina Mahmić (IX-a, OŠ “Hamza Humo”), 3. Majda Mešković (VIII-a, OŠ “Mak Dizdar”). Pohvaljeni su radovi Sajre Mašić (VIII-b, OŠ “Hamza Humo”) i Velida Ahmića (VI-1, OŠ “Skender Kulenović”) te nastavnik likovne kulture Kemal Ščetić iz OŠ “Hamza Humo”.

IZVOR: FENA