Zahvaljujući opsežnom radu na restauraciji i digitalizaciji, javnosti je otvoren pristup za više od 1.850 izvještaja i gotovo 1.300 do tada klasificiranih predsjedničkih dekreta. Dokumenti, koji su ranije bili dostupni isključivo u prostorijama Nacionalnog arhiva, predani su i Centru Simon Wiesenthal koji se bavi istraživanjem nacističkih zločina.
Vlada argentinskog predsjednika Javiera Mileija objavila je digitalizirane dokumente o nacističkim aktivnostima u Argentini, koji su prvobitno deklasificirani još 1992. godine. Među brojnim izvještajima i predsjedničkim dekretima, sada dostupnim na internet stranicama Nacionalnog arhiva (AGN), nalaze se i podaci o boravku visokorangiranih nacista I fašista, poput Ante Pavelića, Adolfa Eichmanna ili Josefa Mengelea.
Zahvaljujući opsežnom radu na restauraciji i digitalizaciji, javnosti je otvoren pristup za više od 1.850 izvještaja i gotovo 1.300 do tada klasificiranih predsjedničkih dekreta. Dokumenti, koji su ranije bili dostupni isključivo u prostorijama Nacionalnog arhiva, predani su i Centru Simon Wiesenthal koji se bavi istraživanjem nacističkih zločina.
Jedan od obimnih dosjea odnosi se na životi aktivnosti Ante Pavelića u Argentini. Tamo je uživao podršku i saučesništvo argentinske vlade, imao je direktan pristup najvišim zvaničnicima i radio kao savjetnik raznim ministarstvima. Zajedno s grupom Hrvata izbjeglih u Argentini, Pavelić je prvo osnovao Hrvatsku vladu u egzilu, a zatim i Hrvatsku grupu Peronističkog pokreta za strance.
Prvi dokazi o pomoći tadašnjih argentinskih vlasti datiraju iz 1951. godine, za vrijeme Perónove vlade, kada je Jugoslavija zatražila njegovo izručenje, a argentinsko Ministarstvo vanjskih poslova to je odbilo, tvrdeći da u zemlji nema Ante Pavelića. Situacija se ponovila šest godina kasnije, za vrijeme vlade Pedra Eugenija Aramburua. Pavelić je u Argentini ostao do sredine 1950-ih. Preživio je tri ili četiri pokušaja atentata i na kraju, preko Paragvaja, otišao u Španiju gdje je dvije godine kasnije umro od rana zadobivenih u posljednjem pokušaju atentata.
Digitalizirane dokumente koji se odnose na Antu Pavelića pogledajte OVDJE.
Josef Mengele, zloglasni liječnik iz logora Auschwitz, poznat kao “Anđeo smrti”, stigao je u Buenos Aires 22. juna 1949. godine koristeći lažni pasoš na ime Helmut Gregor. Predstavio se kao “mehaničar” te kasnije zatražio argentinske dokumente pod pravim imenom. Živio je slobodno sve dok 1960. izraelski Mossad nije uhapsio Adolfa Eichmanna, što je natjeralo Mengelea u bijeg – prvo u Paragvaj, a potom u Brazil, gdje se utopio 1979. godine pod lažnim identitetom Wolfgang Gerhard.
Adolf Eichmann, glavni organizator Holokausta, ušao je u Argentinu 1950. s pasošem Crvenog križa na ime Riccardo Klement. Živio je neprimjetno u predgrađu Buenos Airesa sve do maja 1960. goidne, kada ga je izraelski Mossad oteo i tajno prevezao u Tel Aviv. U Izraelu je osuđen za zločine protiv čovječnosti i obješen 31. maja 1962.
Iako nikada nije potvrđeno da je Martin Bormann, Hitlerov lilni sekretar, bio u Južnoj Americi, Argentina je deklasificirala dva dosjea u kojima se navodi da je navodno stigao 1948. godine. Međutim, njegovi ostaci pronađeni su u Berlinu 1972.
Erich Priebke, odgovoran za masakr 335 talijanskih civila, godinama je živio u argentinskom gradu Bariloche bez ikakvih posljedica. Otkriven je tek 1991. godine, kada je priznao svoju ulogu u masakru. Nakon medijskog pritiska, izručen je Italiji, gdje je osuđen na doživotni zatvor.
Dokumenti otkrivaju i kako su nacistički bjegunci uz pomoć međunarodnih mreža i simpatizera dobili utočište, novac i logističku podršku. Centar Simón Wiesenthal istražuje moguću povezanost tih sredstava s bankom Credit Suisse i drugim finansijskim institucijama. Prema izvještajima, novac je dolazio od nacističkih pljački, prolazio kroz njemačke kompanije poput IG Farbena i banaka poput Njemačke transatlantske banke te završavao u Južnoj Americi.
„Argentinska država više nema razloga čuvati ove informacije“, izjavio je šef kabineta argentinskog predsjednika, Guillermo Francos, naglasivši da objava dokumenata omogućuje javnosti uvid u tamno poglavlje argentinske historije.
