Adis Keranović, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, govorio je za Bosna.hr. Ovaj ljekar po profesiji odrastao je u Sisku, ali već godinama živi u glavnom gradu Republike Hrvatske i sudionik je procesa koji se odvijaju u njegovom središtu, posebno onih vezanih za život i položaj bošnjačke nacionalne manjine.

U intervjuu on se dotakao projekata koje je organizacija na čijem je čelu provela i koje planira provesti u nadolazećem periodu, o životu danas Bošnjaka u glavnom gradu Republike Hrvatske, o odnosu bošnjačke zajednice s gradskom administracijom, o nedavno zaključenom poglavlju u vezi s popisom stanovništva, ali i o nadolazećim manjinskim izborima.

Predsjednik ste Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. Koji su to realizirani projekti u proteklom periodu na koje ste posebno ponosni, a koji su u planu?

Tako je. Ranije sam aktivno učestvovao u radu Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, a otkako živim u Zagrebu sav svoj fokus djelovanja u bošnjačkoj populaciji stavio sam u Bošnjačku nacionalnu zajednicu za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. To je prepoznato tako da sada obnašam funkciju predsjednika, koju smatram čašću, ali i obavezom. Prvi sam među jednakima i na meni je zadatak raditi timski s konačnim ciljem unapređenja položaja Bošnjakinja i Bošnjaka u Gradu Zagrebu, zagrebačkoj županiji, ali i šire.

Mnogo je projekata koje smo realizirali prethodnih godina i nesebično i otvoreno mogu reći kako smo jedna od najaktivnijih bošnjačkih asocijacija u Republici Hrvatskoj. Svega toga ne bi bilo bez svih članica i članova, bez našeg ansambla i orkestra, naših vrijednih članova tijela ove zajednice, naročito izvršnog odbora, ali niti bez svog najužeg tima ljudi s kojima sarađujem, a to su naša dva profesora Seada – prof. Sead Alić i prof. Sead Berberović – Adnan Demirović i naš sekretar Samir Avdagić.

Bavimo se programima iz područja informiranja gdje ističem naš časopis „Bošnjačka pismohrana“, koji je naučno-stručnog karaktera, te okuplja stručne, naučne i edukativne materijale nastale uglavnom iz naših simpozija, okruglih stolova, radionica. Područje izdavaštva obuhvata promocije knjiga kojih je minimalno dvije godišnje u našoj organizaciji, uz promocije knjiga drugih asocijacija gdje učestvujemo kao suorganizatori. Promocije koje smo imali u prethodnoj 2022. godini su posebno odjeknule jer smo prvi put oživjeli lik i djelo Dževada Sulejmanpašića, koji je još davne 1936. godine govorio o medijima i žurnalizmu kroz svoje posebno i jedinstveno djelo „Žurnalizam razarač čovječanstva“. Uz promociju knjige i popratne tekstove održan je i sjajan simpozij u Zagrebu na tu temu s gostima iz regije. U području amaterizma tu je naš jedinstveni ansambl i orkestar o kojem vjerujem svi već puno znaju te veliki broj kulturnih manifestacija poput bajramskog koncerta, našeg tradicionalnog „Nitko da ne dođe do prijatelj drag“, program „Pjevati u Zagrebu“ i mnogi drugi.

Dva su programa trenutno fokus našeg djelovanja i plan je nastaviti akivnije raditi na njima. Jedan je pružanje primarne pravne pomoći Bošnjakinjama i Bošnjacima Grada Zagreba i Zagrebačke županije s tendencijom širenja dalje, a drugi je bošnjački medijski centar čije preduvjete lagano stvaramo. Uz ta dva projekta, planiramo unapređivati programe koji su specifični za naše udruženje.

Posebno smo ponosni na saradnju s mnogim partnerima poput Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Turskom agencijom za koordinaciju i saradnju TIKA, Fondacijom „Mulla Sadra“, naučnoistraživačkim institutom „Ibn Sina“, Mešihatom Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, kao i mnogim drugima.

Ukatko, sve se naše aktivnosti mogu pratiti na web stranici www.bnzh.hr.

Bošnjaci već su dugo prisutni u glavnom gradu Republike Hrvatske. Kako danas žive i šta rade Bošnjaci Zagreba?

Itekako su prisutni. Svima je vrlo dobro poznato kako su Bošnjaci učestvovali u odbrani ove države i ovog grada. Smatram da Bošnjakinje i Bošnjaci danas žive i rade kao i svi stanovnici Grada Zagreba. Smatram da uvijek može bolje i da treba težiti boljem, ali mišljenja sam da pripadnici bošnjačke nacionalne manjine u Gradu Zagrebu, ali i Republici Hrvatskoj, dijele sudbinu svih stanovnika. Mislim da nam nije ništa lošije niti bolje nego većinskom stanovništvu i drugim nacionalnim manjinama. Uvijek polazim od sebe i svoje pozicije i iskreno mogu reći da dijelim sudbinu svih građanki i građana Republike Hrvatske. Smatram da u svemu moramo poći od sebe i raditi na sebi kako bi nam bilo bolje. Možda bi u nekim segmentima situacija mogla biti bolja, ali, nažalost, to vrlo često ovisi o političkoj volji. Smatram da bi odnos prema pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine bio sigurno bolji da su bolji međudržavni odnosi i to je ono na čemu svi moramo raditi.

Nakon što je preminuo Milan Bandić, dugogodišnji gradonačelnik Grada Zagreba, na njegovo mjesto došao je Tomislav Tomašević. Možete li povući paralelu između Bandića i Tomaševića kada je riječ o saradnji s Bošnjacima, bošnjačkim organizacijama?

S oba gradonačelnika nisam imao previše direktnih kontakata, ali gledajući njihovo djelovanje mogu reći kako obojica imaju jednu specifičnost, a to je da su bliski običnom čovjeku. Pokojni gradonačenik Milan Bandić imao je svoj stil bliskosti, dok sadašnji gradonačelnik Tomislav Tomašević ima svoj. Možda im je način rada drugačiji, ali ta bliskost čovjeku im je slična. I to je dobro.

S pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem sam se kao predsjednik Zajednice uspio svega nekoliko puta sresti i razgovarati, razgovor je bio fluidan i govorilo se o programima, potrebama Bošnjakinja i Bošnjaka Grada Zagreba i upravo je jedan od posljednjih njegovih sastanaka bio upravo s predstavnicima Bošnjaka Grada Zagreba.

S gospodinom Tomislavom Tomaševićem sam se sreo samo u jednom navratu i to na Danu nacionalnih manjina Grada Zagreba. Vidi se kako je gradonačelnik Tomislav Tomašević senzibiliziran za nacionalne manjine grada koji vodi. Taj je razgovor doduše bio kratak, ali koncizan s ciljem skorijeg zajedničkog sastanka koji se, nažalost, još nije dogodio. Ali razumijem obaveze i protokol gradonačelnika tako da ćemo čekati svoj red, a do tada unapređivati bošnjačku nacionalnu manjinu Grada Zagreba, a samim tim i ovaj grad u kojem živimo.

S obzirom na to da se bliže manjinski izbori, koji su na rasporedu u maju ove godine, kako ste zadovoljni radom i saradnjom Vijeća bošnjačke manjine Grada Zagreba?

Tako je. Izbori bi trebali biti prvu nedjelju u maju. Što se tiče rada Vijeća i naše saradnje, dao bi odličnu ocjenu. Vijeće je tokom posljednje četiri godine pokazalo kvalitetan i proaktivan rad uprkos svim nedaćama koje su ih zadesile, od potresa, pandemije, rezanja programskih troškova i mnogih drugih. To smo i mi prepoznali, izuzetno cijenimo te smo korak po korak ostvarivali sve bolju i kvalitetniju saradnju. Ona je počela na manje zahtjevnim programima poput obilježavanja bitnih datuma iz historije BiH, večeri i druženja uz kulturu, manifestacije i običaje, pa sve do vrlo ozbiljnih zajedničkih projekata koji zahtijevaju puno energije s obje strane, puno razumijevanja i obostrane podrške. Prvenstveno mislim na projekt popisa stanovništva, obilježavanja genocida u Srebrenici, učestvovanja u „Danima bh. kulture“ kao i mnogih drugih. Tim zajedničkim razumijevanjem i podrškom pokazali smo da možemo skupa i dali primjer kako bi se sve bošnjačke asocijacije trebale ujediniti sa zajedničkim ciljem.

Kakve rezultate očekujete na majskim izborima? Koliko su oni značajni za Bošnjake?

Rezultate je uvijek teško prognozirati jer ovise o mnogo faktora. Ono što se nadam jeste da će bošnjačka populacija shvatiti da samo ujedinjavanjem i formiranjem zajedičkih kvalitetnih lista kandidata možemo naprijed. Dijeljenjem i našim poznatim bošnjačkim trikovima se dovodimo opet u situaciju koja nam je svima dobro poznata. Stoga, jednom listom kvalitetnih, ambicioznih, prepoznatih i mudrih Bošnjakinja i Bošnjaka možemo uspjeti i dalje djelovati preko Vijeća. Izbori će biti značajni prvenstveno zbog dvije stvari – jedna je što će pokazati izlaznost i zainteresiranost bošnjačke populacije za izborima i politikom, a druga je što će pokazati trenutnu situaciju na terenu jer vrlo brzo slijede parlamentarni izbori.

Popis stanovništva pokazao je da su Bošnjaci i dalje druga najbrojnija nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Ovo znači da se pokazala uspješnom kampanja ujedinjenih bošnjačkih organizacija „Ja sam Bošnjak!“, pokrenuta prije popisa stanovništva. No koliko praktične koristi ovaj podatak donosi Bošnjacima?

Tačno, i dalje smo druga najbrojnija nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Bilježimo pad kao i gotovo sve nacionalne manjine, ali i ukupno stanovništvo Republike Hrvatske, čime samo slijedimo trendove. Pad je očekivan, lično sam očekivao manji, ali u svakom slučaju trend smanjenja. Ono što je dobro jeste da smo i dalje druga nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj, ali i dalje nemamo pravo na svog saborskog zastupnika, već smo u grupi s još četiri nacionalne manjine. To nije dobro i stvar je političke odluke. Iz kampanje „Ja sam Bošnjak!“ izdvojio bih dvije stvari. Prva je što su se neke bošnjačke asocijacije u kampanji pokazale nezainteresiranima, što je loše. Kampanju smo počeli s pet-šest organizacija, a na kraju su istu tu kampanju iznijele dvije-tri organizacije. To pokazuje da mnogi nisu bili zainteresirani, a smatram da bi se, uprkos neslaganjima, oko ovakovih krucijalnih pitanja trebali složiti i ujedniti. Drugi razlog je što smo kampanjom ipak uspjeli osvijestiti našu bošnjačku populaciju i time se održati kao druga najbrojnija nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Na ovome ne smijemo stati, već sada dalje treba raditi na povećanju broja Bošnjakinja i Bošnjaka na popisu birača te jačanju naše zajednice.

Kakav je položaj bosanskog jezika u Republici Hrvatskoj?

Ovom temom se bavimo segmentalno. Ovim pitanjem bave se uglavnom vijeća diljem Republike Hrvatske, dok smo mi samo podrška u provedbi. Uprkos tome što nam bosanski jezik nije fokus rada smatramo kako je to projekt od zajedničkog interesa, pa smo u nekoliko navrata probali razgovarati na tu temu s relevantnim osobama kojima je tema bliža i bave se tim područjem. Nažalost, do sada bez velikog napretka. Održali smo i nekoliko razgovora i edukacija, ali i okruglih stolova s gostima iz BiH. Idemo naprijed, ali sporo, ne dinamikom kojom bismo trebali. Nadam se da će nedavno upućeni javni poziv uroditi plodom i da će budući članovi radnih grupa za izradu Nacrta prijedloga kurikuluma za nastavni predmet Bosanski jezik i kultura po modelu C pomaknuti se barem korak naprijed. Mi u Zajednici stojimo na raspolaganju s resursima koje posjedujemo, a to je obrazovni kadar.

Je li ulazak Republike Hrvatske u Evropsku uniju utjecao na promjenu statusa nacionalnih manjina?

Mislim da nije direktno. Utjecao je na način na koji je utjecao ulazak Republike Hrvatske kao države u članstvo EU. Dakle, jednako onoliko koliko je utjecao i na sve građane Republike Hrvatske. Promjena u zakonima nema, možda se samo otvorila jedna dodatna mogućnost, a to je finansiranje programa iz EU fondova, što premalo koristimo.

Na čemu ćete insistirati u periodu pred nama?

Na unapređenju programa i projekata i jačanju bošnjačkog jedinstva.

U Zajednici ćemo nastaviti sa svojim programima uz unapređenje istih i uvođenje novih i inovativnih. Nuditi ćemo saradnju i sarađivati s drugim organizacijama s ciljem ujedinjavanja i jačanja položaja bošnjačke nacionalne manjine.

Bošnjačku nacionalnu zajednicu, kao i gotovo sve osobe koje su u njoj djelovale, gledam s iznimnim poštovanjem i moram izdvojiti kako je primjer asocijacije koja je bila i ostala otvorena za saradnju sa svim bošnjačkim udrugama. Primjer je asocijacije koja s aktivnostima i programima koje provodi doprinosi poboljšanju položaja bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Moram ovdje odmah otvoreno reći kako je ta saradnja često bila narušena, onemogućavana ili zaustavljena zbog nezdravih liderskih pozicija, nekih partikularnih grupnih i ličnih interesa na koje smo nailazili, ali nikada nismo posustali i uvijek smo imali samo jedan cilj – Zajednica i bošnjaštvo ispred svega. Primjera je puno, samo ih treba slijediti. Ono što bi bilo dobro da shvate svi pripadnici bošnjačke nacionalne manjine u RH je njihova uloga, uloga ujedinjavanja i međusobnog povezivanja i suradnje.