Kada lider najmoćnije vojne sile na planeti sugerira da će njegov interes za evropsku sigurnost biti uvjetovan servilnom lojalnošću i finansijskim obavezama drugih, onda Putin ne treba trošiti ni rublju na propagandu – Amerikanci mu sami predaju ono što nije uspio osvojiti ni tenkovima ni raketama.

Dok NATO vojnici na manevrima marširaju kroz blatnjave terene Rumunije, lider njihove najmoćnije članice šalje poruke slabosti i neodlučnosti. Američki predsjednik Donald Trump, nekad glasni kritičar ruskog imperijalizma, sada sve otvorenije traži modus vivendi s Putinom i Moskvom a evropski lideri sa zebnjom promatraju kako se stubovi transatlantske sigurnosti klimaju pod težinom njegovih nepredvidivih odluka.

Trumpov novi politički kurs – mješavina prijetnji, otvorenog preziranja saveznika i najava povlačenja– nije tek hir impulsivnog lidera. To je strategija koja, bilo namjerno ili iz puke nesposobnosti, otvara prostor za ono što Rusija decenijama priželjkuje: slabljenje NATO-a i rast unutrašnjeg nepovjerenja među njegovim članicama.

“Trumpove izjave toliko su udaljene od realnosti i dosadašnjeg NATO kursa da izazivaju ozbiljan šok,“ rekao je penzionisani američki general Gordon Davis, bivši visoki zvaničnik NATO-a.

U sjedištima evropskih prijestolnica sada vlada zabrinutost ali i osjećaj izdaje. Američki ministar odbrane Pete Hegseth poručuje saveznicima da se više ne mogu oslanjati na Washington i da moraju sami preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost. Drugim riječima – Evropa je prepuštena sama sebi.

Takva poruka, ma koliko se pakovala u jezik pragmatizma i realpolitike, ne znači ništa drugo već slabljenje zapadne vojne kohezije. Kad lider najmoćnije vojne sile na svijetu sugerira da će njegov interes za evropsku sigurnost biti uvjetovan lojalnošću i finansijskim obavezama drugih, onda Putin ne treba trošiti ni rublju na propagandu – Amerikanci mu sami predaju ono što nije uspio osvojiti ni tenkovima ni raketama.

“Evropljani žele snažniji stav kada je riječ o ruskoj ilegalnoj invaziji Ukrajine, daleko snažniji nego što je SAD trenutno spreman prihvatiti,“ izjavio je jedan neimenovani evropski zvaničnik.

Evropa se sada suočava s pitanjem koje nije sebi postavljala od Drugog svjetskog rata: može li se pouzdati u američku zaštitu ili je došlo vrijeme da gradi vlastite vojne kapacitete? Francuska, pod vodstvom Emmanuela Macrona, odavno zagovara evropsku vojnu autonomiju, dok su druge članice, posebno istočnoevropske zemlje, i dalje sklone oslanjanju na američki nuklearni kišobran. No, nakon posljednjih Trumpovih poruka, taj kišobran izgleda sve manje pouzdano.

Trumpova igra s Putinom, u kojoj se spekuliše čak i o povratku Rusije u G7, nije samo politička provokacija – to je signal Moskvi da može nastaviti s politikom teritorijalnih osvajanja bez straha od ozbiljnih posljedica. Ukoliko bi se Ukrajina našla pregažena, sljedeći na redu bi mogli biti NATO članovi poput baltičkih zemalja, a onda bi se američki saveznici stajali pred izborom: boriti se sami bez Amerike ili priznati poraz.

Budućnost Evrope je neizvjesna, ali jedno je jasno – vremena naivnih iluzija su prošla.

Sjedinjene Države pod Trumpom ne vide se više kao garant sigurnosti, već kao mešetar koji u svakom trenutku može povući ponudu. Evropa mora odlučiti: ili će pronaći način da osigura vlastitu budućnost ili će se pomiriti s tim da će biti igračka u rukama onih koji njome žele vladati.