Dana 7. februara 2014. godine prosvjedi su kulminirali i otrgli se kontroli. Zgrada Kantona Sarajevo je provaljena i zapaljena, a ubrzo je i zgrada Predsjedništva postala novi cilj okupljenog stanovništva. Najviše je stradala sjeverna strana, okrenuta ka glavnoj Ulici Maršala Tita, gdje se nalazi i depo 1 Arhiva Bosne i Hercegovine. Nakon što su polomili stakla, prosvjednici su počeli ubacivati molotovljeve koktele, između ostalog i kroz ranije spomenuta dva prozora koja su izgubila zaštitne metalne žaluzine 1992. godine.
Datum 7. februara izaziva gorka sjećanja, kaže zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine Fuad Ohranović.
“Stotine hiljada dokumenata zauvijek su izgubljene, a još stotine hiljada čeka na restauraciju, liječenje od posljedica požara”, dodaje on.
Na današnji dan 2014. godine, tokom prostesta zapaljen je Arhiv Bosne i Hercegovine. Tog dana izgorio je jedan od najznačajnijih depoa Arhiva Bosne i Hercegovine. Arhivski svijet je zanijemio! U najmanje 30 fondova, koji su se nalazili u vatrom zahvaćenom depou, čuvali su se rukopisi s kraja osmanskog razdoblja, dokumenti iz 40 godina austrougarske vladavine, razdoblja između dva rata, te vladavine NDH. Vatra je oštetila i uništila i Zbirku poklona i otkupa, Zbirku personalnih dosjea, mikrofilmove na kojima su se čuvale kopije arhivske građe. Izgorjelo je nekoliko stotina hiljada dokumenata, a restauracija djelimično oštećenih potrajat će još godinama.
Početkom februara 2014. godine Federaciju Bosne i Hercegovine zahvatio je val protesta. U Sarajevu, centar okupljanja bio je ispred zgrade Kantona, koju su prosvjednici prepoznali kao najrelevantniju adresu gdje bi mogli iskazati svoje nezadovoljstvo. Ta zgrada je udaljena od Arhiva Bosne i Hercegovine petnaestak metara.
Teroristički čin
Dana 7. februara 2014. godine prosvjedi su kulminirali i otrgli se kontroli. Zgrada Kantona Sarajevo je provaljena i zapaljena, a ubrzo je i zgrada Predsjedništva postala novi cilj okupljenog stanovništva. Najviše je stradala sjeverna strana, okrenuta ka glavnoj Ulici Maršala Tita, gdje se nalazi i depo 1 Arhiva Bosne i Hercegovine. Nakon što su polomili stakla, prosvjednici su počeli ubacivati molotovljeve koktele, između ostalog i kroz ranije spomenuta dva prozora koja su izgubila zaštitne metalne žaluzine 1992. godine.
Vatra je buknula munjevito, a vatrogasci nisu mogli reagirati odmah, što zbog zauzetosti gašenjem okolnih požara, što zbog nemogućnosti prilaska zgradi. Vatra je bjesnila skoro sat, a onda je uslijedilo gašenje vodom. Sutradan ujutro MUP FBiH proglasio je zgradu Predsjedništva mjestom zločina, okarakterizirao događaj kao teroristički napad, zatvorio sve prilaze forenzičkom trakom a u prisustvu državnog tužioca započet je uviđaj. U timu inspektora zaduženih za pregled prostorija Arhiva Bosne i Hercegovine bio je i jedan predstavnik te institucije. Za vrijeme uviđaja, gradivo je još gorjelo, dežurni vatrogasac je i dalje povremeno šmrkom gasio po depou, ali čim bi prestao, vatra bi se pojavila na najrazličitijim mjestima.
Oštar miris paljevine i gust dim otežavali su uviđaj. Dokumenti su bili razbacani i oko zgrade – nešto su izbacili vatrogasci prilikom gašenja, a dio su raznijeli prosvjednici. Nekoliko listova nađeno je u hodnicima u istočnom krilu zgrade. U sobi 3 izgorjelo je gradivo palo s polica koje su se savile od toplote i nastao je pola metra debeo sloj ugljenisanog mokrog papira preko kojeg se moralo penjati da bi se prošlo dalje. Redovi i redovi kutija s gradivom koje su na prvi pogled izgledale neoštećene, bili su natopljeni vodom. Polomljeno staklo i kamenje bilo je razbacano na sve strane, a s plafona su visile instalacije i istopljena rasvjetna tijela. Zidovi su potpuno pocrnili. Isprva je bilo nemoguće utvrditi tačne razmjere štete.
Ono što je bilo odmah jasno jeste da je izgorjelo nekih 70% gradiva u sobi 3 i 25% gradiva u sobi 2. Soba 1 je prošla s najmanje štete, jer nema ni jedan prozor, te je bila izolirana od vatrene stihije. Nakon što su se oko podneva ponovo okupili prosvjednici, inspektori su prekinuli svoj rad do sutradan. Zbog takvog spleta okolnosti zaposlenici Arhiva Bosne i Hercegovine su tek dva dana nakon požara (10. februara) mogli pristupiti spašavanju gradiva. Zlatno pravilo koje kaže da su prvih 48 sati nakon katastrofe najvažniji za uspješno saniranje nastale štete, nije moglo biti ispunjeno.
Spašavanje u tri faze
U javnosti su se pojavile prve informacije. Špekuliralo se da li je vatra namjerno potpaljena, šta je tačno izgorjelo, čule su se razne teorije zavjere. U štampi je plasirana informacija kako je u Arhivu ostalo 99% neoštećenog gradiva, čime se pokušalo ublažiti prave razmjere katastrofe. Nekako je pažnja prebačena na kvantitet, kao da su svi zaboravili da je nepovratni gubitak jednog jedinog vrijednog dokumenta velik i nenadoknadiv gubitak za povijest cijelog naroda.
Arhiv je bio kolateralna šteta protesta. Ogroman procent okupljenih ispred zgrade Predsjedništva nije ni znao gdje se nalazi Arhiv Bosne i Hercegovine. Oni su vidjeli samo simbol vlasti, protiv koje su iskazivali svoje nezadovoljstvo.
Spašavanje djelimično oštećenog gradiva odvijalo se u tri faze. Prvo je izbačena potpuno uništena dokumentacija i oprema, koja je onemogućavala pristup ostatku fondova. Zatim je iznešeno mokro i/ili nagorjelo gradivo i odložena na prozračno mjesto, kako bi se osušilo. U trećoj fazi depo 1 je u potpunosti očišćen i pripremljen za rekonstrukciju. Čak i prilikom završnog čišćenja depoa ispod pepela i gareži pronalaženi su pojedinačni dokumenti, nacrti, pa i pojedinačne stranice fotografskih albuma koje su se mogle uvrstiti u grupu za naknadno digitaliziranje i restauraciju.
