Izraelski historičar Raz Segal: “Sudovi će morati presuditi da Izrael čini genocid”

Prema Segalu i australskom akademiku Dirku Mosesu, definicija genocida nakon Drugog svjetskog rata oblikovana je tako da zaštiti države od odgovornosti za kolonijalne zločine, dok su nacistički zločini proglašeni “jedinstvenima”. U tom kontekstu, Izrael je dobio poseban status, a njegova “strukturna nekažnjivost” proizašla je iz poricanja Nakbe – etničkog čišćenja Palestinaca 1947.-1948. “Ako se genocid potvrdi, to ruši temelje tog sistema”, tvrdi Segal

Izraelski historičar i stručnjak za Holokaust, Raz Segal, profesor modernih studija genocida na Univerzitetu Stockton u New Jerseyju, već je godinama glas koji upozorava na zločine koje njegova zemlja, Izrael, provodi u Gazi.

Njegova izjava da “sudovi će morati presuditi da Izrael čini genocid” odjeknula je svijetom, posebno u kontekstu trenutnih postupaka pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i istraga Ujedinjenih naroda. Segal, čiji su djedovi preživjeli nacistički Holokaust, ne krije strah od posljedica svojih stavova – ne samo u Izraelu, već i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živi posljednjih deset godina i gdje vidi znakove “klizanja prema fašističkom preuzimanju vlasti” pod administracijom Donalda Trumpa.

Segal je bio među prvim stručnjacima koji su, već 13. oktobra 2023. godine, samo šest dana nakon napada Hamasa na Izrael, javno označili izraelski odgovor u Gazi kao “genocid iz udžbenika”. U članku objavljenom u jednoj jevrejskoj publikaciji, upozorio je na razmjere nasilja koje se odvijalo, predviđajući ono što danas potvrđuju brojni izvještaji, uključujući preliminarnu ocjenu ICJ-a iz 2024. da je “plauzibilno” da Izrael čini genocid, te nalaze Francesce Albanese, izvjestiteljice UN-a za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijima, piše današnji El Mundo.

Šta je Segal vidio kao znakove genocida?

Nakon više od dva desetljeća proučavanja Holokausta i genocida, Segal tvrdi da stručnjaci poput njega imaju odgovornost prepoznati i spriječiti takve zločine prije nego što postanu historijske činjenice. “Ako se ‘nikad više’ ne shvati ozbiljno, Konvencija o sprječavanju genocida iz 1951. gubi smisao,” kaže on. Ključni znakovi koje je uočio u Gazi uključuju dehumanizirajući jezik izraelskih zvaničnika.

Devetog oktobra 2023., tadašnji ministar odbrane Yoav Gallant nazvao je Palestince “ljudskim životinjama”, a slijedećeg dana general Ghassan Alian proširio je tu etiketu na sve stanovnike Gaze, bez razlike između civila i boraca Hamasa.

Ovaj jezik popraćen je konkretnim djelima: Gallant je najavio “potpunu opsadu” Gaze – bez hrane, vode, goriva ili struje – što je samo pojačalo 16-godišnji blokadni režim. “Izraelski zvaničnici jasno su rekli šta namjeravaju učiniti i to su učinili,” ističe Segal, podsjećajući na naredbe za evakuaciju prema jugu Gaze, koje su, prema dokazima UN-a i istraživanju The New York Timesa, bile zamka za civile, praćena bombardovanjem tzv. sigurnih zona najmoćnijim bombama od 2000 kilograma.

Segal naglašava da je namjera ključna u definiciji genocida, a rijetko se događa da vlasti tako otvoreno izraze svoje ciljeve. “Ministar odbrane Israel Katz u martu 2025. rekao je stanovnicima Gaze: ‘Vi ćete platiti cijenu’ i najavio ‘potpunu devastaciju’. To nije samo retorika – to se događa na terenu,” kaže on, upućujući na hiljade videa izraelskih vojnika koji ponosno dokumentiraju ratne zločine.

Zašto je važno nazvati to genocidom?

Dok su premijer Benjamin Netanyahu i Yoav Gallant već pod nalogom za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda (ICC) zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, Segal inzistira da je označavanje događaja u Gazi kao genocida ključno zbog širih implikacija. “Dokazi su neoborivi,” tvrdi on, pozivajući se na konsenzus među stručnjacima poput Omera Bartova, Amosa Goldberga i Williama Schabasa, autora ključne knjige o genocidu u međunarodnom pravu.

ICJ je tri puta – u januaru, martu i maju 2024. – ocijenio da je genocid “plauzibilan”, a Segal vjeruje da će konačna presuda potvrditi ovu ocjenu, uzrokujući “potres” u međunarodnom pravnom sistemu.

Prema Segalu i australskom akademiku Dirku Mosesu, definicija genocida nakon Drugog svjetskog rata oblikovana je tako da zaštiti države od odgovornosti za kolonijalne zločine, dok su nacistički zločini proglašeni “jedinstvenima”. U tom kontekstu, Izrael je dobio poseban status, a njegova “strukturna nekažnjivost” proizašla je iz poricanja Nakbe – etničkog čišćenja Palestinaca 1947.-1948. “Ako se genocid potvrdi, to ruši temelje tog sistema”, zaključuje Segal.

Segal ne umanjuje težinu napada Hamasa, koji opisuje kao “masovno ubistvo i ratni zločin”. Međutim, kao stručnjak za ponašanje počinitelja, on naglašava historijski kontekst: “Ako milione ljudi podvrgnete kolonijalnoj represiji i opsadi, pobuna je neizbježna. To se događalo kroz historiju.”

Prema njemu, masakr 7. listopada ne može biti polazna tačka priče, kako to želi Netanyahu, jer je dehumanizacija Palestinaca dio dugogodišnjeg kolonijalnog projekta “Velikog Izraela”. Ovaj projekat, kaže Segal, doseže svoju logičnu kulminaciju, što potvrđuje i podrška 80% izraelskih Jevreja Trumpovom planu za etničko čišćenje Gaze i Zapadne obale.

Segal upozorava da nasilje u Gazi već razara izraelsko društvo iznutra. Procjenjuje se da deseci hiljada vojnika pate od PTSP-a, poraslo je porodično i rodno nasilje, a zdravstveni sistem je u kolapsu. Oko 100.000 Izraelaca napustilo je zemlju bez namjere povratka, dok ekonomija trpi zbog dugotrajne mobilizacije rezervista.

“Društvo se raspada,” kaže Segal, podsjećajući na upozorenja izraelskih lidera poput Isaaca Herzoga i Ehuda Olmerta o prijetnji građanskog rata između fundamentalista i sekularnih građana.

Segal odbacuje ideju da Izrael pruža sigurnost Jevrejima: “Ne možete živjeti sigurno ako ugnjetavate milione ljudi.” Slično mišljenje dijeli i historičar Tom Segev, koji tvrdi da je život Jevreja sigurniji izvan Izraela te da cionizam nije uspio ostvariti svoj cilj.

Segal ne smatra da su zapadni saveznici Izraela, posebno SAD, samo “posmatrači”.

“SAD su saučesnik – ovo je zajednički genocid Izraela i Amerike,” tvrdi on, ističući američku vojnu i diplomatsku podršku. Njemačka i druge zemlje koje prodaju oružje Izraelu takođe su, prema međunarodnom pravu, odgovorne. “Svaka država koja podržava genocid mora snositi posljedice,” zaključuje Segal.

Raz Segal, glas savjesti u sve mračnijem svijetu, nastavlja upozoravati na zločine u Gazi i šire posljedice za Izrael i međunarodnu zajednicu. Njegova analiza, utemeljena na desetljećima proučavanja genocida, poziva na suočavanje s istinom – ne samo radi pravde za Palestince, već i za spas izraelskog društva od samouništenja. Pitanje koje ostaje visi u zraku: hoće li svijet djelovati prije nego što “nikad više” postane samo prazna fraza?