Škotski profesor objašnjava zašto kiša povećava radnu efikasnost, kako nedostatak sunca mijenja hemiju mozga i zbog čega klimatske promjene donose novi val društvene agresije

Ljekar koji prati kako nas vrijeme oblikuje, prof. dr. Trevor Harley, provodi penzionerske dane u škotskom selu u blizini Dandija. Dugogodišnji profesor psihologije i autoritet u oblasti kognitivnih nauka već više od dvije decenije vodi vlastitu meteorološku stanicu, tražeći u oblacima i sunčevim zracima odgovore na pitanja koja muče ljudsku dušu. Njegov prelazak iz klasične kognitivne psihologije u novu disciplinu, psihometeorologiju, nije bio rezultat tek akademske znatiželje, već posljedica teške životne prelomnice.

Prije šestnaest godina, dok je obavljao funkciju dekana Fakulteta za psihologiju na Univerzitetu u Dandiju, pretrpio je tešku po život opasnu sepsu. Hospitalizacija ga je primorala na zaokret. Povratak iz bolnice i pogled na snježne planinske vrhove okupane ružičastim svjetlom zalazećeg sunca označili su početak novog poglavlja. Odlučio je napustiti rukovodeću poziciju i posvetiti se istraživanju načina na koji atmosfera utiče na ljudsko ponašanje i emocije.

Glavni predmet njegovog proučavanja jeste sezonski afektivni poremećaj, poznat i kao zimska depresija od koje i sam boluje. U pitanju je oblik kliničke depresije čiji su simptomi, letargija, razdražljivost, gubitak radosti i socijalno povlačenje, neposredno povezani sa smanjenjem količine prirodnog svjetla tokom jeseni i zime. Procjenjuje se da u Evropi između dva i osam procenata populacije pati od ovog stanja, zavisno od geografske širine.

Nedostatak sunčeve svjetlosti direktno usporava lučenje serotina i dopamina, ključnih neurotransmitera odgovornih za osjećaj zadovoljstva i optimizma. Kao rešenje za nedostatak svjetlosti u sjevernim krajevima, Harley ističe važnost terapije lampama sa dnevnim svjetlom i nadoknadu vitamina D koji utiče na sintezu serotonina. Pored bioloških tretmana, naglašava i psihološki aspekt prihvatanja nemogućnosti kontrole vremenskih prilika, predlažući uspostavljanje zimskih rituala usmjerenih ka odmoru i unutrašnjoj obnovi.

„Prije sam strahovao od zime jer sam znao šta me čeka i kako će mi se raspoloženje pogoršati. Danas, kada ne možemo kontrolisati vrijeme, moramo ga prihvatiti onakvim kakvo dolazi. Raniji mrak koristim da ranije legnem i čitam bez griže savjesti.”

Uticaj meteoroloških prilika nije ograničen samo na zimske mjesece. Istraživanja pokazuju da kiša ima kompleksan efekat na ljudske aktivnosti. Obimne studije provode u Irskoj pokazuju povećanu stopu depresivnih simptoma kod starijih osoba koje žive u izrazito kišnim regijama, dok su američke analize zabilježile porast pesimizma među berzanskim analitičarima tokom tmurnih dana.

S druge strane, meteorološki uslovi pokazuju neočekivan uticaj na radnu efikasnost. Japanski službenici u bankarskom sektoru obavljali su rutinske kancelarijske zadatke znatno brže tokom kišnih dana. Smanjena privlačnost vanjskog prostora i manjak vanjskih podražaja pogoduju dužoj i stabilnijoj koncentraciji, zbog čega se složeni kancelarijski poslovi najefikasnije obavljaju upravo kada pada kiša. „Berzanski analitičari su pesimističniji glede budućnosti kada pada kiša. Ali su tada i produktivniji. Poslove koji zahtijevaju trajnu koncentraciju najbolje je obavljati upravo kišnim danima.”

Klimatske promjene temeljno mijenjaju tradicionalno poimanje godišnjih doba. Nekadašnji koncept bezbrižnog ljeta ustupa mjesto zabrinutosti zbog ekstremnih toplotnih talasa i požara. Ekstremne vrućine, posebno u kombinaciji sa visokom vlažnošću vazduha, ostavljaju teške posljedice na mentalno zdravlje stanovništva.

Visoke temperature narušavaju kognitivne procese i kvalitet sna, dovodeći do porasta razdražljivosti i agresije. Brojna istraživanja uočavaju direktnu korelaciju između toplotnih talasa i porasta stope nasilničkog kriminala, pa čak i porasta govora mržnje na internetu. Idealni uslovi za ljudsku psihu obuhvataju umjerenu sunčevu svjetlost i temperaturu od oko 21 stepen Celzijusa, dok svaka ekstremna devijacija stvara ozbiljne antropološke i psihološke izazove.

„Prije smo oluje smatrali razornim, a suhe i sunčane dane bezopasnim. To se mijenja, ljeto gubi svoju nevinost. Nekada sam se radovao toplini; danas me ona brine jer ekstremna vrućina podstiče agresiju i narušava donošenje odluka”, zaključio je Harley.

IZVOR: Bosna.hr, ABC