Republikanska stranka započela je unutrašnji obračun nakon teškog poraza na izborima na sredini mandata, u kojem su demokrati preuzeli kontrolu nad oba doma Kongresa. Dok Trumpova administracija krivicu za „plavi tsunami“ nastoji prebaciti na sekretara odbrane Petea Hegsetha i nepopularni rat u Iranu, duboke podjele unutar stranke već otvaraju rani okršaj za predsjedničku nominaciju 2028. godine

Engleska riječ za žrtvenog jarca, scapegoat, doslovno znači „koza koja bježi“. Kako bilježi Stari zavjet, tokom obreda Yom Kippura sprovodio se ritual pročišćenja od grijeha: odabirala bi se dva jarca, od kojih je jedan žrtvovan u čast Boga, dok je drugi, simbolično natovaren krivicom čitave zajednice, slan u pustinju. Otuda pojam jarca koji bježi. U politici, međutim, uvijek postoji neko kome zapadne da plati račun kako bi se zaštitio glavni krivac za nastali haos.

U nedostatku najveće mete, mnogi demokrati, euforični zbog izbornog šamara predsjedniku kakav u Americi nije viđen u posljednjih pola stoljeća, voljeli bi da taj račun ispostave Stephenu Milleru, zamjeniku šefa osoblja Bijele kuće i savjetniku za nacionalnu sigurnost, u kojem vide figuru koja svako jutro sebi ubrizgava dozu čiste zlobe.

Ali strelice ipak lete na drugu stranu, izraz i više nego prikladan za ovu priliku. Donald Trump je još jednom pokazao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Dok su prebrojavani glasovi nakon izborne katastrofe, okupio je novinare kako bi im ponosno pokazao kako napreduju radovi na njegovoj faraonskoj plesnoj dvorani, daleko od svakodnevne stvarnosti u kojoj žive obični Amerikanci.

Na pitanja novinara koji su ga vratili u stvarni svijet, odgovorio je kratkom opaskom: „Radi dobar posao“, odgovarajući na upit hoće li smijeniti sekretara odbrane Petea Hegsetha. Upravo je Hegseth ostao zapamćen kao glavni zagovornik izuzetno nepopularnog rata s Iranom te, prema riječima samog Trumpa, primarni razlog osobnog i stranačkog poraza na ovim izborima. Taj Trumpov pohvalni komentar, međutim, zvuči identično onima koje je izgovarao za druge članove svog kabineta neposredno prije nego što bi im uručio otkaz.

Hegseth u očima javnosti i analitičara predstavlja utjelovljenje maksimalne ineptije i potpunog nedostatka znanja za obavljanje tako ključne funkcije. Od pokretanja nepopularnog sukoba na Bliskom istoku, hvalisanja bombardiranjem navodnih narko-čamaca, masovnih smjena visokih zapovjednika te otvorenog prezira prema Afroamerikancima i ženama u vojsci, pa sve do narušenih odnosa s kongresmenima iz obje stranke, ta ga je putanja učinila najranjivijim članom administracije nakon što se prošlog utorka na biralištima desio „plavi tsunami“.

Uprkos prividnoj podršci predsjednika, „Hegseth se očigledno nalazi u izuzetno delikatnoj poziciji“, izjavio je jedan Trumpov savjetnik za Axios. „To ne znači da će ga predsjednik odmah smijeniti, ali komplikacije i te kako postoje.“

Prije nego što je Trump 28. februara pokrenuo napade na Iran, Hegseth je bio najentuzijastičniji zagovornik tog sukoba, nudeći izuzetno optimistične procjene o tome koliko će se brzo i lako situacija riješiti. No već u augustu, Centralna komanda SAD-a (CENTCOM) užurbano je tražila nove strategije za pritisak na Teheran, što je jasno ukazivalo na to da su vojni zapovjednici iznova procjenjivali kako uopće ostvariti strateške ciljeve koji su Hegsethu djelovali tako jednostavni.

Nijanse u Trumpovom razmišljanju izbile su na površinu u intervjuu za mrežu ABC, gdje je tvrdio kako namjerava zadržati šefa Pentagona na položaju, premda je priznao da bi bilo znatno lakše potvrditi nekog drugog kandidata u Senatu prije nego što demokrati u januaru preuzmu kontrolu nad Kongresom. Iako je ponovio da ima „svu namjeru“ zadržati Hegsetha, nakon što se saznalo da vaga njegovu sudbinu, Trump je naveo kako prima pozive zabrinutih ljudi, dodajući uz opasku da ne razumije „zašto“.

Razloge tih poziva nije teško shvatiti. Demokrati su već najavili da namjeravaju podvrgnuti Pentagon i njegovog prvog čovjeka žestokom nadzoru. Demokratska senatorica Kirsten Gillibrand, članica Odbora za oružane snage, poručila je da će Hegseth biti primoran „položiti račune“ čim preuzmu kontrolu zbog svog „haotičnog i nesposobnog vođenja“.

Ipak, Hegseth bi se s kaznenim mjerama mogao suočiti i znatno ranije. Republikanski zastupnik Thomas Massie obećao je staviti na glasanje prijedlog za njegov opoziv (impeachment) čim se Kongres sastane ovog mjeseca, osim ako šef Pentagona u međuvremenu sam ne podnese ostavku.

U svojim kalkulacijama, Trump je čak sugerirao da bi Hegseth bio vrlo popularan kandidat ako bi se kandidirao za mjesto u Kongresu koje ostaje upražnjeno nakon što je republikanska senatorica Marsha Blackburn izabrana za guvernerku Tennesseeja. Kraj oktobra donio je glasine iz Hegsethovog okruženja da je on i te kako zainteresovan za tu poziciju, pri čemu su jedni tvrdili da tajno vodi kampanju za prelazak u Senat, dok su drugi isticali da je njegova želja bila javna tajna.

Republikanska stranka sada užurbano traži odgovorne za poraz koji ih je koštao kontrole nad oba doma Kongresa. Prve unutrašnje kritike usmjerene su ka Hegsethu, ali strelice se neodoljivo vraćaju i prema samom Trumpu, čija lična podrška nije bila dovoljna da osigura pobjedu kandidatima u tradicionalno konzervativnim država.

Zastupnik Thomas Massie, predstavnik iz Kentuckyja i jedan od republikanaca koji su se od početka protivili vojnoj intervenciji u Iranu, optužuje Hegsetha za učešće u vojnoj operaciji bez odobrenja Kongresa. Njegova inicijativa za opoziv mogla bi dobiti podršku demokrata, iako samo glasanje u Predstavničkom domu ne bi bilo dovoljno za konačnu smjenu bez potvrde u Senatu.

Trump je s druge strane ponovio kako nema namjeru mijenjati šefa Pentagona, braneći ujedno i samu odluku o intervenciji: tvrdio je da bi donio istu odluku bez obzira na izborne posljedice. Ipak, rat je postao centralna tačka podjela. Skok cijena goriva i ekonomski teret vojne operacije direktno su pogodili republikance na izborima gdje su inflacija i kupovna moć bili primarna briga birača.

Potpredsjednik JD Vance bio je među prvima u administraciji koji je izborni slom izravno povezao s bliskoistočnim konfliktom. U poruci objavljenoj nakon izbora, ustvrdio je da je rat bio odlučujući faktor i otvoreno doveo u pitanje one koji su smatrali da ciljevi opravdavaju izborni poraz.

„Ako želite tvrditi da je vrijedilo, da je gubitak Senata na narednih šest godina bila prihvatljiva cijena, samo izvolite“, napisao je Vance. Time je potpredsjednik pokrenuo duboku raspravu o prioritetima administracije, premda je pažljivo izbjegavao izravno optuživanje samog Trumpa koji je naredio operaciju.

Vanceovo stajalište ima dalekosežne implikacije za predsjedničke izbore 2028. godine. Ovaj 42-godišnji potpredsjednik važi za jednog od vodećih pretendenata na Trumpovog nasljednika, s obzirom na to da Trump prema Ustavu nema pravo na treći mandat. Vanceovo protivljenje dugotrajnim vojnim intervencijama čini važan dio njegove političke karijere i snažno rezonira s onim krilom MAGA pokreta koje zagovara manje intervencionističku vanjsku politiku.

Međutim, rat s Iranom ogolio je razlike između tog krila i tradicionalnijih republikanskih lidera koji podržavaju aktivniju vojnu ulogu SAD-a u svijetu. Vance će morati pomiriti te dvije struje ukoliko se odluči boriti za stranačku nominaciju. Pored njega, kao potencijalni kandidati pominju se i državni sekretar Marco Rubio, dok bi odlazni guverner Floride Ron DeSantis mogao ponovo pokušati povratak na nacionalnu scenu nakon neuspjeha u primarnim izborima 2024.

Demokratsko preuzimanje oba doma Kongresa od januara ukida republikansku kontrolu nad odborima i drastično ograničava sposobnost administracije da imenuje zvaničnike, usvaja budžete i prolazi novu legislativu. Trumpu ostaju izvršne ovlasti i pravo veta, ali će za svaku veću inicijativu morati pregovarati s opozicijom. Sukobi oko Irana, pritisak iz Kongresa i nadolazeća borba za 2028. godinu stavljaju Republikansku stranku pred bolno preispitivanje dok pokušava pohvatati konce nakon pretrpljenog izbornog udara.