Plutajuća naselja u Amsterdamu i kuće otporne na poplave u Maasbommelu pokazuju drugačiji pristup životu uz vodu.

Zamislite kuću koja se tokom poplave ne mora braniti vrećama pijeska, nego se zajedno s porastom nivoa vode podiže. Kada se voda povuče, kuća se vraća na prethodni nivo, bez potrebe da se premješta ili ponovo gradi.

U Nizozemskoj takve kuće nisu samo arhitektonska zamisao. One već godinama postoje, a pojedini objekti prošli su i stvarne poplave. Zemlja koja je stoljećima gradila nasipe, kanale i sisteme zaštite od vode posljednjih decenija razvija i drugačiji pristup. Umjesto da se svaka građevina potpuno odvoji od vode, dio objekata projektuje se tako da se prilagođava promjenama nivoa vode.

Jedan od najpoznatijih primjera nalazi se u Amsterdamu, gdje je izgrađeno plutajuće naselje Schoonschip, dok su u Maasbommelu još 2005. godine realizirane kuće koje se tokom poplava mogu podići za nekoliko metara.

U sjevernom dijelu Amsterdama, u kanalu Johan van Hasselt, nalazi se Schoonschip, naselje izgrađeno na vodi. Čini ga 30 plutajućih objekata sa ukupno 46 stambenih jedinica. U njima živi više od stotinu stanovnika, a prve porodice uselile su se početkom 2020. godine.

Za razliku od klasičnih stambenih projekata, Schoonschip je nastao inicijativom budućih stanovnika. Oni su zajedno s arhitektima i stručnjacima planirali izgled naselja, način snabdijevanja energijom i organizaciju zajedničkog prostora. Svaka kuća ima vlastiti arhitektonski izgled, ali su sve povezane pristupnim molovima i zajedničkom infrastrukturom. Pojedini objekti sadrže dvije stambene jedinice, a stanovnici dijele određene sadržaje i prijevozna sredstva.

Naselje je zamišljeno kao zajednica u kojoj se posebna pažnja posvećuje energetskoj efikasnosti, saradnji stanovnika i smanjenju uticaja na okoliš.

Plutanje i stabilnost

Osnovni princip plutajućih kuća relativno je jednostavan, iako je njihova izgradnja tehnički zahtjevna. Kuće se grade na posebno projektovanim plutajućim konstrukcijama, najčešće od vodonepropusnog betona. Iznad njih nalazi se lakša nadzemna konstrukcija, često izvedena od drveta. Betonski donji dio osigurava plovnost i stabilnost, dok se kuća odgovarajućim sistemom pričvršćuje kako je voda ili vjetar ne bi pomjerali izvan predviđenog položaja.

Prema dokumentaciji kompanije Balance d'eau, koja je učestvovala u izgradnji objekata u Schoonschipu, kuće koriste betonska plutajuća tijela i visokoizolirane drvene konstrukcije. To nisu obični čamci na koje su postavljene kuće, nego građevinski objekti projektovani za dugotrajno stanovanje. Poseban izazov predstavljaju priključci za vodu, električnu energiju i kanalizaciju, jer moraju biti izvedeni tako da podnose pomjeranje objekta.

Još zanimljiviji primjer nalazi se u mjestu Maasbommel, uz rijeku Maas. Tamo su 2005. godine izgrađene 32 amfibijske i 14 stalno plutajućih kuća. Za razliku od objekata koji neprestano plutaju, amfibijske kuće pri normalnom vodostaju stoje na svojim temeljima. Kada nivo vode dovoljno poraste, njihova plutajuća konstrukcija podiže se s temelja.

Kuće su povezane s vertikalnim vodilicama koje ograničavaju njihovo horizontalno pomjeranje. Prema podacima Evropske platforme za prilagođavanje klimatskim promjenama Climate-ADAPT, objekti su projektovani tako da mogu podnijeti promjenu nivoa vode do 5,5 metara.

Sistem je imao stvarni test u januaru 2011. godine, kada je došlo do poplave. Tehnički izvještaj navodi da su uspješno prošle kroz poplavu, bez zaglavljivanja u vodilicama. Stanovnici su, ipak, imali poteškoća s pristupom kopnu jer su prilazni putevi bili poplavljeni.

Plutajuće naselje Schoonschip zanimljivo je i zbog načina na koji koristi energiju. Kuće nisu priključene na mrežu prirodnog plina. Za grijanje koriste toplotne pumpe koje preuzimaju toplinu iz vode u kanalu. Na krovovima su postavljeni solarni paneli, dok baterije omogućavaju privremeno skladištenje proizvedene električne energije. Prema podacima naselja, domaćinstva su povezana zajedničkom pametnom električnom mrežom, što omogućava razmjenu energije između kuća. Ako jedna kuća proizvede više električne energije nego što joj je potrebno, višak se može koristiti u drugom domaćinstvu ili pohraniti u baterije.

Koliko to košta?

Prema podacima Climate-ADAPT-a, amfibijske kuće u Maasbommelu prodavane su za približno 320.000 eura u vrijeme izgradnje 2005. godine. Prosječna površina iznosila je oko 120 kvadratnih metara. Za poređenje, prosječna cijena stambene kuće u Nizozemskoj tada je iznosila približno 222.000 eura.

Razvoj plutajućih kuća u Nizozemskoj povezan je s geografskim položajem zemlje i njenom dugom historijom upravljanja vodama. Značajan dio nizozemskog teritorija nalazi se na niskoj nadmorskoj visini, a pojedina područja i ispod nivoa mora. Pored opasnosti od mora, stanovništvo se suočava i s visokim vodostajima velikih rijeka.

Nizozemska je zbog toga razvila složen sistem nasipa, brana, kanala i crpnih stanica. Međutim, savremena politika upravljanja vodama ne oslanja se isključivo na njihovo zadržavanje. Kroz program „Room for the River“, odnosno „Prostor za rijeku“, provode se projekti kojima se rijekama osigurava više prostora za širenje tokom visokih vodostaja.