Zabrana ispijanja kafe bila je strogo politička. Prema hronikama iz tog vremena, osmanski Veliki vezir otišao je u tajnu posjetu jednoj od ovih kahvana i zaključio da dok u krčmama muškarci piju alkohol, opijaju se i veselo pjevaju, u kahvanama ostaju trijezni, lucidni i kuju zavjere protiv vlasti. Kofein se činio kao savršeno gorivo za pobunu, što je za sultanat bilo potpuno neprihvatljivo

U Istanbulu 17. stoljeća, pod vladavinom osmanskog sultana Murata IV, ispijanje šoljice kafe bilo je dovoljan osnov za pogubljenje. Osmansko Carstvo objavilo je rat ovom popularnom napitku, iako to nije bio jedini put u historiji da se tako nešto dogodilo.

Kafa, koja izvorno potiče iz Etiopije, a popularizirana je u Jemenu u 15. stoljeću, brzo je osvojila arapski svijet. Do 16. stoljeća kafane, poznate kao qahveh khaneh, cvjetale su u Istanbulu. Ove ustanove ubrzo su stekle nadimak „škole mudrih“. Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, poput Caffè Procopea u 17. stoljeću ili popularnog Caffè de Flore u 19. stoljeću, ta su mjesta bila centri intenzivne društvene interakcije gdje su se muškarci svih društvenih slojeva okupljali kako bi igrali šah, slušali muziku i, što je bilo najopasnije za svaki apsolutistički režim, slobodno razgovarali i debatirali.

Zato je zabrana ispijanja kafe bila strogo politička. Prema hronikama iz tog vremena, osmanski Veliki vezir otišao je u tajnu posjetu jednoj od ovih kahvana i zaključio da dok u krčmama muškarci piju alkohol, opijaju se i veselo pjevaju, u kahvanama ostaju trijezni, lucidni i kuju zavjere protiv vlasti. Kofein se činio kao savršeno gorivo za pobunu, što je za sultanat bilo potpuno neprihvatljivo.

Sultan Murat IV nije imao lahko djetinjstvo. Na prijestolje je stupio 1623. godine sa samo 11 godina, u carstvu koje je bilo potonulo u haos. Skoro čitavu deceniju njegova majka, sultanija Kösem, vladala je kao regentica dok su se zloglasni janičari, osmanska vojna elita, pobunjivali i ubijali visoke zvaničnike, a carstvo gubilo ključne teritorije poput Bagdada.

Kada je Murat preuzeo vlast u svoje ruke 1632. godine, bio je odlučan da vrati red putem terora. U kafanama je vidio savršeno plodno tlo za janičarske pobune i disidente, pa je čekao savršen izgovor da ih zatvori. Nije morao dugo čekati. Godine 1633. veliki požar opustošio je Istanbul, navodno izazvan nepažnjom jednog pušača, nakon čega Murat IV nije samo zakonom zabranio duhan i opijum, već je zatvorio sve kafane u prijestolnici i zabranio javnu potrošnju kafe pod prijetnjom smrtne kazne.

Provođenje ovog zakona graničilo je s bizarnim. Legenda, koju potvrđuje nekoliko tadašnjih hroničara, govori da je sam Murat IV noću patrolirao ulicama Istanbula prerušen u običnog čovjeka. Bio je naoružan ogromnim mačem teškim skoro 50 kilograma, budući da je bio čovjek izuzetne fizičke snage, i ako bi u mraku uhvatio nekoga kako pije kafu ili puši, obezglavio bi ga na licu mjesta.

Iako pojedini moderni historijari raspravljaju o tome da li je istina da je sultan lično pogubljivao konzumente kafe, postoji konsenzus da je represija bila izuzetno surova. Procjenjuje se da je tokom posljednjih godina svoje vladavine Murat IV bio odgovoran za pogubljenje desetina hiljada ljudi zbog tog tečnog elementa koji je navodno zadavao nevolje njegovoj vladavini. Strah je okovao ulice, a ljubitelji kafe morali su otići u ilegalu, pržeći i pripremajući zrna u potpunoj tajnosti.

Nakon smrti Murata IV, njegovi nasljednici zadržali su zabranu kafe, ali su izmijenili kazne na još teži način. Ako bi vas prvi put uhvatili da pijete kafu, dobili biste teške batine batinom; ako biste ponovili prekršaj, zašili bi vas u kožnu vreću i bacili u vode Bosfora da se utopite.

Ironično, sam sultan bio je velika varalica u tom pogledu: u privatnosti svog dvora bio je strastveni konzument duhana, alkohola i kafe, upravo onih zabranjenih supstanci. Zapravo, ovaj vladar nije poginuo na bojnom polju, već je umro u svom krevetu u mladoj dobi od 27 godina, 1640. godine, od ciroze jetre uzrokovane hroničnim alkoholizmom. Od 18. stoljeća pa nadalje, Osmansko Carstvo je odlučilo oporezivati kafu umjesto da je zabranjuje.

IZVOR: Bosna.hr, NG Historia