Nakon godina takmičenja sa Saudijskom Arabijom i Katarom za kupovinu političkog establišmenta Washingtona, UAE su došli do historijskog zaključka: zašto iznajmljivati međunarodni legitimitet kada možete sami uspostaviti menadžment?

U dramatičnoj eskalaciji kampanje UAE za kupovinu međunarodne naklonosti, Abu Dhabi razmatra novu smjelu akviziciju: generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Ideja je izbila na raskošnom okruglom stolu u Washingtonu, gdje je Tariq al-Laklak, lobista Emirata školovan u Georgetownu, od senatora MAGA-e obaviješten da zapošljavanje bivših zapadnih predsjednika, premijera i raznih trgovaca utjecajem više nije dovoljno.

Nakon godina takmičenja sa Saudijskom Arabijom i Katarom za kupovinu političkog establišmenta Washingtona, UAE su došli do historijskog zaključka: zašto iznajmljivati međunarodni legitimitet kada možete sami uspostaviti menadžment?

Konkurencija je bila ubitačna.

Katar je kupio fudbal, Saudijska Arabija je (barem na trenutak) kupila golf, a Abu Dhabi je kupovao zapadnu vanjsku politiku po veleprodajnim cijenama.

Bivši predsjednici, premijeri, menadžeri hedge fondova i visokoobrazovani stručnjaci iz think-tankova postrojili su se u emiratskom koritu kako bi otkrili iznenađujuće atraktivnu vrijednost preprodaje demokratije.

Skupili su svoje honorare, hvalili vizionarsko vodstvo UAE i ismijavali svoje poslodavce u VIP salonima aerodroma. Amerikanci su to nazivali strateškim partnerstvom. Emirati su to nazivali prijateljstvom. Računovođe su to nazivale operativnim troškom.

Kupovina zapadnih političara bila je laka. Natjerati ih da brane navodne zabave u Dubaiju zahtijevalo bi nešto što se približava istinskom diplomatskom talentu.

Dokumentarac BBC-a “Smrt u Dubaiju” ispitivao je navode da su mlade žene namamljene u emirat obećanjima luksuza i slave influenserki, a zatim podvrgnute seksualnom iskorištavanju i ponižavajućem zlostavljanju. Jedna žena je opisala da je trgovana iz Ugande; druga je prijavila navodni poziv na fetiš zabavu od 16.000 funti, iako poruke nisu bile provjerene.

Washingtonski magnati za odnose s javnošću složili su se da preimenuju skandal u “iskustvenu diplomatiju”, preoblikujući žrtve u dioničare, a bogate zlostavljače u strateške partnere. Ali na raskošnoj konferenciji pored bara posvećenoj poboljšanju imidža UAE, senator Foghorn iz Louisiane Purchase Leghorn imao je znatno grandiozniju ideju. Prebirući pladanj sa zlatnim datuljama, okrenuo se Tariku. “Zašto ne nominujete Lanu?”

“Lana Nusseibeh?”

„Za generalnog sekretara UN-a, pobogu! Ona je tvoj Jared Kushner, Tariq! Mlada, samouvjerena, s Bliskog istoka, i vješta u objašnjavanju zašto su katastrofe zapravo diplomatski pomaci. S tim da je pametnija, ima topliji osmijeh i – moram vam priznati zasluge tamo gdje ih zaslužujete – vjerovatno zna gdje se nalazi Sudan!”

„Ima tu još toga”, dodao je Tariq, lukavo se osmjehujući.

„Njen djed, Anwar Nusseibeh, bio je palestinski državnik i jordanski ministar odbrane”, nasmijao se Tariq. „Njen otac, Zaki, postao je savjetnik šeika Zayeda i proveo decenije u blizini vladarske porodice Emirata. Njen stric Sari je palestinski filozof i bivši rektor Univerziteta Al-Quds. Ta porodica je pregovarala o Bliskom istoku još prije nego što su Amerikanci uopće naučili izgovoriti taj pojam.”

Senator Leghorn je bio oduševljen.

„Palestinsko aristokratsko porijeklo! Plata od vlade Emirata! Obrazovanje u Engleskoj! Razumije Izraelce! Tako mi zlatnih pramenova iz Mar-a-Laga, Tariq, šta ste vi to tamo uzgajali, pobogu? Pa ona je pravi eksperiment iz diplomatske laboratorije! Dodaj joj još doktorat iz Kine i Nobelovu nagradu – makar i za parkiranje – i eto ti najboljeg generalnog sekretara kojeg novac može kupiti.”

U roku od 24 sata, Abu Dabi je mobilisao svakog bivšeg državnika koji je još uvijek bio sposoban unovčiti ček. U UN-u je propalo šest nezvaničnih, probnih glasanja. Washington je želio Trumpovu Nobelovu nagradu za mir, Moskva je tražila poslušnost, a Pariz nekoga ko zna izgovoriti ime Sartre.

Četrdesetosmogodišnja Nusseibeh odjednom je izgledala kao odgovor na pitanje koje niko nije ni postavio. Zatim je novinar ispitivao Nusseibeh o navodima da UAE snabdijevaju oružjem sudanske Snage za brzu podršku.

„UAE kategorički odbacuju te tvrdnje”, odgovorila je ona.

Pravnici UN-a su promptno prekategorisali prijavljeno oružje u „humanitarnu opremu sa balističkim karakteristikama”.

Drugi novinar je spomenuo dokumentarni film BBC-ja o navodnom seksualnom iskorištavanju u Dubaiju. Nusseibeh je pozvala na odgovornost. Konsultanti iz Emirata najavili su simpozij o „osnaživanju žena kroz luksuzno ugostiteljstvo”.

Nazad u Washingtonu, senator je bio oduševljen. „Tariq, ona je savršena. UN daje moralni autoritet ljudima koji se ne mogu složiti oko toga šta je moral.”

„A skandali?”

„Zato i služi stolnjak.”

Izvor: Turkiye Today