Predsjednik Brazila, nekadašnji radnik i sindikalista, istrajan i pragmatičan, spriječio je povratak ekstremne desnice i klana Bolsonaro na vlast. Njegov životni i politički put jedna je od najnevjerovatnijih priča savremene historije

Teško je među više od stotinu svjetskih lidera koji su se ove jeseni obratili Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija pronaći životnu i političku sudbinu tako jedinstvenu, pa i epsku, kakva je ona Luiza Inácija Lule da Silve. Danas osamdesetogodišnjak, rođen u siromašnom Garanhunsu, Lula je u svom desetom obraćanju s govornice UN-a govorio o velikim konceptima, suverenitetu, demokratiji i multilateralizmu.

Pa ipak, na predizbornim skupovima on najviše voli preći na ono intimno. Tamo rado priča o svojoj majci, doni Lindu, nepismenoj ženi koja je s osmoro male djece smogla hrabrosti da napusti muža, živjela u trošnoj kući i podigla ih, oblikujući karakter budućeg predsjednika Brazila.

„Imala je hrabrosti da odgaji osmoro djece i transformiše me u ovo što danas stoji pred vama“, prisjetio se iskusni političar na početku svoje sedme predsjedničke kampanje na stadionu u São Bernardu do Campu, mjestu prepunom nostalgije, gdje je nekada kao radnik predvodio pobunu protiv vojne diktature.

Njegova najnovija, enigmatična i teška izborna bitka pokazala je da ga je majka naučila najvažnijoj lekciji: nikada se ne predavati. Istrajnost koju posjeduje došla je do izražaja nakon šoka u prvom krugu izbora, kada je senator Flávio Bolsonaro, nasljednik ultra-desničarskog klana i sin dosadašnjeg predsjednika, osvojio neočekivano visok procenat glasova, vodeći tijesnu borbu. Ipak, Lula je u drugom krugu uspio napraviti historijski preokret koji je malo ko prognozirao. Osvojio je svoj treći, neuzastopni predsjednički mandat i tako iznova postavio branu širenju desnog radikalizma u najvećoj demokratiji Latinske Amerike.

Luiz Inácio Lula da Silva ostvario je nevjerovatan politički povratak, pobijedivši u dramatičnom drugom krugu predsjedničkih izbora s 50,9% glasova naspram 49,1%, koliko je osvojio dosadašnji desničarski lider Jair Bolsonaro. U najneizvjesnijoj i najvažnijoj izbornoj utrci u modernoj historiji Brazila, tesna pobjeda od nepuna dva procenta razlike omogućila je 77-godišnjem ljevičarskom lideru osvajanje trećeg predsjedničkog mandata, čime je zaustavljen uspon ekstremne desnice i najavljen radikalan zaokret u vođenju najveće latinoameričke države.

Lula je u svojim govorima isticao da se u Brazilu ne bira samo predsjednik, već se bira između „demokratije i negacionizma“, te između napretka i povratka u prošlost isključenosti. Njegov izborni uspjeh dodatno učvršćuje nevjerovatno naslijeđe lidera Radničke partije (PT) nakon šest decenija provedenih u politici. Izvlačenje miliona Brazilaca iz krajnjeg siromaštva ostaje najveće dostignuće njegovog života, iako se u ovoj kampanji morao suočiti i sa zasićenjem naroda nakon dugogodišnje vladavine njegove stranke.

Lulina životna snaga i optimizam nisu se slomili ni pred najvećim nedaćama: zatvorom, gubitkom supruge, teškim bolestima poput raka ili tri izborna poraza koja su prethodila njegovom prvom dolasku na vlast početkom ovog vijeka. Malo je demokratskih lidera koji su vladali duže od njega u tako složenoj i golemoj zemlji od 214 miliona stanovnika. U brazilskoj historiji, jedino su car Pedro II i predsjednik Getúlio Vargas proveli više vremena na vlasti.

Njegova životna priča dobro je poznata i još uvijek inspiriše najsiromašnije, iako ga polovina Brazila i danas duboko prezire i krivi za korupcijske skandale. Napustio je metalsku fabriku u kojoj je izgubio mali prst lijeve ruke kako bi se borio kroz sindikate, a 1980. osnovao je Radničku partiju (PT) shvativši da u parlamentu nema radnika koji bi branili prava onih koji zapravo grade ekonomiju.

Odatle je stigao do predsjedničke palate s misijom koja je tada zvučala gotovo revolucionarno: „uključiti siromašne u državni budžet“. Posvetio je politički vijek preraspodjeli bogatstva s ciljem prevazilaženja historijskih nepravdi. Vlade PT-a stvorile su nezamislive šanse za ljude koji su, poput njega, rođeni u bijedi i gladi. Kako sam voli reći, djeca kućnih pomoćnica i portira danas u Brazilu mogu postati ljekari ili diplomate.

Njegov bliski prijatelj, pisac i dominikanski fratar Frei Betto, s kojim se druži još iz vremena kada je Lula bio samo sindikalni lider, opisuje njegovu političku formulu: „On vlada s mnogo tolerancije, uvijek otvoren za dogovor. To je vještina iz sindikalnih dana kada je pregovarao s krupnim industrijalcima. Za to je trebalo mnogo fleksibilnosti i političkog takta.“

Lula je rođeni pragmatičar, obdaren karizmom koja mu omogućava da pronađe zajednički jezik čak i s liderima s kojima nema ništa zajedničko. „Izuzetno je vješt, čak i oni koji ga ne vole promijene mišljenje kada ga upoznaju“, kaže Betto, dodajući da Lula ne govori samo glasom već i toplim, fizičkim dodirom koji razoružava sagovornike, bilo da je riječ o predsjedniku neke velesile, beskućniku ili šefu multinacionalne korporacije. Strane državnike oslovljava sa „drugovi“ (companheiros), a strogu diplomatsku atmosferu često razbija šalama i pričama o nogometu.

Izvori bliski njegovoj vladi ističu njegovu autentičnost. On se ne mijenja kada putuje u inozemstvo; govori ono što misli, bez mnogo filtera, a donošenje odluka mu je pretežno demokratsko i okrenuto konsenzusu. Ipak, pojedini bliski saradnici primjećuju da je nakon boravka u zatvoru, gdje je proveo 580 dana pod optužbama koje su kasnije poništene zbog proceduralnih grešaka, postao usamljeniji i da mu nedostaje stari krug prijatelja koji su mu bez ustručavanja govorili istinu.

U njegovom životu danas ogroman uticaj ima supruga Janja da Silva, sociologinja i stranačka aktivistica. Ona ne samo da usmjerava njegovu pažnju na društvena pitanja poput prava žena, već strogo brine o njegovom zdravlju i rutini. Lula svakog jutra vježba, a snimci iz teretane dio su pažljivo osmišljene strategije da se javnosti prikaže vitalan lider, iako su njegove godine i zdravstveno stanje, uključujući operacije i terapije, bili tema opozicionih napada.

Iako je ranije najavljivao da se neće ponovo kandidirati, malo ko vjeruje da će se povući. Problem je i u tome što Radnička partija nije pripremila novog lidera za budućnost, pa Lula ostaje nezamjenjiv. Dok se bori s izazovima i vodi zemlju kroz duboke podjele, Lula u svom prepoznatljivom stilu na skupovima baka i djedova baci poneku šalu, poručujući da ima „pakt s Bogom“ da doživi stotu. Brazilski politički ep se nastavlja, a Lula još jednom ispisuje njegove ključne stranice.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais