Praktično sve ankete privatnih istraživačkih instituta ukazuju na uvjerljivu pobjedu desnice, pri čemu bi Narodna stranka (PP) i desničarski Vox zajedno mogli osvojiti više od 50% glasova, koalicija koja bi preuzela vlast nakon osam godina vladavine ljevice

Španci će ponovo izaći na birališta 29. novembra. Premijer Pedro Sánchez odlučio je raspisati izbore nekoliko mjeseci ranije nego što je planirano, i to nakon što je prošlog petka u Kongresu doživio težak poraz obaranjem dviju ključnih uredbi o stanovanju. Sánchez je sumirao izuzetno težak i turbulentan zakonodavni mandat te pozvao građane da pruže veću podršku progresivnom projektu koji je u petak doživio slom, kada se pokazalo da vlada nema parlamentarnu većinu čak ni za usvajanje hitnih mjera u oblasti stambene politike.

„Prije više od tri godine, birači su odlučili da se ponovo opredijele za progresivnu koalicionu vladu. Morali smo upravljati krizama bez presedana, navigirati kroz veoma tešku međunarodnu situaciju; morali smo raditi s izuzetno konfliktnim i konfrontirajućim Kongresom. Morali smo se boriti protiv veoma moćnih elita koje ne izlaze na izbore, ali žele kontrolisati našu zemlju. I sve to uz najgoru opoziciju u historiji, koja blokira politike koje su bile dobre za zemlju i sabotira ih sa nivoa autonomnih pokrajina“, objasnio je Sánchez.

„Prebacili smo više resursa ovim regionalnim vladama nego ikada ranije, a oni su kupovali luksuzne stanove i privatizovali bolnice“, izjavio je premijer, direktno napadajući predsjednicu autonomne zajednice Madrid, Isabel Díaz Ayuso. „Uprkos tome, Španija je nastavila ići naprijed; to je najbrže rastuća ekonomija u Evropskoj uniji, a kupovna moć građana porasla je tri puta više nego u Francuskoj ili Njemačkoj. Proširili smo stipendije, porodiljska odsustva, zaštitu za stare i nemoćne, te usluge zdravstvenog sistema. Pokrenuli smo duboku modernizaciju zemlje pomoću fonda Next Generation EU. Više od polovine naše energije danas dolazi iz obnovljivih izvora. I odbili smo žrtvovati državu blagostanja na oltaru cilja od 5% deficita“, insistirao je španski premijer.

„Uradili smo sve što je u našoj moći; trudili smo se da izgradimo bolji svijet. Podržali smo Ukrajinu, Evropsku uniju i Ujedinjene nacije, boreći se protiv tyrana i tehno-oligarha. Udvostručili smo našu međunarodnu pomoć. Sve je to učinilo Španiju globalnim merilom za mir, feminizam i prosperitet. Postigli smo najbolje ekonomske i socijalne rezultate od svih dosadašnjih vlada. To je činjenica“, istakao je Sánchez, naglašavajući pozitivan međunarodni ugled koji je zemlja izgradila.

„Želim se zahvaliti ostalim parlamentarnim snagama na njihovoj velikodušnosti. Hvala i društvenoj većini koja je pokazala svoje najbolje lice. Znam da je ta većina ogorčena onim što se dogodilo u Kongresu. Znam da smo pravili greške. Još uvijek ima mnogo socijalnih nepravdi koje treba ispraviti, mnogo ciljeva koje treba ostvariti u javnim službama i stambenom sektoru. Istina je da nam je, da bismo uradili više, potrebna podrška naroda; moramo osigurati da nam Parlament dodijeli daleko širu progresivnu većinu. Zato sam, nakon što sam obavijestio kralja, odlučio sazvati vanrednu sjednicu Vijeća ministara kako bih raspisao izbore za 29. novembar. Sada sve zavisi od vas. Svijet se približava veoma kompleksnom vremenu“, zaključio je predsjednik vlade u kratkom obraćanju u kojem nije objasnio šta će učiniti sa oborenim uredbama.

Nakon ovog obraćanja uslijedila je vanredna sjednica Vijeća ministara kako bi se finalizirao poziv na izbore, dok se radilo na određivanju hoće li odbijene uredbe o stanovanju ponovo biti upućene u proceduru u istom ili izmijenjenom tekstu.

Nakon vikenda provedenog u promišljanju i brojnim konsultacijama sa članovima svoje vlade, liderima stranke i partnerima iz drugih političkih opcija, Sánchez je odlučio preduzeti korak raspuštanja Parlamenta devet mjeseci prije isteka mandata. Ovaj put to nije bilo kao 2023. godine, kada je premijer neočekivano objavio raspisivanje izbora samo nekoliko sati nakon teškog poraza Socijalističke radničke partije (PSOE) na lokalnim i regionalnim izborima. Ovoga puta, Sánchez je vagao odluku nekoliko dana i slušao mišljenja unutar socijalističkog rukovodstva i istaknutih članova vlade, koji u trenutnom političkom trenutku vide priliku da uđu u izbornu bitku u nešto povoljnijim uslovima nego prije nekoliko sedmica.

Iako zvanična kampanja počinje tek 15 dana prije glasanja, španska politika je već u potpunosti prešla u izborni režim. Na neki način, u tom režimu se nalazi već mjesecima, posebno zbog opozicije koja je tražila izbore praktično od samog početka ovog mandata. Sánchez je izvučen neozlijeđen iz svog odvažnog poteza 2023. godine, kada je prkosio svim anketama i uspio zadržati vlast putem koalicionih sporazuma, uprkos tome što nije osvojio najviše glasova.

Međutim, sadašnji izazov je daleko komplikovaniji. Praktično sve ankete privatnih istraživačkih instituta ukazuju na uvjerljivu pobjedu desnice, pri čemu bi Narodna stranka (PP) i desničarski Vox zajedno mogli osvojiti više od 50% glasova — koalicija koja bi preuzela vlast nakon osam godina vladavine ljevice.

Strategija koju će Sánchez pokušati primijeniti jeste mobilizacija progresivnih birača razočaranih nakon burnog mandata. Taj mandat obilježili su ulični protesti zbog zakona o amnestiji, razne krize, od katastrofalnih poplava u Ceuti do željezničke tragedije u Adamuzu, te ozbiljni slučajevi korupcije u samom unutrašnjem krugu socijalističkog lidera, zbog kojih su se njegovi najbliži saradnici, José Luis Ábalos i Santos Cerdán, našli u zatvoru. PSOE će sada upotrijebiti sva raspoloživa sredstva kako bi pokušao vratiti one dijelove biračkog tijela koji su najosjetljiviji na stambenu krizu, pitanje koje je iznenada preuzelo primat na nacionalnoj političkoj agendi.

Povod za raspisivanje izbora bio je poraz u Kongresu kada su oborene dvije uredbe koje je vlada izradila kao odgovor na masovne socijalne proteste proizašle nakon deložacije 87-godišnje Maricarmen Abascal u Madridu. Ovaj parlamentarni poraz dogodio se kada je katalonska separatistička stranka Junts udružila snage sa desnicom, uprkos tome što je vlada prethodno pregovarala o dijelu sadržaja tih uredbi sa katalonskim zagovornicima nezavisnosti.

Ovaj neuspjeh u parlamentu ogolio je ono što je bilo evidentno mjesecima: Sánchez nema stabilnu parlamentarnu većinu za usvajanje mjera od bilo kakvog realnog značaja. Time je propao i premijerov plan da predstavi prvi budžet za čitav mandat, kako bi bar prikazao pregovaračku volju, ponudio deklaraciju o namjerama u pogledu budućih socijalnih mjera i produžio svoj boravak na vlasti za još nekoliko mjeseci.

Za PSOE, zaokret u javnom diskursu nakon deložacije Maricarmen Abascal i masovnih protesta zbog cijena stanovanja predstavlja priliku da se suoči s izborima u klimi koja je nešto povoljnija u odnosu na ranije sedmice. Kriza u Ceuti i oštro kritikovana reakcija vlade ranije su ozbiljno narušile moral socijalista, jer je migrantski talas u prvi plan izbacio temu za koju svi analitičari smatraju da pogoduje desnici. Kod stanovanja je situacija obrnut. Ankete pokazuju da većina građana, uključujući i visok procenat desničarskih birača, podržava mjere koje zagovara ljevica, poput kontrole zakupnina i ograničavanja cijena stanovanja.

Još jedna velika prepreka s kojom će se Sánchez morati suočiti jeste slabost i fragmentacija političkog prostora lijevo od PSOE-a, koji je bio ključan za sprečavanje pobjede desnice 2023. godine. Ono što je ranije bilo poznato kao platforma Sumar, a sada nastupa pod nazivom Frente Amplio, uopšte nema definisanog zajedničkog kandidata. Za razliku od prethodnih izbora, ovaj politički blok bi mogao izatći podijeljen u dvije frakcije ukoliko se ne razriješi duboki sukob s pokretom Podemos.

Na desnoj strani političkog spektra vlada euforija. Posebno nakon značajnog pada podrške vladi tokom krize u Ceuti, Narodna stranka (PP) pod vodstvom Alberta Núñeza Feijóoa i Vox počeli su vjerovati da im pobjeda ovaj put ne može izmaći. Međutim, to neće spriječiti borbu za prevlast između ove dvije stranke kako bi se odredio odnos snaga u budućoj vladi ukoliko obezbijede većinu. Tokom protekle tri godine, PP je stagnirao na oko 30% podrške, s rezultatima vrlo sličnim onima iz 2023., dok je Vox zabilježio značajan rast.

Ovaj poziv na birališta zatvara jedan od najburnijih i najatipičnijih zakonodavnih mandata u gotovo pola stoljeća španske demokratije. Po prvi put u novijoj historiji, lider stranke koja je osvojila najviše glasova, u ovom slučaju PP, nije položio zakletvu kao predsjednik vlade. Sánchez je tada zadržao svoju poziciju zahvaljujući složenoj i izuzetno krhkoj matematici stranačkih paktova, uveliko zaviseći od stranke Junts, koju vodi izbjegli bivši katalonski predsjednik Carles Puigdemont.

Junts je pristao podržati Sáncheza u zamjenu za kontroverzni zakon o amnestiji za osuđene u procesu secesije Katalonije iz 2017. godine. To je izazvalo prvu veliku političku oluju u mandatu, pri čemu je desnica masovno izašla na ulice, a bivši premijer José María Aznar uputio poziv svima koji žele srušiti vladu porukom: „Ko god može, neka učini šta može.“

Amnestija se, međutim, nije mogla primijeniti na sve, uključujući samog Puigdemonta, usljed otpora Vrhovnog suda Španije. S vremenom se Junts sve više udaljavao od vladajuće većine. Kako se težište sa teritorijalnih i nacionalnih pitanja pomjeralo ka ekonomskim i socijalnim temama, postalo je jasno da je ljevičarska većina nestala. To je na kraju dovelo do toga da Junts u brojnim glasačkim rundama udruži snage sa svojim navodnim najvećim protivnicima, PP-om i Voxom. Gubitak većine doveo je do još jedne presedanske situacije: Sánchezov mandat završava a da u tri godine nije uspio predstaviti niti jedan jedini državni budžet.

Kraj ovog saziva Parlamenta nosi sa sobom i posebnu ironiju: upravo je Junts, ista ona grupacija koja je omogućila početak Sánchezove vlade, uzrokovala i njen konačni pad, i to samo nekoliko dana prije nego što bi se mogao otvoriti put za povratak Puigdemonta u Španiju.

Drugi veliki front koji je neprestano podrivao poziciju socijalističkog lidera bilo je pravosuđe. Neke sudske odluke prošle su bez većih osporavanja, poput presude bivšem ministru Ábalosu ili istrage u slučaju korupcije vezanom za Leire Díez, dok su druge izazvale žestoke političke okršaje. Tu se prvenstveno misli na procese vođene protiv Sánchezove supruge i njegovog brata, kao i na suđenje koje je rezultiralo osuđujućom presudom za bivšeg generalnog državnog tužioca, Álvara Garcíju Ortiza.

Iako je uspio prebroditi neke druge teške krize, poput katastrofalnih poplava u Valensiji u oktobru 2024. godine, situacija u Ceuti otvorila je novu duboku ranu u kredibilitetu njegove vlade.

Sánchez je tokom svoje karijere izgradio gotovo legendarni status političara sposobnog da prevaziđe najveće prepreke, još otkako ga je stara garda PSOE-a smjenila 2016. godine jer je odbio podržati konzervativca Mariana Rajoya. Međutim, nikada se dosad nije morao penjati na tako visoku i strmu planinu kao što su ovi predstojeći izbori, koje je mjesecima pokušavao izbjeći sve dok surova realnost Parlamenta bez većine konačno nije odnijela pobjedu.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais