Svaki izborni ciklus u Bosni i Hercegovini nosi sa sobom neku vrstu političkog nadrealizma, ali ono što se dogodilo na relaciji između radničkog Švrakinog Sela i historijskog jezgra sarajevske starogradske čaršije zaslužuje poseban tretman u analitici bosanskohercegovačke demokratije

Prisetimo se na trenutak 2022. godine. Biračko mjesto Švrakino Selo II/2, smješteno u Osnovnoj školi „Džemaludin Čaušević“ u sarajevskoj općini Novi Grad, postalo je prava izborna senzacija. Na tom mjestu je candidate HDZ-a BiH Borjana Krišto osvojila 128 glasova, odnosno 41,83 posto. Iza nje ostao je lider SDA Bakir Izetbegović s 93 glasa (30,39 posto), dok je Denis Bećirović osvojio 47 glasova (15,36 posto).

Četiri godine poslije, izborni inženjering i izborni entuzijazam ne samo da nisu utihnuli, već su se premetnuli iz radničkih naselja u same mahale i kaldrme Starog Grada.

Da bismo razumjeli razmjer ovog fenomena, valja se prisjetiti osnovne statistike. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Općini Stari Grad u Sarajevu živjelo je ukupno 685 Hrvata. Međutim, prema službenim evidencijama Vrhbosanske nadbiskupije koje se redovno objavljuju u časopisu “Vrhbosna”, broj katolika u Sarajevskom dekanatu smanjio se od 2013. godine za čak 40 posto.

Primijenimo li taj postotak osipanja na 685 starogradskih Hrvata, dolazimo do matematičke vjerovatnoće da ih u ovoj općini danas živi približno 410. Uzimajući u obzir da je starosna struktura u Starom Gradu takva da je oko 20 posto maloljetnih osoba, dobijamo brojku od približno 330 potencijalnih punoljetnih glasača iz reda hrvatskog naroda. Kako je ukupna izlaznost na izborima u Starom Gradu bila nepunih 40 posto, prosta računica nas dovozi do najpreciznijeg mogućeg zaključka: na ovim izborima u Općini Stari Grad glasalo je u najboljem slučaju oko 130 Hrvata.

A sada slijedi izborni rasplet na rubu naučne fantastike.

Prema preliminarnim rezultatima, kandidati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda osvojili su u Starom Gradu ukupno 2.890 glasova, odnosno 11,65 posto od ukupnog broja izašlih birača. Bivši pripadnik Armije RBiH Slaven Kovačević skupio je 2.277 glasova, bivši pripadnik HVO-a Zdenko Lučić osvojio je 603 glasa, dok je nositeljica takozvanih “hercegobosanskih vrijednosti” Darijana Filipović uspjela prikupiti 101 glas.

Ako pretpostavimo da su za Darijanu Filipović glasali uglavnom preostali Hrvati, te da je poneki od onih 130 realnih hrvatskih glasova otišao Kovačeviću, Bećiroviću, Izetbegoviću, Efendiću i nesretnom Fahrudinu Radončiću, neumoljiva logika nalaže samo jedno: za bivšeg bojovnika HVO-a Zdenka Lučića glasali su dominantno – nehrvati. S obzirom na to da u Starom Gradu živi preko 90 posto Bošnjaka, sasvim je jasno da su se glasači za HVO profilisali upravo među Bošnjacima od Širokače i Jarčedola, preko Vratnika i Logavine, pa sve uzduž Sedrenika do Mošćanice.

Tamo gdje se nekada pjevalo o sevdahu, danas se očito sa simpatijama gleda na kandidate HVO-a. Analiza po biračkim mjestima pokazuje fascinantan nivo “multietničke širine” starogradskih mahala:

Vratnik: Za bojovnika HVO-a Vratničani su izdvojili 46 glasova.

Bistrik: Bio je još izdašniji i počastio ga sa 60 glasova.

Jarčedoli i Hrid: Ubilježili su 41 glas za Lučića.

Širokača i Babića Bašča: Osvojio je po skromnijih 25 glasova na obje lokacije.

Mjedenica: Izdvojila 22 glasa.

Sumbuluša: Ubilježila 15 glasova.

Ferhadija: Dala mu 21 glas.

Kovači: U neposrednoj blizini šehidskog mezarja na Kovačima, Lučić je prikupio 23 glasa.

Logavina: Područje gdje je ostvario naročitu popularnost – ukupno 79 glasova.

Mahmutovac: Skupio 42 glasa.

Mošćanica: Dala mu 62 glasa.

Sedrenik: Ubilježio 52 glasa.

Baščaršija: Ispratila ga sa 54 glasa.

Usporedbe radi, osnivač SBB-a Fahrudin Radončić osvojio je u čitavom Starom Gradu ukupno 279 glasova. Drugim riječima, Radončić je u skoro svakoj starogradskoj mahali bio lošije plasiran od bivšeg pripadnika HVO-a Zdenka Lučića.

Poseban kuriozitet, kakav se rijetko viđa bilo gdje osim u sarajevskoj političkoj stvarnosti, zabilježen je u samom centru grada, u ulici Ferhadija. Iako je Bakir Izetbegović u cijeloj općini Stari Grad osvojio tri puta više glasova od Zdenka Lučića i Darijane Filipović zajedno, u same dvije centralne gradske ulice Ferhadije, Lučić i Filipović su zajedno osvojili 30 glasova, dok je sam Izetbegović dobio svega 29.

Priča o Zdenku Lučiću ne završava na Baščaršiji. Njegov izborni rezultat otkriva da je popularniji u glavnom gradu države nego u svom “prirodnom” okruženju. Lučić je na ovim izborima osvojio znatno više glasova u Sarajevu nego u Mostaru.

U Kantonu Sarajevo Lučić je dobio ukupno 7.555 glasova, dok je u Gradu Mostaru osvojio 5.414 glasova – dakle, u Sarajevu je ubilježio skoro 2.100 glasova više nego u Mostaru. Procentualno gledano, njegov rezultat je skoro preslikan u oba grada: osvojio je oko 22,6 posto glasova za hrvatskog člana Predsjedništva u Kantonu Sarajevo, naspram 22,2 posto u Mostaru.

Pregled po sarajevskim općinama pokazuje raspored ove neočekivane podrške:

Novi Grad: 1.899 glasova

Novo Sarajevo: 1.736 glasova

Centar: 1.452 glasa

Ilidža: 1.110 glasova

Stari Grad: 603 glasa

Vogošća: 307 glasova

Hadžići: 224 glasa

Ilijaš: 205 glasova

Trnovo: 19 glasova

Od ukupno 52.869 glasova koliko je Lučić osvojio u cijeloj Federaciji BiH, oko 14 posto dolazi upravo iz Kantona Sarajevo, dok je u Mostaru osvojio tek oko 10 posto. Dodatno, u baš svim općinama Kantona Sarajevo, Zdenko Lučić je osvojio više glasova od svoje protivkandidatkinje Darijane Filipović.

Švrakino Selo je tako s trona izbornih fenomena smjenila sama čaršija. Dok su se nekada analitičari čudili kako radnička naselja biraju predstavnike s hercegovačkih lista, danas starogradske mahale sa Sedrenika, Vratnika i Mošćanice sa sasvim novim izbornim entuzijazmom dokazuju da Sarajevo nema nikakvih predrasuda pa ni prema glasačkom listiću na kojem stoji ime bivšeg pripadnika HVO-a.