Izuzetno vrijedna pisma i poslovni spisi pronađeni u potkrovlju stare sinagoge u Kairu pružaju nam fascinantan uvid u smjele trgovačke prakse i razvijene ekonomije na prostoru srednjovjekovnog Egipta pod vlašću dinastije Fatimida

U uvriježenom historijskom narativu dugo se smatralo da je trgovački kapitalizam rođen u bogatim italijanskim gradovima-državama. Međutim, nova istraživanja i izuzetni arhivski pronalasci iz sjene potiskuju taj evrocentrični pogled na ekonomsku historiju.

Decenijama se u ekonomskoj historiji smatralo da su ključni kapitalistički mehanizmi nastali u Trstu, Veneciji i Genovi tokom 12. i 13. vijeka. Historičar Roberto Lopez je svoju čuvenu tezu o „trgovačkoj revoluciji“ izgradio upravo na temelju italijanskih bilježničkih knjiga iz tog perioda. Ti zapisi jasno pokazuju ugovore kapitalističke prirode: investitor uloži novac u prekookeansko putovanje i po povratku broda ostvaruje profit razmjeran uloženom riziku.

Međutim, proučavanje Kairske Genize u potpunosti ruši ovu tezu. Riječ je o izuzetnoj arhivskoj građi pronađenoj u potkrovlju sinagoge Ben Ezra u Fustatu, starom dijelu Kaira. Pojam geniza u doslovnom smislu označava prostoriju u sinagogi u koju se odlažu spisi koji više nisu u upotrebi, ali se zbog prisustva Božijeg imena u tekstu ne smiju uništiti. Tako je sačuvana građa od preko desetina hiljada vjerskih i privatnih tekstova, te stotine trgovačkih pisama.

„Ova pisma, pisana judeo-arapskim jezikom, arapskim tekstom na hebrejskom pismu, nisu jednostavna za čitanje, ali postojanje ovih arhiva mijenja sve“, ističe Chris Wickham, historičar, profesor emeritus sa Univerziteta u Oxfordu. „Evropljani često imaju tendenciju vjerovati da su oni izumili kapitalizam. Zbog toga je Lopez 1971. godine potpuno ignorirao radove Sholoma Dova Goiteina, koji je još četiri godine ranije objavio kapitalnu studiju o egipatskim trgovcima iz 11. stoljeća, koristeći upravo izvore iz Genize.“

U svojoj knjizi The Donkey & The Boat (2023), Wickham naglašava da fokus ne treba biti isključivo na luksuznoj trgovini na daljinu i velikim jedrenjacima, već na lokalnim tržištima i svakodnevnoj robi poput žita, drvene građe, keramike i tekstila.

Ekonomije 10. stoljeća u Egiptu, Tunisu (Ifrikiji), Siciliji i Al-Andalusu bile su izuzetno složene i međusobno povezane. Egipat je još od doba Rima važio za žitnicu Mediterana, a pod fatimidskim halifama od 969. godine Kairo postaje centar koji kontrolira mediteranske obale od Alžira do Sirije.

Posebno fascinira činjenica da su egipatski trgovci tog doba razvili sistem dislocirane proizvodnje. Oni su izvozili sirovi tekstil na Siciliju i u Tunis kako bi tamo bio jeftinije otkan, a potom ga preprodavali na sve četiri obale Sredozemlja. „To je izvanredno saznanje“, objašnjava Wickham. „Do sada se smatralo da se takav vid industrijske organizacije razvio tek u 13. stoljeću u Flandriji, Engleskoj i Italiji. Obim investicija u Egiptu u 10. vijeku bio je znatno veći nego u italijanskim gradovima čitavo stoljeće kasnije.“

Govoreći o pojmu rizika i investiranja, Wickham pravi jasnu razliku između obične trgovine i modernog kapitalističkog poduhvata. „Svi trgovci su znali za opasnosti od oluja i gusara na Mediteranu, ali ako ukalkulišete taj rizik, profit postaje višestruko veći. Prije 14. stoljeća pomorsko osiguranje nije postojalo. Zato je investiranje ključni faktor. Viking koji otplovi za Britaniju s robom i vrati se s drugom robom jeste trgovac, ali to nije kapitalizam. Kapitalizam nastaje kada investitor ostane u svojoj kući, a novac da kapetanima brodova koji kupuju robu i preuzimaju rizik. Znati kome možete povjeriti kapital u 11. vijeku bilo je od presudnog značaja.“

Kako su onda italijanski gradovi na kraju potisnuli bogate islamske trgovačke mreže? Prema riječima prof. Wickhama, Italijani se nisu pojavili s novim idejama, već su se prosto uskočili u već razvijene trgovačke rute Sredozemlja i to primjenom vojne sile.

Napadima poput onog na Palermo 1060-ih, aktivnim učešćem u Križarskim ratovima te preuzimanjem koristi od normandijskog osvajanja Sicilije, geopolitička vaga u 12. stoljeću pretegnula je na stranu latinskog kršćanstva. Pored toga, Italija je u to doba izrasla u snažnu proizvodnu regiju koja je nudila oružje i kvalitetne tkanine, čime je trajno promijenjena ravnoteža trgovačkih interesa na Sredozemnom moru.

Uprkos kasnijem historijskom preokretu, spisi iz Kairske Genize ostaju neoboriv dokaz da su temelji moderne globalne trgovine i investicionog kapitalizma postevljeni na istočnim i južnim obalama Sredozemlja stoljećima prije nego što su procvjetali u Evropi.

IZVOR: Bosna.hr, L'Histoire