Poznati i manje poznati radovi Hazima Šabanovića su prilozi osmanistici, historiji kulture Bošnjaka, predmodernoj povijesti južnoslavenskih zemalja. U pravilu, to su izvorni prilozi naučnim disciplinama historije i stoga značajni prilozi nauci i njezinim kulturnim učincima.
Bilo bi teško precijeniti naučnu vrijednost i kulturnu važnost pisanog opusa Hazima Šabanovića. To je opus koji djeluje snagom naučne logike i preciznog, jasnog naučnog izraza, opus u kojem fascinira značajnost tema i utemeljenost i pouzdanost uvida autora koji je napustio ovaj svijet na početku pedesetšeste godine života. Da je iza sebe ostavio samo Bosanski pašaluk, ili samo studiju, prijevod i historiografske i terminoške komentare Putopisa Evlije Čelebije, ili samo Književnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Hazim Šabanović bi zaslužio opće poštovanje. Ova djela su, međutim, dio Šabanovićeva opusa, svakako značajniji, poznatiji dio, ali dio opusa kojemu također pripada obilje radova koje je Hazim Šabanović objavio u periodičnim, prigodnim i samostalnim publikacijama, kao i zamašni fond njegovih neobjavljenih prijevoda i obrada osmanskih dokumenata.
Poznati i manje poznati radovi Hazima Šabanovića su prilozi osmanistici, historiji kulture Bošnjaka, predmodernoj povijesti južnoslavenskih zemalja. U pravilu, to su izvorni prilozi naučnim disciplinama historije i stoga značajni prilozi nauci i njezinim kulturnim učincima.
Za događaj se kaže da je prekid uobičajenog toka stvari, čin koji ima učinke. Za pisani opus Hazima Šabanovića se zna da je djelo koje je djelovalo i koje djeluje. Bosanski pašaluk je temeljna studija o formiranju i upravnom ustrojstvu Bosanskog ejaleta, bosansko je izdanje Čelebijine Sejahatname, sa tekstom prijevoda i razjašnjavajućim tekstovima prevodioca, nezaobilazno u kulturno-historijskim studijama južnoslavenskih gradova, zemalja i naroda u sedamanestom stoljeću, posmrtno objavljeno, i nezavršeno, djelo Književnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, temeljno je djelo kulturne povijesti Bošnjaka. U sličnoj djelotvornosti su objavljeni i traju Krajište Isa-bega Ishakovića, Šabanovićeve studije o povijesti Beograda, Bosanski divan.
Muhamedu Hami Šabanoviću dugujem znanje o jednom primjeru odnosa Hazima Šabanovića prema poslu kojim se bavio. Naime, jednog poslijepodneva, Hazim je došao na željezničku stanicu u Sarajevu da među putnicima na čuvenom „lokalu“, vozu koji je saobraćao između Sarajeva i Kaknja kao glavno prevozno sredstvo radnika, učenika i studenata tih šezdesetih godina, nađe komšiju Jamakovića iz Poriječana. Kada ga je našao upitao je Jamakovića kako njegova mati zove kolić koji se zabija u zemlju, a koji je na vrhu špage kojom se veže krava ili konj da pase. Jamaković je rekao da ne zna i Hazim je, vjerovatno razočarano, objasnio da je ustao iza radnog stola i došao na stanicu da se podsjeti na bosansku riječ koju najstariji ljudi u Porijerčanima koriste za kolić, jer mu je stalo do bosanske riječi a ne njezina opisnog zamjenjivanja. Kada je Jamaković predložio da mu sutra ujutro prenese tu riječ od matere, a Hazim kazao da ne može čekati do sutra, neko je iz društva „lokalaca“ sugerirao Hazimu da sjede u „lokal“ i ode u Poriječane, obavijesti se lično i noćnim „lokalom“ vrati u Sarajevo. I on je tako i postupio.
Hazim Šabanović je preselio 21. septembra prije 46. godina. Bilježeći njegovu smrt osam dana kasnije, Alija Nametak je naveo da mu je tri mjeseca bio profesor materinskog jezika u medresi, a Hazim ga je, „čitavog svog, nažalost, kratkog života nazivao ustazom“. Tu je, uz ostalo, iznio i sadržaj svoga razgovora sa poznatim profesorom sarajevskog Pravnog fakulteta i budućim dopisnim članom ANUBiH, Vladom Jokanovićem, koji su vodili u vrijeme prerastanja Nučnog društva BiH u ANUBiH. Na Nametkovo pitanje kako će se birati akademici, Jokanović je odgovorio protupitanjem: „A ko se uopće u nas bavi naukom i ko bi mogao biti akademik“, i, po njegovom svjedočenju, odmah nastavio: „Ja u Sarajevu znam samo dvojicu: (ne znam tko je bio prvi kojega je spomenuo, – navodi Nametak, – čini mi se da je dotični bio profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu) i dr. Hazim Šabanović.“
Naučno djelo Hazima Šabanovića potvrda je kraljevskog nastojanja u nauci, neprolazni izraz vrhunskog naučničkog znanja i odgovornosti, ljubavi i žrtve.
Izvor: Islam.ba
