U pozadini dogovora ne nalazi se samo ekonomska i vojna saradnja, već i primarni vanjskopolitički cilj kraljevine: osiguranje međunarodnog suvereniteta nad Zapadnom Saharom

Pod budnim okom Sjedinjenih Američkih Država, Maroko i Izrael formalizirali su odluku o podizanju diplomatskih odnosa na najviši nivo. Umjesto dosadašnjih ureda za vezu, otvorenih krajem 2020. godine, dvije zemlje uspostavit će ambasade i imenovati ambasadore. Odluka, donesena na sastanku u New Yorku između marokanskog ministra vanjskih poslova Nassera Bourite i njegovog izraelskog kolege Gidea Saara, uz prisustvo američkog ambasadora pri UN-u Mikea Waltza, predstavlja ključni diplomatski korak za Rabat. U pozadini ovog dogovora ne nalazi se samo ekonomska i vojna saradnja, već i primarni vanjskopolitički cilj kraljevine: osiguranje međunarodnog suvereniteta nad Zapadnom Saharom.

Washington je u decembru 2020. godine potvrdio marokanski suverenitet nad bivšom španskom kolonijom, što je dalo snažan vjetar u leđa planu autonomije koji predlaže Rabat. Taj model u međuvremenu su podržali Francuska, Velika Britanija, Vijeće sigurnosti i UN-a i Španija. Izrael je otišao i korak dalje kada je u julu 2023. godine priznao suverenitet Maroka nad tom teritorijom i najavio otvaranje konzulata u Dakhli, što je Rabat naveo da pristane na otvaranje ambasada.

Realizaciju planova privremeno je zaustavio napad na Gazu u oktobru 2023. godine. Masovni protesti širom Maroka i oštra osuda javnosti primorali su vlasti u Rabatu na diplomatsko distanciranje. Otkazani su direktni letovi, a zvanični Rabat je zahtijevao hitan prekid neprijateljstava. Međutim, iza kulisa, strateško partnerstvo nikada nije u potpunosti prekinuto. Unatoč javnom nezadovoljstvu, vojna saradnja nastavljena je kroz zajedničke vježbe pod američkom komandom, dok je izraelska vojna industrija ostala ključni dobavljač armije Maroka,  uključujući odbrambene sisteme Barak MX vrijedne 430 miliona eura i špijunske satelite Ofek 13.

Obnova i uzdizanje diplomatskih veza dolazi u osjetljivom geopolitičkom trenutku. Dok Evropski parlament usvaja rezoluciju kojom kritikuje Maroko zbog instrumentalizacije migracijskog pritiska na špansku enklavu Ceutu, SAD nastavlja vršiti pritisak na mirovni proces u Zapadnoj Sahari. Pregovori između Rabata i oslobodilačkog pokreta Polisario, vodjeni uz posredovanje Washingtona, trenutno su u zastoju jer saharavisjka strana odbija prihvatiti marokanski prijedlog autonomije kao jedinu osnovu za razgovore. Koristeći energetske adute u uslovima globalnih previranja, Alžir i Polisario pružaju otpor, dok Washington nastoji ubrzati rješenje i preformatirati misiju MINURSO.

Uz najavljeno obnavljanje direktnih aviolinija aviokompanija Royal Air Maroc i El Al te proširenje bilateralnih ulaganja, novouspostavljene ambasade označavaju konačnu institucionalizaciju odnosa Rabata i Tel Aviva. Ipak, zvanična šutnja marokanskih vlasti nakon sastanka u New Yorku svjedoči o delikatnosti situacije na domaćem terenu. Dok vlast nastoji osigurati dugoročne geopolitičke i bezbjednosne dobitke, jaz između državnog aparata i opozicije predvođene islamističkom Strankom pravde i razvoja (PJD) ostaje dubok, stavljajući na ispit stabilnost domaće političke scene uoči predstojećih parlamentarnih izbora.