Novi val zračnih i raketnih udara na samom jugu Saudijske Arabije ponovo je gurnuo Bliski istok na rub opće eskalacije. Udari jemenskih Huta na ključna naftna postrojenja i vojne baze, pokazuju da se sukob više ne može posmatrati tek kao lokalna epizoda građanskog rata. Dok Rijad odgovara bombardiranjem unutrašnjosti Jemena, a hiljade civila ponovo bježe pred oružjem, postaje jasno da je jemenska milicija izrasla u samostalan i opasan vojni faktor sposoban da direktno ugrozi stabilnost svjetskog energetskog tržišta

Širenje sukoba na Bliskom istoku dobilo je novu, opasnu dimenziju nakon što su jemenski militanti Huti izveli masovni napad na četiri grada na jugu Saudijske Arabije. U udarima balističkih raketa i bespilotnih letjelica povrijeđeno je najmanje 73 ljudi, dok su na postrojenjima državne naftne kompanije Saudi Aramco izbili veliki požari. Ovaj napad predstavlja jedno od najvećih zaoštravanja regionalnog konflikta koji već mjesecima potresa ovo područje, prijeteći da dodatno ugrozi stabilnost globalnih energetskih tokova.

Pobunjenički pokret koji kontroliše glavni grad Sanu i većinu naseljenih dijelova Jemena preuzeo je odgovornost za operaciju, navodeći da su ciljali saudijsku vojnu bazu u Hamis Mušaitu, kao i naftne objekte u Abhi, Nadžranu i Džazanu. Saudijske vlasti potvrdile su da su izbili požari na nekoliko lokacija te da među povrijeđenima ima žena i djece. Sa svoje strane, Huti su objavili snimke gustog dima i eksplozija, tvrdeći da su uništili i vojne transporte duž same granice. Odgovor Rijada uslijedio je ubrzo u vidu zračnih udara na područje Mariba, strateški važnog grada istočno od Sane oko kojeg se nedjeljama vode žestoke borbe.

Dok se sukobi u zaljevskoj regiji ponovo rasplamsavaju, napadi na jugozapad Saudijske Arabije prijete da ekonomski učinak rata preliju daleko izvan tjesnaca Hormuz. Saudijska Arabija, koja više od jedne decenije predvodi arapsku koaliciju u Jemenu, najavila je odlučne operativne mjere za odvraćanje milicije, dok iz redova Huta stižu poruke da će na svaki naredni zračni udar odgovoriti još žešće.

U pozadini ovih napada odvija se duboka humanitarna drama. Međunarodna organizacija za migracije upozorava da je više od 18.500 ljudi izbjeglo iz svojih domova zbog eskalacije sukoba na zapadnoj obali Jemena u samo nekoliko dana. Paralelno s tim, rat u Zaljevu pretvorio se u odmjeravanje snaga između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, gdje obje strane nastoje ekonomskim pritiskom i blokadama prisiliti protivnika na ustupke. Washington pokušava osigurati prolaz tankerima kroz Hormuz, dok istovremeno nastoji u potpunosti presjeći iranski izvoz nafte.

Međutim, okršaji između jemenske vojske i Huta nisu samo nastavak šireg regionalnog rata, već i nastojanje pobunjenika da ovladaju teritorijom koja bi im pružila potpunu kontrolu nad Crvenim morem. Pokret koji je nastao prije više od tri decenije kao marginalna vjerska grupa izrastao je u moćnu miliciju sposobnu da prkosi međunarodnim koalicijama i da poremeti globalnu trgovinu. Poznati kao Ansar Allah, Huti danas nisu tek puka ekspozitura Teherana u takozvanoj Osi otpora, već akter koji sve više djeluje u skladu s vlastitim interesima i sa visokim stepenom vojne samostalnosti.

Pod kontrolom ove grupe nalazi se sjeverozapad Jemena i oko 70 posto ukupnog stanovništva zemlje. Na toj teritoriji uspostavili su strog de facto režim koji prikuplja poreze i pokušava stvoriti privid institucionalne normalnosti nakon desetljeća razornog rata. Slijedeći zaidizam, pravac unutar šiitskog islama, vodstvo pokreta nametnulo je represivan sistem i ideologiju zasnovanu na teorijama zavjere. Pripadnici vjerskih manjina izloženi su progonu, dok su ženama uvedene drastične restrikcije, uključujući zabranu putovanja bez muškog staratelja.

Izvještaji organizacija za ljudska prava dokumentuju proizvoljna hapšenja, mučenja političkih protivnika te sve oštriji pritisak na radnike međunarodnih humanitarnih organizacija. Istrage ukazuju i na postojanje kampova za obuku u kojima se strani migranti, uglavnom iz Afrike, indoktriniraju i regrutuju u vojne redove. Unutar samog pokreta postoje različite struje: tvrda linija koja teži zauzimanju cijelog Jemena i nastavku rata protiv Saudijske Arabije, te oslabljeno, umjerenije krilo koje pokazuje spremnost na pragmatičnije političke dogovore.

Ono što Hute izdvaja od ostalih milicija u regiji jeste njihova vojna samodovoljnost. Kroz razvijenu mrežu lokalne proizvodnje i šverc rezervnih dijelova, grupa je sposobna sama sklapati velik dio svog naoružanja, uključujući sofisticirane dronove s optičkim vlaknima koji su otporni na elektronsko ometanje. Povezanost s krijumčarskim kanalima u Jemenu i na Rogu Afrike omogućava im obnavljanje zaliha neovisno o direktnim isporukama iz Irana.

Upravo ta sposobnost brze regeneracije uništenih kapaciteta iznenadila je mnoge vojne analitičare. Razvijajući švercerske rute, Huti su uspostavili saradnju i s drugim oružanim grupama u regiji, poput somalske organizacije Al-Shabaab. Iako stručnjaci naglašavaju da Huti ne bi mogli djelovati na ovom nivou bez iranskog oružja, obuke i obavještajnih podataka, sve je manje dokaza da Teheran ima direktnu operativnu kontrolu nad njihovim svakodnevnim potezima.

Kampanja napada na trgovačke brodove u Crvenom moru, započeta krajem 2023. godine pod izgovorom solidarnosti s Gazom, prerasla je u širu strategiju. Pokretanjem novih ofanziva protiv snaga jemenske vlade i pritikom na Saudijsku Arabiju, Huti nastoje iskoristiti regionalnu nestabilnost kako bi izborili ustupke koje nisu uspjeli dobiti tokom građanskog rata. Njihov primarni cilj ostaje preuzimanje kontrole nad bogatim naftnim poljima i osiguravanje znatno povoljnije raspodjele državnih prihoda u svoju korist.