Sporazum iz Meke između Saudijske Arabije, Pakistana i Turske za sada je više politički i strateški nego vojni
Posljednjih sedmica Saudijska Arabija povukla je nekoliko upečatljivih poteza na polju sigurnosti. Zatečena ratom koji Sjedinjene Američke Države i Izrael vode protiv Irana, Kraljevina je po prvi put priznala da je bombardirala proiranske milicije u Iraku; sazvala je pomorsku koaliciju za odbranu plovidbe u Crvenom moru od napada jemenskih Huta (također teheranskih saveznika) i potpisala odbrambeni sporazum s Pakistanom i Turskom.
Riječ je o upečatljivim koracima jer je, još od pakta kralja Abdulaziza Ibn Sauda s predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom 1945. godine, Rijad svoju vojnu zaštitu povjeravao Sjedinjenim Državama. Zapravo, uprkos nesuglasicama s Washingtonom oko intervencije u Iranu, izbjegavao je direktan odgovor na učestale napade Teherana na svoju civilnu infrastrukturu, dajući prednost diplomatiji. Sada preuzima inicijativu kako bi odvratio svoje neprijatelje.
Saudijsko savezništvo s Pakistanom i Turskom ipak je pokrenulo val nagađanja. Od onih koji su to protumačili kao „sunitski pakt” (implicitno antišiitski, odnosno usmjeren protiv Irana i njegovih saveznika), do onih koji najavljuju zametak „islamskog NATO-a” ili u tome vide raskid sa SAD-om. Riječ je o idejama koje pogoduju atraktivnim naslovima, iako su u osnovi pojednostavljene.
Mimo simbolike samog potpisivanja u Meki, najsvetijem gradu islama, sporazum odgovara političkim interesima, a ne vjerskim srodnostima. Egipat, još jedan regionalni stub sa sunitskom većinom poput potpisnika, za sada je ostao po strani, dok Ujedinjeni Arapski Emirati (također sunitski) održavaju savezništvo s Izraelom.
Što se tiče izjave turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana da je pakt „tehnički jednak članu 5 NATO-a”, ona će morati proći test prakse. Ta tačka, koju Fidan dobro poznaje jer je njegova zemlja članica Alijanse, utvrđuje da će se oružani napad na bilo kojeg potpisnika smatrati napadom na sve njih. Većina posmatrača sumnja da će dokument, već poznat kao Sporazum iz Meke, otići tako daleko. I to ne samo zato što je nakon njegovog potpisivanja Rijad pretrpio nove agresije.
Saudijska Arabija već je potpisala pakt o međusobnoj odbrani s Pakistanom u septembru 2025. godine. Tada se nagađalo da se pakistanski nuklearni kišobran širi na Kraljevinu. Međutim, to je nije zaštitilo od stotina projektila i dronova Irana i njegovih saveznika. Naprotiv, Islamabad je izbjegavao vojno uplitanje i iskoristio je svoje dobre odnose s Teheranom kako bi djelovao kao posrednik. Ni Turskoj, koja poput Pakistana ima kopnenu granicu s Iranom, nije u interesu sukob s Islamskom Republikom.
To, uz insistiranje potpisnika na njegovom odbrambenom karakteru, navodi na zaključak da je riječ o političkom i strateškom, a ne vojnom sporazumu. Uostalom, ne samo da su odredbe dokumenta po tom pitanju neodređene, već i sama poruka koja se šalje iz Rijada pojačava tu dvosmislenost: pakt, prema analitičarima bliskim režimu, „nije usmjeren ni protiv koga”, a ujedno „šalje snažnu poruku”. Kome? Iranu, podrazumijeva se (iako neki izvori dodaju i Izrael).
Za sada je Iran odlučio protumačiti pakt kao korak ka smanjenju ovisnosti o vanjskim silama, u jasnoj aluziji na SAD. Portparol ministarstva vanjskih poslova izjavio je da ne vidi razlog za zabrinutost „sve dok se neprijatelj i prijetnja ispravno identificiraju”.
Još od pobuna tokom Arapskog proljeća (kada je Washington prepustio sudbini svog saveznika, egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka), govori se o gubitku povjerenja zaljevskih monarhija u SAD. Saudijska Arabija doživjela je veliko razočaranje i 2019. godine, kada prva Trumpova administracija nije pritekla u pomoć nakon vala iranskih napada na njena naftna postrojenja, koji su sedmicama prepolovili proizvodnju sirove nafte.
Iako se liderstvo velesile u toj oblasti smanjuje, niko ne razmišlja o njegovoj zamjeni. Sva tri potpisnika sporazuma saveznici su SAD-a i niko od njih ne traži da on napusti regiju. Istovremeno, svi razumiju da je rat s Iranom ostavio zaljevske monarhije ranjivijima i da ne mogu prepustiti svoje interese slučaju očekujući da se oni uvijek poklope s interesima Bijele kuće. I sam predsjednik Donald Trump pohvalio je potpisivanje kao korak ka tome da te zemlje „budu sposobne same se braniti”. Sporazum odražava te promjene. Niti je riječ o „islamskom NATO-u”, niti o „sunitskom paktu”: Saudijska Arabija se priprema za dan poslije sukoba.
IZVOR: El Pais
