U srednjojužnoslavenskoj zajednici nazivi za ovu životinjicu različiti su i brojni s obzirom na narodne govore, kao i na ono što bilježe rječnici, pa se mogu naći sljedeći oblici: uholadža, uholeža, uholaža, huleža, uleža, hulaža, ulaža, a postoji i leksička nepodudarnost u obliku žuželjica, kao i neki drugi

U narodnom vjerovanju rasprostranjeno je mišljenje kako se jedna vrsta insekta, u ljudskom poimanju vrlo ružna i neugledna, može čovjeku uvući u uho, te tamo položiti jaja, a u nekim težim slučajevima svojim kliještima i probiti ušni bubnjić. Inače, ovaj sitni insekt voli se zavlačiti uglavnom u vlažne procjepe pa se u prirodi najčešće može naći ispod kore drveta. No, ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da je riječ o drevnom vjerovanju koje prati, prema podacima do kojih se može doći, makar dio slavenske i germanske zajednice, s obzirom na činjenicu da se u slavenskim jezicima i u različitim varijacijama pojavljuje riječ kojom se spomenuti mahluk veže za uho i ležanje u njemu, kao što to npr. potvrđuju rus. uhovertka, slov. ušesnica, bug. ušanka, odnosno u germanskim izvorima u engleskom earwig, njemačkom Ohrwurm odnosno Ohrkriecher i sl.

U srednjojužnoslavenskoj zajednici nazivi za ovu životinjicu različiti su i brojni s obzirom na narodne govore, kao i na ono što bilježe rječnici, pa se mogu naći sljedeći oblici: uholadža, uholeža, uholaža, huleža, uleža, hulaža, ulaža, a postoji i leksička nepodudarnost u obliku žuželjica, kao i neki drugi. Etimologija riječi u bosanskom se veže za ležanje u uhu i ulaženje u uho ove životinjice, čemu direktno svjedoče oblici uholeža ili uholaža, odakle se prepoznaju dva leksička elementa: uho i ležati (loga), odnosno uh–o–lež–a (< uh–o–leg–j–a) ili uh–o–laž–a (<uh–o–laz–j–a), čiji je drugi korijen laziti, lazati.

Među registriranim leksemama u organskim idiomima Bosne i Hercegovine i Sandžaka, pored spomenutih, javljaju se i oblici: žugera (Fojnica), žugerka (Vareš), žugerica (Vareš), žigura (Zenica), žužerka (Zenica), žuželjka (Visoko), žuželjica (Breza), uholjež (Bužim, Bihać, Cazin), uloza (Lukavac), ulog (Travnik), uloža (Tuzla, Zavidovići), kutaleža (Zvornik), kica (Novi Pazar), kera (Pljevlja, Nova Varoš), huladža (Pljevlja), bauladža (Trnovo), kerešica (Nova Varoš, Prijepolje), hulega (Prača), huleža (Rudo), uholaž (Brčko), uhaladža (Bijelo Polje, Čapljina, Stolac, Mostar), gutoleža (Olovo), kutoleža (Kalesija), uholaža (Trnovo).

U materijalima za izvore standardnojezičke norme bosanskog jezika navode se oblici uholaža (npr. Rječnik Filozofskog, Preporodov Pravopis, Pravopis.ba, Bosanski pravopis), te uholadža i uholaža (Institutov Rječnik) pa je vjerovatno oblik koji je najfrekventniji – uholaža, vezan za svojevrsnu pravilnost izraza oblika uh–o i laz-. Na Hrvatskom jezičnom portalu, kao i dominanto u bosanskim izvorima, također se navodi isti oblik – uholaža, što je oblik svojstven nekadašnjem srpskohrvatskom stanju, mada se na srpskoj jezičkoj strani, u Vukovu Rječniku, navode oblici uvolez, uholača, uvolaža, uolaža. 

A kako vi nazivate ovog insekta?

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.