Džamija u ruralnom naselju Ibrahim Hakki, udaljenom oko sedam kilometara od centra Erzuruma, nije samo mjesto molitve, već i životni prostor za rode koje su stanovnici prihvatili i zaštitili.

Kupola džamije u turskom gradu Erzurumu, koju su mještani izgradili zajedničkim doprinosima, već godinama služi kao gnijezdo rodama koje se svake godine vraćaju na isto mjesto.

Džamija u ruralnom naselju Ibrahim Hakki, udaljenom oko sedam kilometara od centra Erzuruma, nije samo mjesto molitve, već i životni prostor za rode koje su stanovnici prihvatili i zaštitili.

Džamija je 1997. godine teško oštećena kada je snažan vjetar srušio munaru. Nakon toga su je stanovnici naselja, vlastitim doprinosima obnovili i ponovo otvorili za vjernike za manje od godinu dana.

Mještani su za izgradnju izdvajali vlastita sredstva, prodavali traktore, darovali stoku i nakit, čime je džamija postala simbol zajedničkog truda cijele zajednice.

Posebnu pažnju privlači gnijezdo roda na kupoli džamije. Rode koje su ranije godinama pravile gnijezdo na električnom stubu u donjem dijelu naselja, 2022. godine preselile su se ispod ukrasnog završetka na kupoli džamije.

Stanovnici su rodama, čije gnijezdo pažljivo čuvaju, dali imena koja se koriste u erzurumskoj regiji Selehe i Melehe, dok su njihovo mladunče nazvali Telehe.

Imam džamije Vedat Kizildas kazao je za Anadoliju da stanovnici s posebnom pažnjom brinu i o džamiji i o rodama.

Navodeći da je rode zatekao kada je došao u naselje, Kizildas je rekao da se njihovo staro gnijezdo s električnog stuba s vremenom preselilo na džamijsku kupolu.

– Naši mještani su veoma osjetljivi prema tome i ne žele da im naruše gnijezdo – rekao je imam.

Dodao je da rode dolaze u martu, a odlaze u oktobru.

Govoreći o historiji džamije, Kizildas je podsjetio da je nakon rušenja munare 1997. godine tadašnji seoski starješina predložio izgradnju novog objekta, nakon čega su mještani vlastitim sredstvima započeli radove.

– Prodali su traktore, dali narukvice koje su nosili i stoku iz svojih štala. Uložili su velike napore i za godinu dana završili izgradnju džamije – kazao je.

Prema njegovim riječima, ove godine je postojala ideja da se gnijezda premjeste na nižu lokaciju, pa su se obratili općini, ali su rode ubrzo stigle, nakon čega su odlučili da ih ne diraju.

– One su poput maskote našeg naselja. Ljudi koji prolaze ovuda fotografišu ih i snimaju. Djeca su posebno zainteresovana. Tokom jacije čuje se njihov zvuk, to njihovo ‘tak tak’ – rekao je imam.

Izvor: Anadolija