Prvi put u nogometnoj historiji, aktuelni prvaci Evrope i Južne Amerike suočavaju se direktno u finalu Svjetskog prvenstva. Trebali su se sresti i u martu, prvobitni plan FIFA-e i konfederacija bio je da se u martu odigra Finalissima, zvanični, revijalni superkup meč između aktuelnog prvaka Evrope (Španije) i prvaka Južne Amerike (Argentine). Domaćin tog meča trebala je biti Doha (Katar).

Međutim, utakmica je tada otkazana jer su Sjedinjene Američke Države izvele vojni napad na Iran  što je izazvalo ozbiljnu sigurnosnu krizu na Bliskom istoku. Zbog rizika od rata i nestabilnosti u Perzijskom zaljevu, organizatori su procijenili da Doha više nije sigurno mjesto za odigravanje takvog spektakla, pa je meč u martu potpuno otkazan.

Ironija sudbine jeste to što je taj propali martovski meč iz Dohe nekoliko mjeseci kasnije zapravo „uskrsnuo“ na samom Svjetskom prvenstvu. Španija i Argentina su se plasirale u finale Mundijala, pa se taj dugo očekivani sudar dvije najbolje ekipe svijeta na kraju ipak dešava, ne u Kataru kao revijalni, već u New Jerseyju (SAD) kao najveća moguća nogometna utakmica.

Na sceni nema meča veće specifične težine od ovog u kojem se ukrštaju sumrak karijere Lea Messija i praskozorje Laminea Yamala. Dva talenta, oba proizvoda Barcelonine škole La Masije, predstavljaju okosnicu ove nogometne priče.

Na trenerskim klupama suočavaju se učitelj Luis de la Fuente i njegov nekadašnji učenik Lionel Scaloni, vodeći dvije selekcije koje se nalaze u svojim dominantnim ciklusima. Finale dolazi nakon sedmice obilježene prirodnim nepogodama u regiji; od gustog dima kanadskih požara koji je prekrio New York, do oluja i rizika od poplava koji su primorali Španiju da otkaže posljednji trening u kampu New York Red Bullsa.

Pod vodstvom Scalonija, Argentinci su osvojili Copa Américu 2021. i 2024. godine, te Svjetsko prvenstvo 2022. U New Jerseyju jure svoju četvrtu zvijezdu, čime bi se izjednačili s Njemačkom i Italijom, ostajući samo korak iza Brazila, posljednje nacije koja je odbranila svjetsku titulu u eri Peléa.

S druge strane, Španija je pod De la Fuenteom osvojila Ligu nacija 2023. i Evropsko prvenstvo 2024. godine. Ipak, korijeni ovog španskog tima sežu dublje, u 2015. godinu i selekciju do 19 godina, gdje su Unai Simón, Mikel Merino i Rodri počeli graditi sistem koji danas kulminira borbom za svjetski tron. Ovaj uspjeh potvrđuje validnost dugoročnog procesa i španske fudbalske fabrike koja igrače vodi od omladinskih škola do same elite.

Ovo finale pokazuje da Španija nikada nije u potpunosti izgubila nit iz Južne Afrike 2010. godine, uprkos kasnijim neuspjesima u Brazilu, Rusiji i Kataru. Rodri je uoči meča naglasio da je mentalitet generacije iz 2010. bio ključan jer su išli za nečim što je tada izgledalo nemoguće. Kapiten ističe da je u polufinalu poručio saigračima kako želja za pobjedom mora nadjačati strah od poraza, te da ekipa mora ostati vjerna svom prepoznatljivom stilu igre tokom svih devedeset minuta.

Španski tim je kontroli na sredini terena, organizovanoj oko Rodrija, dodao vertikalnost i brzinu na krilima. Iako u ovom prvenstvu nisu imali potpuno spremne Nice Williamsa i Laminea Yamala, uspjeli su nadigrati Francusku, koja je do polufinala važila za najopasniji tim turnira. Odbrana Španije primila je samo jedan gol u sedam utakmica, što je statistički najniži broj u historiji takmičenja. Njihov put na prvenstvu bilježi stalnu uzlaznu putanju, od uvodnog remija bez golova protiv Zelenortskih Ostrva do taktičke simfonije protiv Francuza.

Nasuprot tome, put Argentine kroz turnir nalikovao je na nazubljenu liniju elektrokardiograma. Dok Španija nijednog sekunda u sedam mečeva nije rezultatski zaostajala, Scalonijev tim se nekoliko puta našao na rubu eliminacije. U polufinalu protiv Engleske, gol Anthonyja Gordona ih je probudio tek u drugom poluvremenu, prije nego što je Enzo Fernández donio izjednačenje u finišu susreta.

Slično je bilo i u osmini finala protiv Egipta, gdje su gubili sa dva gola razlike do samog kraja meča, te u duelima protiv Zelenortskih Ostrva i Švicarske koji su rješavani u produžecima. Golman Emiliano Martínez objašnjava da je snaga ovog tima u tome što su radnici koji nikada ne odustaju, bez obzira na težinu situacije.

Ovo finale zatvara jedno specifično Svjetsko prvenstvo, prvo sa 48 reprezentacija, koje je ponudilo prostor za iznenađenja poput Zelenortskih Ostrva, ali je ostalo obilježeno i vansportskim okolnostima. Turnir je pratio politički pritisak administracije Donalda Trumpa, od grubog odnosa prema reprezentaciji Irana do imigracijskih racija i uplitanja u odluke FIFA-e oko statusa Folarina Baloguna.

Uprkos vansportskim kontroverzama, nogomet je iznjedrio jedno od najvećih finala u posljednjim decenijama. To je meč u kojem se susreću Messijev završni mundijalski ples i iščekivanje potpune afirmacije Laminea Yamala na najvećoj sceni. Interesovanje javnosti je ogromno, a cijene ulaznica na crnom tržištu dostižu i do 8.500 dolara za mjesta na tribinama MetLife stadiona, koji prima više od 82.000 gledalaca.

Španski tabor je svjestan da ih očekuje težak zadatak protiv taktički agresivne Argentine koja se oslanja na čvrste duele, prekide i pritisak na arbitre. De la Fuente je javno smirio tenzije, iskazujući isključivo divljenje prema argentinskoj selekciji i svom kolegi Scaloniju. Utakmica će se igrati na temperaturi od oko 27 stepeni, pod otvorenim nebom, uz produženu pauzu na poluvremenu od 17 minuta zbog predviđenog muzičkog programa. Nedjeljno popodne u New Jerseyju donosi smjenu generacija pred televizijskim auditorijem koji bi, prema procjenama, mogao dostići milijardu i po ljudi širom svijeta.