“Biću predsjednik još samo nekoliko sedmica, a onda podnosim ostavku”, poručio je Vučić sinoć okupljenim lojalistima. Iznenađujući potez, ali šta stoji u pozadini toga?

U Beogradu je jučer održan skup vladajuće Srpske napredne stranke. Bilo je, kažu vladajući, možda i 200 hiljada ljudi. Vučić je na binu izašao praćen novim AI adutima – roboti Dragutin i Milutin trebali bi valjda impresionirati mlade, makar će mu tu, kako god okreneš, ozbiljno faliti glasova, s obzirom na to da je na ratnoj nozi sa studentima. A ti studenti imaju roditelje koji onda glasaju na izborima… Ti će izbori, kako sad stvari stoje, biti vrlo brzo.

Nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić održao govor ispred Narodne skupštine, skup je završen, a pristalice SNS-a počele su se vraćati u gradove iz kojih su došle. Njihov odlazak i autobuse, na više lokacija, ispratili su zvižducima građani koji su držali transparente “Studenti pobeđuju”, piše Nova.rs u tekstu pod naslovom “Odlazi cirkus iz našeg malog grada”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio je u subotu, na velikom mitingu svojih pristalica u Beogradu, da će u roku od nekoliko sedmica podnijeti ostavku, gotovo godinu dana prije isteka svog drugog i posljednjeg mandata. Ovaj neočekivani potez, pišu srpski mediji, otvara put prijevremenim predsjedničkim i parlamentarnim izborima, a dolazi kao kulminacija višemjesečnih masovnih protesta koji su ozbiljno uzdrmali njegovu čvrstu kontrolu nad vlašću, ali i kao promišljeni taktički manevar čovjeka koji je više od decenije dominirao srpskom političkom scenom. Iako se na prvu čini kao povlačenje pod pritiskom, analitičari upozoravaju da se ne radi o Vučićevom kraju, već o potencijalnom pregrupisavanju snaga i pripremi za povratak na formalno moćniju funkciju premijera.

Politička kriza koja je dovela do ove dramatične najave ima svoj jasan početak: novembar 2024. godine i tragediju na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Urušavanje betonske nadstrešnice, prilikom kojeg je poginulo 16 ljudi, postalo je bolan simbol svega onoga protiv čega su se građani pobunili. Za protestante, opoziciju i brojna udruženja za ljudska prava, ta nesreća nije bila samo slučajan incident, već direktna posljedica sistemske korupcije, nemara i lošeg upravljanja velikim državnim infrastrukturnim projektima. Tragedija je pokrenula lavinu nezadovoljstva i potaknula masovne, uglavnom studentske proteste koji su se proširili širom zemlje. Deseci hiljada ljudi sedmicama su izlazili na ulice, a ti skupovi prerasli su u najveći val protesta još od svrgavanja Slobodana Miloševića 2000. godine. Njihov glavni zahtjev, uz traženje odgovornosti za poginule u Novom Sadu, bili su prijevremeni izbori.

Vučić i njegova vlada odgovorili su žestoko. Predsjednik je protestante opetovano nazivao “stranim agentima” i “plaćenicima”, optužujući ih da u saradnji s neimenovanim stranim silama žele uništiti zemlju i potaknuti podjele. Policija je, prema optužbama Evropske unije, primjenjivala prekomjernu silu i provodila proizvoljna hapšenja, a stotine ljudi su privedene. Pritisak je bio toliko snažan da je u januaru 2025. godine tadašnji premijer Miloš Vučević podnio ostavku, što je bio prvi veliki ustupak vlasti protestantima. Ipak, to nije zaustavilo demonstracije koje su se nastavile s nesmanjenom žestinom, pokazujući dubinu nezadovoljstva Vučićevom sve autokratskijom vladavinom.

Iako je najava ostavke direktna posljedica neprekidnog pritiska s ulice, malo ko vjeruje da Aleksandar Vučić zaista planira napustiti političku arenu. Analitičari su gotovo jednoglasni u procjeni da je ovaj potez pomno isplanirana strategija koja mu otvara nove mogućnosti. Prema Ustavu Srbije, Vučić ne može tražiti treći predsjednički mandat, a funkcija predsjednika države velikim je dijelom ceremonijalna. S druge strane, pozicija premijera nosi znatno veće izvršne ovlasti. Njegovom ostavkom i raspisivanjem prijevremenih parlamentarnih izbora, Vučić bi mogao iskoristiti svoj trenutni utjecaj i popularnost unutar svoje stranke kako bi osigurao pobjedu Srpske napredne stranke (SNS) i potom preuzeo premijersku funkciju.

To bi bio nastavak dugogodišnjeg trenda u kojem stvarna moć u Srbiji prati Vučića, bez obzira na to koju formalnu titulu nosi. On je već ranije obnašao dužnost premijera, a na ideju o povratku u tu fotelju aludirao je i u intervjuima. U februaru je za Reuters izjavio kako nije siguran šta će raditi nakon isteka mandata, ali nije isključio mogućnost povratka u stranačku politiku ili preuzimanje premijerske pozicije.

– Ovo nipošto nije kraj Vučića – rekao je Radivoje Grujić, analitičar iz Varšave. – On već ima plan, a taj plan definitivno ne znači odlazak u političku penziju, upravo suprotno – dodao je.

Strategija bi vjerovatno uključivala postavljanje lojalnog saveznika na mjesto predsjednika, čime bi osigurao potpunu kontrolu nad svim polugama vlasti. Njegova najava da će lično pomoći SNS-u u kampanji i prijedlog da se pobjednička lista zove “Ujedinjena Srbija” jasno pokazuju da on namjerava biti centralna figura predstojećih izbora, čak i ako formalno nije kandidat za predsjednika.

Svoju odluku saopštio je pred desecima hiljada pristalica, od kojih su mnogi organizovano autobusima dovezeni iz cijele Srbije na miting u Beogradu. U emotivnom govoru, na velikoj vrućini, predstavio se kao žrtva i zaštitnik nacionalnih interesa.

– Biću predsjednik još samo nekoliko sedmica, a onda podnosim ostavku – poručio je okupljenima, dodavši da im se vjerovatno posljednji put obraća kao predsjednik Srbije.

– Pobijedićemo uvjerljivije nego ikada prije – samouvjereno je najavio, obećavajući pobjedu svoje stranke na izborima.

Ponovo je optužio protestante i studente da imaju za cilj uništiti državu. Istovremeno, u pomirljivijem tonu, ponudio je ruku pomirenja.

– Hiljadu i prvi put vam nudimo našu ruku. Opraštamo sve što ste učinili, ali nismo naivni i nećemo zaboraviti šta je učinjeno zemlji u posljednjih godinu dana – kazao je Vučić.

Uz političke poruke, dao je i niz socijalnih obećanja, poput povećanja penzija, finansijske pomoći za siromašne i poboljšanja u zdravstvenom sistemu, što je uobičajena taktika njegove stranke uoči izbora.

Reakcije opozicije i studentskih pokreta stigle su odmah. Savo Manojlović, vođa pokreta “Kreni-Promeni” koji je bio jedan od organizatora protesta, izjavio je da Vučić ovim potezom pokušava preduhitriti svoj neizbježni pad. Prema njegovim riječima, predsjednik je svjestan da studentski pokret ima veću podršku u narodu od njega. Za nedjelju je već zakazan novi studentski protest u Kraljevu, s kojeg će se ponoviti poziv na nacionalno jedinstvo i prijevremene izbore. Opozicioni lideri već dugo optužuju Vučića i njegove saveznike za gušenje medijskih sloboda, nasilje nad političkim protivnicima, korupciju i veze s organizovanim kriminalom, što vladajuća stranka dosljedno poriče.

Cijela situacija pomno se prati i u Briselu. Srbija je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, no na tom putu stoje ozbiljne prepreke. Od Beograda se traži da ojača vladavinu prava, osigura uslove za slobodne i poštene izbore, iskorijeni korupciju i organizovani kriminal te uskladi svoju vanjsku politiku s onom Evropske unije. Kritike na račun demokratskog nazadovanja i Vučićeve kontrole nad medijima sve su glasnije, a uporni protesti protiv korupcije dodatno su skrenuli pažnju na te probleme. Istovremeno, Vučić vješto balansira između Zapada te tradicionalnih saveznika Rusije i Kine, što dodatno komplikuje njegov položaj. Njegova ostavka i novi izbori biće stoga ključan test ne samo za budućnost Srbije već i za stabilnost cijele regije.

Izvor: Express