Večerašnja utakmica nije samo obična nogometna igra na terenu; ona je mnogo više od toga. Ona je živi san o Bosni – onoj prkosnoj o kojoj je pisao i pjevao Mak Dizdar, onoj probeharaloj u pjesmama Dine Merlina, jednoj jedinoj domovini.

Sve je spremno za najvažniju utakmicu u novijoj historiji nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Večeras na stadionu Lumen Field u Seattleu, izabranici Sergeja Barbareza igraju odlučujući susret protiv Katara za plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva. Iako je poraz od Švicarske donio trenutak tuge, on ni najmanje nije pokolebalo vjeru i motivisanost navijača Bosne i Hercegovine koji su u ogromnom broju okupirali državu Washington.

Euforija se, međutim, ne osjeća samo preko okeana. Ulice bh. gradova, a posebno Sarajeva, od ranih jutarnjih sati obojene su u plavo-žute nijanse. Građani svih uzrasta ponosno šetaju u dresovima reprezentacije, a iz kafića i automobila odjekuju prepoznatljivi taktovi navijačkih himni.

Navijači širom svijeta obično pjevaju pjesme koje nose snažne poruke o hrabrosti, pobjeđivanju, te ističu sirovu snagu svoje zemlje ili kluba. Često se o navijačima razmišlja kao o “opasnim” momcima koji će se, ako treba, i potući za svoj tim. Ali navijači Bosne i Hercegovine nisu takvi. Oni o svojoj domovini pjevaju – ljubavne pjesme.

U njihovim pjesmama je miris ljiljana, miris behara, a ima li išta ljepše od Bosne u beharu? Navijači Bosne i Hercegovine nisu tek obični zaljubljenici u nogomet; oni su, prije svega, zaljubljenici u svoju domovinu. I kada žive hiljadama kilometara daleko, njihovo srce kuca isključivo za Bosnu. Kada ih zove Njemačka, kada ih zove Austrija, Švedska ili daleki SAD – oni privremeno pripadaju tim zemljama, ali se istinski odazivaju samo jednoj domovini Bosni. To se jednostavno zove ljubav.

U samom Seattleu atmosfera par sati pred utakmicu je dostigla usijanje. Hiljade navijača koji su stigli iz svih krajeva Amerike i Evrope napravili su bazu u centru grada. Prepoznatljive melodije i stihovi odjekuju oko čuvenih Salish Stepsa.

U organizaciji navijačke grupe BHFanaticos pokrenut je i tradicionalni korteo prema stadionu. I navijači i nogometaši se slažu u jednom – sve za domovinu, svaka pobjeda je za domovinu, za narod i za jedinstvo.

Okupljanju navijača u Seattleu prisustvovao je i ambasador Bosne i Hercegovine u SAD-u, Sven Alkalaj, koji je podijelio trenutke zajedništva s našim građanima. U svojim izjavama za medije, Alkalaj je izrazio ogroman ponos zbog jedinstva koje bh. dijaspora pokazuje u ključnim trenucima: “Ovdje se vidi istinska ljubav prema domovini. Ovi ljudi su prevalili stotine i hiljade kilometara samo da bi našim momcima dali vjetar u leđa. Svi vjerujemo u pobjedu i prolazak među 32 najbolje ekipe svijeta.”

Navijači s kojima su novinari razgovarali ističu da poraz od Švicarske nije uništio san o prolazu.

“Zmajevi su nas navikli na borbu do samog kraja. Katar je prilika da pokažemo koliko vrijedimo, i mi na tribinama i momci na terenu”, poručio je jedan od navijača koji je u Seattle doputovao iz Chicaga.

I dok selektor Barbarez sklapa taktičke križaljke zbog izostanka suspendovanog Tarika Muharemovića i upitnog nastupa Amara Dedića, navijačka podrška ostaje konstanta koja ekipi daje dodatnu snagu. Čak su i strani navijači na društvenim mrežama izrazili simpatije prema Bosni i Hercegovini, a viralni snimci meksičkih navijača koji tješe i bodre Bosance nakon prethodne utakmice pokazuju kakav su utisak naši ljudi ostavili na ovom Mundijalu.

Zato večerašnja utakmica nije samo obična nogometna igra na terenu; ona je mnogo više od toga. Ona je živi san o Bosni – onoj prkosnoj o kojoj je pisao i pjevao Mak Dizdar, onoj probeharaloj u pjesmama Dine Merlina, jednoj jedinoj domovini.

Utakmica počinje večeras u 21:00 sat po našem vremenu, a Zmajevi će na Lumen Fieldu imati podršku dostojnu domaće atmosfere, spremni da zajedno s publikom ispišu novu stranicu historije. Jer Bosna je zemlja sanjara.